Page 52 - STAV broj 429

DRUŠTVO

Sadif Hamidović iz savezne države Connecticut

BOŠNJACI U AMERICI NE

DOZVOLJAVAJU DA SE

ZABORAVI KRVAVA PROŠLOST

“Pokušavamo ići naprijed, život ide svojim tokovima, ali traume su i dalje prisutne i one nikada
nisu i mislim da neće ni nestati. Išao sam na liječenje kod psihijatara i u Švicarskoj dok smo bili,
ali i ovdje... Inače, u Connecticutu, u Hartfordu Bošnjaci žive prilično dobro. Svi su se snašli.
Radimo, imamo svoje kuće, naša djeca se školuju i rade. Mi stariji pričamo svojoj djeci, da
znaju ko su i odakle potječu, ali i da nikad ne zaborave ni naše šehide, ni Zaklopaču, Vlasenicu,
Bratunac, Srebrenicu, Cersku...“, kaže Sadif Hamidović, rodom iz Zaklopače kod Vlasenice.

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ poslije Hamidović je ispričao u razgovoru na ulazu u selo i ponovo se vratilo za Miliće.
za sedmični list „Stav“. Vidio sam čovjeka koji je izašao iz tog vozi-
ošnjaci koji su nakon Agresije na Sjećanja na dan kada su ubijeni brojni la. Bio je u vojnoj uniformi, nosio je oružje
Bosnu i Hercegovinu i Genocida članovi njegove familije, prijatelji i komši- i trčao je prema selu“, navodi Hamidović.
nad Bošnjacima izbjegli u Sjedi- je, navodi on, nikada ne mogu da izblijede. Naš je sagovornik u tom trenutku po-
Bnjene Američke Države u pro- „Tog dana bio sam u svom selu u Za- čeo i sam trčati prema Jadru, da se sakrije
teklom su periodu iznijeli inicijativu na klopači do masakra i takvog zločina koji su od neprijatelja.
osnovu koje je država Connecticut usvojila počinili ti neljudi. S nekoliko svojih rođaka „Pretpostavljao sam da zarobljavaju
zakon kojim je 11. juli proglašen Danom i komšija igrao sam karti kod kuće Murata samo muškarce. Nas je nekoliko pobjeglo
sjećanja na Genocid u Srebrenici. Ujedno, Hraljića, koja se nalazi nedaleko od danas preko Jadra i pažljivo smo se kretali i kri-
ovo je prva američka država koja je usvo- našeg Memorijalnog centra, a vidjeli smo li u obližnjem šumarku. Izvirivali smo da
jila ovakav zakon. da neka nama nepoznata vozila ulaze u selo. vidimo šta se dešava u selu. Nakon dvade-
Jedan od onih koji su pomno pratili Meni koji sam imao tada dvadeset i jednu setak minuta, koliko je pucano iz raznog
dešavanja u vezi s usvajanjem Zakona je- godinu bilo je malo sumnjivo kuda idu, ali naoružanja, približili smo se selu i mogli
ste Sadif Hamidović (51), rodom iz Zaklo- ni u kojem slučaju nisam mogao naslutiti da smo vidjeti da kradu auta i druge stvari od
pače kod Vlasenice. Hamidović je također se sprema pokolj mojih Zaklopačana. Obra- naših imućnih komšija. Zatim su počeli da
jedan od onih koji se aktivno bore da se tili smo pažnju na ta vozila, ali smo nastavili bježe. Kada smo bili sigurni da više nema
ne zaborave zvjerski zločini počinjeni nad igrati karti sve dok nije počela pucnjava sa vojnika, krenuli smo ka selu, a kako smo se
nevinim bošnjačkim civilima u periodu od svih strana. Meni se u tom trenutku tako približavali, tako smo pronalazili i nailazi-
1992. do 1995. godine. Nedavno je u Bosan- učinilo. Neki od mojih komšija odmah su li na tijela naših najmilijih, koje su pobili.
sko-američkom islamskom kulturnom cen- potrčali prema rijeci Studeni Jadar, a ja sam Brzo smo odlučili da se okupimo mi koji
tru u Hartfordu, uz brojne ostale aktivnosti, onako zbunjen gledao odakle se to toliko smo ostali živi. Starije, koji su htjeli da idu
proučen tevhid za žrtve iz Zaklopače, a o puca. U tom sam trenutku primijetio jed- u Vlasenicu, stavili smo na kamione koje
tome šta je preživio 16. maja 1992. godine no auto koje se kreće velikom brzinom iz smo imali u selu, a mi, mlađi muškarci,
u Zaklopači te kako je tekao njegov život pravca Milića te se brzo okrenulo na most nismo smjeli krenuti put Vlasenice, nego

52 26/5/2023 STAV