Page 69 - STAV broj 338
P. 69

družiti i s evropskom publikom u junu   “Nikada nisam živio u zonama po-  “Koliko ja znam? Govorimo li o po-
          naredne godine.                   gođenim ratom ili drugom vrstom su-  vratku u 11. stoljeće ili o početku 18. sto-
            Bill Gould je za Stav govorio o grupi   koba ili katastrofe, pa ne mogu komen-  ljeća? Ili govorimo o 20. stoljeću? Znam
          “Faith No More” i njenom trajanju, o mu-  tirati na osnovu vlastitog iskustva, ali   neke stvari o BiH, ali definitivno bih
          zičkom fenomenu  rokenrola, o neobičnoj   ću progovoriti u ime ljudi s kojima sam   mogao naučiti više. Ne pitajte me koliko
          privrženosti Balkanu, ali najprije o Roc-  razgovarao, a koji su se spletom život-  Amerikanci u cjelini poznaju BiH. Mi
          Kabulu i nemilim scenama u Afganistanu   nih okolnosti našli u po život opasnim   smo tako velika zemlja, toliko raznolika,
          koje imamo priliku pratiti svakodnevno   situacijama. Mnogi od njih su mi otkrili   da ne bih mogao ustvrditi sa sigurnošću
          na TV-u i društvenim mrežama. Osim što   da su im muzika i umjetnost bili ključni   bilo šta. Međutim, primijetio sam u ko-
          svira, on je i vlasnik nezavisne izdavačke   pomagači u prevladavanju nekih stvarno   munikaciji s ljudima ovdje u SAD-u da
          kuće “Koolarrow Records”, u čijem je fo-  teških perioda”, istakao je basista grupe   nemaju dubljeg znanja kada je u pitanju
          kusu praćenje “izazovnih” muzičara koji   “Faith No More”.           regija Balkana. Osim, naravno, ako ne
          nisu nužno iz SAD-a. Upravo je posred-  S obzirom na to da su tematski do-  komuniciraju s ljudima koji dolaze s tog
          stvom ove izdavačke kuće Bill Gould sa-  nekle bliski RocKabul i Scream for Me   područja”, bio je koncizan.
          rađivao s bendovima kao što su “Kultur   Sarajevo, dokumentarac reditelja Tarika   Nadovezujući se na svoju prethodnu
          Shock”, na čijem je čelu Sarajlija Srđan   Hodžića koji govori o dolasku heavy me-  rečenicu, govori nam da je jedna jako li-
          Gino Jevđević, prije rata poznatiji kao Gino   tal ikone Brucea Dickinsona u opkolje-  jepa stvar koja je došla kao izravan rezul-
          Banana, “Dubiozom kolektiv”, slovenač-  no Sarajevo 1994. godine, Bill Gould je   tat svih njegovih turneja to što je postao
          kim sastavom “Elvis Jackson” i mnogim   rekao kako do sada nije uspio pogledati   izložen mnogim različitim mjestima, isku-
          drugim, čiji članovi su mu u međuvreme-  bh. film. Ističe da je upoznat s tim da je   stvima i muzici, kojima inače ne bi imao
          nu postali prisni prijatelji. Također, on se   višestruko nagrađivani Scream for Me Sa-  pristup da se ne bavi onim čime se bavi.
          dugo zanimao i za muzičku scenu Afgani-  rajevo jako dobro prihvaćen kako od pu-  “Zbog ove izloženosti, totalno sam
          stana, u čijem je središtu, Kabulu, otkrio   blike, tako i od kritike te nam otkriva da   izvan američki orijentiranog pristupa
          upravo “District Unknown”.        se uskoro kani pogledati ga. Kada smo se   muzičkoj kulturi. U SAD-u postoji do-
            “Bila je mala, kako bi se to kazalo, mu-  već dotakli bh. kinematografije i uopće   bra muzika, ali ja nju ne pratim više nego
          zička scena ‘u povoju’ koja se razvijala u   Bosne i Hercegovine, pitali smo ga koli-  muziku koja dolazi s bilo kojeg drugog
          doba postojanja benda ‘District Unknown’.   ko generalno on i njegovi sunarodnjaci   mjesta. Ako su stvari dobre, sviđaju mi
          No kada su SAD počele lagano povlačiti   znaju o našoj domovini, njenoj historiji,   se i pratim ih. Na Balkanu sam upoznao
          sigurnosne snage oko 2015. godine, to je   kulturi i narodu.         mnogo talentiranih i pametnih ljudi koji
          stvorilo mnogo sigurnosnih briga. ‘District
          Unknown’ se u osnovi raspao, članovi su
          se podijelili, tako da je i scena postala du-
          boki underground, završila je duboko ‘pod
          zemljom’. Ipak, sve što sam naučio o mu-
          zici u Afganistanu došlo je kroz momke iz
          grupe ‘District Unknown’ i na tome sam
          im zahvalan”, kazao je na samom početku
          našeg razgovora Bill Gould.
            On pretpostavlja da muzika u Afgani-
          stanu neće preživjeti osvajanje talibana.
          Nacionalna muzička akademija sada je
          zatvorena, a evidencija ljudi koji su tamo
          radili i omladinaca koji su je upisivali si-
          stemski se uništava tako da se ljudi pove-
          zani s njom ne mogu pronaći.
            “U Badarshanu su talibani upadali na
          svadbe, gasili muziku, uništavali instru-
          mente i prijetili pjevačima od kojih mno-
          gi više nikada nisu ni zapjevali. Morate
          shvatiti da bi kršenje talibanskih strogih
          pravila moglo značiti smrtnu kaznu. Da-
          kle, ovo je stvarno ozbiljan problem, po-
          stoji stvarni rizik da se muzičko naslijeđe
          Afganistana, uključujući mlade bendove,
          zbriše s mape ove zemlje. Zaista ne po-
          stoji način da se to spriječi ako talibani
          odluče krenuti ovim putem. Ovako su u
          prošlosti upravljali procesima, a njihova
          se uvjerenja, prema svemu sudeći, nisu
          puno promijenila”, dodao je Gould.

          NA BALKANU NAUČIO DOSTA TOGA
            Kako dalje nastavlja, muzika i umjet-
          nost zdravi su i potrebni izvori za samoi-
          zražavanje čovjeka, bilo gdje i bilo kada.


                                                                                                    STAV 27/8/2021 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74