Page 67 - STAV broj 338

Historičari bilježe da je bio 4. juni 1565, a na čelu vojske koja je
nahrtala uz udaranje doboša i arlaukanje zurli jahaše bosanski
paša Mustafa Sokolović, Bošnjak, dijete planine Varde, stričević
velikog vezira Mehmed-paše. I odmah se vidjelo, ne samo po
brojnosti već i po rasporedu odreda i po njihovoj odlučnosti, da
je ovo drugačija opsada od svih prijašnjih.

kamenu sol, da se na Humu vadio ugljen, tako sa zarobljenicima nikada u Krajini
a na Lipiku srebro i još rudače kojekuda. nije postupalo: “Od nas g. Mustaj-bega
Na kraju i sam Lopašić propada u le- Badnevića, sandžak-bega bihaćkoga, ser-
gendu. Piše on ovako: “Grad Pset i rie- dara i zapovidnika sve plemenite Bihaćke
ka Krupa sjećaju nas i na poznatu priču i Krupske pokraine u svem vele visoko i
o Čehu, Lehu i Mehu. Gotovo svi stariji poštovanom svake vridne fale i dike časti
ruski, poljski i češki ljetopisci vjerovali gosposke dostojnom g. Makaru, zapovidni-
su tvrdo da su im pradjedovi došli s juga ku sve Novske pokraine lipi poklon i dra-
i iz zemalja gdje danas stanuju Hrvati. go pozdravlene kako g. i susidu na Krai-
(To tvrde naročito Filip Kalimah i Mati- ni. A po tom toga bi mi potriba pisati, v.
ja od Mehova, poljski poviestnici, i češki g. dati na znane, kako dodjoše prida me
ljetopisac Vjenceslav Hajek.) Iz Hrvat- sve age Bihaćke kraine i Krupske tužiti
ske – priča se – da su došli praoci Čeha i zaradi nevolnih sužana Turaka, koje se
i Leha knezovi Čeh i Leh. Potonji da je od nih bezakone posluje u vašoj Kraini,
stanovao u Krapini, dok mu je stariji brat koje nije nikad bilo, a najprivo od siroma-
Čeh boravio u gradu ‘Pseru’ nad riekom ha Bešir-age, slušajući nevirnih Novskih
Krupom. Taj grad da je poslije razvalio madžara, koji su učinili neviru caru, pake
neki Dalmatinac Uroš (‘Hrosius’), i iza će i ćesaru, idući gospodar svome gospodi-
toga mu ne ima više traga.” nu pravim putem sužanskim te ga okova i
uze mu dvadeset dukata više od dugovana,
PISMA S KRAJINE kako se nismo nadali, da će to v. m. uči-
Najpoznatija aginska porodica koja se niti a na ovakoj kraini, a nismo mi mogli
uzdigla u Krupi bili su Badnjevići. Neko- do sad ni lista pisati, niti nam je bilo do
liko pisama iz pera badnjevićke gospode tog, kako nije ni vami. Drugo g. i zaradi
govori o viteškom životu u Krajini. Tako Krupksih nevolnih sužana, koje dočekuju
Turan-aga Badnjaković, dizdar Krupe, i Novski madžari te jim uzimaju kone i robu
njegova braća Omer-aga i Safer-aga optu- otimaju; ima trideset kona, što su uzeli
žiše u pismu iz 1627. godine neke hrvat- ni krivi ni dužni. Tome se nismo nadali,
ske glavare, tri Vuka: Vuka Mrnjavčića, jere niti će brezpustvo bog makul viditi,
Vuka Križanića i Vuka Jelačića, i pozva- ni ludi. A treće Elkasa is Stine, koga je
še ih na mejdan kako bi riješili spor. Ovi ban bio poslao, da mu kona vodi a za svoju
im odgovaraju i prihvataju dvoboj, a kao glavu, te ste ga iza skele vratili natrag te
mjesto sudara određuju Sredičko na Kupi, ga okovali, neznamo, ali ga mislite posi-
“gdje je Vuk Mrnjavčić izašao na mejdan ći ali prodati, neznamo za koju sramotu.
mlađahnom Safir-agi Badanjkoviću, koji A četvrito ste bezakone učinili od Emre
je bio radi hrabrosti vrlo cienjen i kod harambaše, niste ga posikli na mejdanu,
A druga legenda, sasvim škrta, kazuje Turaka i hrišćana. Na mejdanu dogodi se već svezana na konaku, što nije junački
da je grad sagradila djevojka Krupana i da užasan prizor”, ovom rečenicom pripovje- činjeno. Sve te zajmove g. bog vrati, a da
je po njoj dobio ime. Njen nastavak priča dači i s jedne i s druge krajine uvode nas i ja slušam krajišnika, kako ti madžara,
da se Krupana, zbog neuzvraćene ljuba- u najdramatičniji dio dvoboja, a onda se more biti bi se do sad mnogi zajam vrati-
vi, hitnula s najviše gradske kule i da su priča račva u dva rukavca, po prvom “da je jo. A sad molim vaše gospostvo, odpišite
je virovi razbili od sedre, a vladari pod- Vuk Mrnjavčić najprije viteškog Turčina mi u listu, ako hoćete diržati stari hesab
vodnog svijeta ostavili zauvijek kod njih. mačem po hrbatu ranio, a kad se ovaj od krajišni, koji je dosad bijo nevolnim suž-
Vrijeme sažima sve ljudske pripovi- ljute boli tielom bio svinuo ka konjskoj nem, neka je krajina krajinom. Ako li ne-
jesti i ko zna u koliko će riječi stati naša glavi odrubi Mrnjavčić jednim mahom mislite, veće hoćete tako činiti, odpišite
savremenost kada je silna stoljeća presuju glave i Badnjakoviću i njegovu konju”, nam, da se znamo i mi česa drižati i da
u mit. I zato bi možda najbolje bilo ostati a po drugom da su bez glava ostali Vuk smo zdravo. I molimo vaše gospostvo, za-
pri legendi, ali kažu da su stari Slaveni Mrnjavčić i njegov konj. povidite kapitanu Vujici, što no je od Beše
riječju krupa obilježavali rijeku kratkog Godine 1695, dakle samo dvije go- Kruplanina uzeo sedlo i rahtiline, da ga
toka, baš onakvu kakva je Krušnica, koja dine prije nego će Eugen Savojski spali- plati ili ušale natrag robu glavom sedlo
odmah nakon izvora zaroni u Unu i ne- ti Sarajevo, u vrijeme Bečkog rata, Mu- i raht. Ako po ovom pismu nebi ili pine-
stane u njoj. A kazuje se i ovako: “Gdje staj-beg Badnjević, čistom bosančicom, zi ili robe, hoću sve banove i tvoje sužne
su Krupe, tu se ponajviše vadi ruda.” Pri- na maternjem jeziku, piše novljanskom zapačati u Bihaćkoj kapitaniji i u Krup-
povijedaju da se i ovdje zlato kopalo i da zapovjedniku pukovniku Ivanu Andri- skoj. A vi se od Vujice naplaćujte, jere se
brda iznad Krečane na lijevoj obali kriju ji Makari, Mađaru, i opominje ga da se je golemo vidijo na tome gospostvu.” n

STAV 27/8/2021 67