Page 66 - STAV broj 338

DRUŠTVO

pameti da raskrili pred njima Lenkovićev
spisak i da udari dlanom po njemu, ali sva
sreća pa još ne bijahu završili s ručkom,
jer kad je razmotao spisak na stolu ispred
sebe, zamišljajući kako će zgnječiti Len-
kovića kao muhu jednim udarcem dlana,
potpuno je zanijemio: Lenković je pred-
ložio da i Krupa bude porušena jer ju je
nemoguće odbraniti.
Matija Bakić, s druge strane, nije puno
oklijevao. Drugog dana od povlačenja grofa
Auersperga skupio je preživjele momke,
kazao im da oni ovdje stoje kao predstra-
ža velikom kršćanstvu i da je kucnuo nji-
hov čas. Mada historija barata neoborivim
dokazima da su Osmanlije već bile dobro
oštetili dijelove krupskih zidina i sasvim
zapalile pokretni most, ipak, priči trebaju
detalji koji će dramatizirati cijeli događaj.
Tada je, kazuje priča, Matija Bakić, lič-
no, odapeo vitlo i čekrke i spustio most.
Udar desetine konjskih kopita o drven
most zagrmio je takvom silinom da je
cijela Sokolovićeva vojska u prvi mah
ustuknula. To je Bakićevim jurišnicima
dalo prednost tako da su se neki uspjeli
probiti do Krušnice, a dvojica su, priča
se, uspjela i da je preplivaju i spase živu
glavu kako bi mogli raznositi priču o
hrabrosti njihovog zapovjednika, koji je
bio težak i ugojen čovjek, izranjavan, te
ga voda povuče k sebi. Pa ipak, ostalo bi
Bakićevo djelo da truhne u historijskom
mraku da Auersperg u svojim izvještajima,
koji i danas leže u arhivima u Ljubljani
i Grazu, ne uvrsti i svjedočenje dvojice
njegovih preživjelih vojnika.

IZ MITA U MIT
Čobanice koje je Matija Bakić prokleo
u času kada mu je postalo jasno da je
ostavljen na cjedilu možda su bile i vile.
Izniču one iz davnih vremena kada čo-
vjek još ne bijaše naučio kako da stavi pa-
lac na bilo vremena. Tada je kralj gradio
grad na Ostrožnici, s desne stane današnje
Krupe, sat hoda daleko. Sasvim iznena- vile, pa ispričaše kralju. Ovaj ih sasluša neka se popne gore i vidjet će da joj se za-
da, pojavljuju se one pred majstorima pa i ne reče ništa. Cijelu noć premišljaše, a početi temelji još vide.
ih priupitaše šta to rade. “Zidamo grad”, ujutro obiđe ono mjesto. I zaista, ondje Ali tu priči ne bi kraja. U Krajini se
odgovoriše ovi, zbunjeni, okrećući se oko bude daleko bolji položaj za odbranu, a svaka legenda produžuje u samu sebe. Ova
sebe i pitajući se otkud sada odjednom oko kamena, velikog, bilo je u izobilju. Tako kazuje da je taj kralj jednom bio satjeran
njih ovoliko stado. “A zašto baš ovdje”, on sagradi grad koji nazva po krupnom u stupicu i neprijatelj ga sasvim opkolio.
nastaviše čobanice, dok se njihovo stado kamenju Krupa, a započetu tvrđavu na Situacija je bila beznadežna i kralj se baci
širilo na sve strane. “Tako nam zapovijedi Ostrožnici sasvim zapusti. Ko ne vjeruje, na koljena i zakune se Bogu da će, samo
kralj”, odgovori jedan sramežljivo. “A da izvuče li živu glavu i ako sretno prega-
đe bi drugo”, snađe se drugi i, da bi otje- zi Unu na konju, što nikom do tada nije
rao i preostale magle zbunjenosti, ubaci Vrijeme sažima sve ljudske uspjelo, sagraditi do Une cestu. I izbavi
u svoj glas međuprst podrugljivosti. “Ta se kralj, pregazivši rijeku ponad vodopa-
za Boga miloga”, ne dadoše se čobanice pripovijesti i ko zna u koliko će da gdje je voda bila plitka. Kad je došao
smesti. “Eno vam na drugoj strani velike riječi stati naša savremenost kući, ne časeći ni časa, posla svom knezu
zgode za grad, ondje ima mnogo krupna sanduk dukata i naredi mu da načini ce-
kamena, ondje će vas grad mnogo jefti- kada je silna stoljeća presuju stu dugu dvanaest sati hoda, a ovaj pola
nije stati”, rekoše one i odoše. u mit. I zato bi možda najbolje para uze sebi i načini cestu upola kraću
Majstori više ne bijahu sigurni da li i eno je i dan-dani se poznaje, “samo što
su razgovarali s čobanicama ili ono bijahu bilo ostati pri legendi. je obataljena”.

66 27/8/2021 STAV