Page 66 - STAV broj 338
P. 66

DRUŠTVO



          pameti da raskrili pred njima Lenkovićev
          spisak i da udari dlanom po njemu, ali sva
          sreća pa još ne bijahu završili s ručkom,
          jer kad je razmotao spisak na stolu ispred
          sebe, zamišljajući kako će zgnječiti Len-
          kovića kao muhu jednim udarcem dlana,
          potpuno je zanijemio: Lenković je pred-
          ložio da i Krupa bude porušena jer ju je
          nemoguće odbraniti.
            Matija Bakić, s druge strane, nije puno
          oklijevao. Drugog dana od povlačenja grofa
          Auersperga skupio je preživjele momke,
          kazao im da oni ovdje stoje kao predstra-
          ža velikom kršćanstvu i da je kucnuo nji-
          hov čas. Mada historija barata neoborivim
          dokazima da su Osmanlije već bile dobro
          oštetili dijelove krupskih zidina i sasvim
          zapalile pokretni most, ipak, priči trebaju
          detalji koji će dramatizirati cijeli događaj.
            Tada je, kazuje priča, Matija Bakić, lič-
          no, odapeo vitlo i čekrke i spustio most.
          Udar desetine konjskih kopita o drven
          most zagrmio je takvom silinom da je
          cijela Sokolovićeva vojska u prvi mah
          ustuknula. To je Bakićevim jurišnicima
          dalo prednost tako da su se neki uspjeli
          probiti do Krušnice, a dvojica su, priča
          se, uspjela i da je preplivaju i spase živu
          glavu kako bi mogli raznositi priču o
          hrabrosti njihovog zapovjednika, koji je
          bio težak i ugojen čovjek, izranjavan, te
          ga voda povuče k sebi. Pa ipak, ostalo bi
          Bakićevo djelo da truhne u historijskom
          mraku da Auersperg u svojim izvještajima,
          koji i danas leže u arhivima u Ljubljani
          i Grazu, ne uvrsti i svjedočenje dvojice
          njegovih preživjelih vojnika.

          IZ MITA U MIT
            Čobanice koje je Matija Bakić prokleo
          u času kada mu je postalo jasno da je
          ostavljen na cjedilu možda su bile i vile.
          Izniču one iz davnih vremena kada čo-
          vjek još ne bijaše naučio kako da stavi pa-
          lac na bilo vremena. Tada je kralj gradio
          grad na Ostrožnici, s desne stane današnje
          Krupe, sat hoda daleko. Sasvim iznena-  vile, pa ispričaše kralju. Ovaj ih sasluša   neka se popne gore i vidjet će da joj se za-
          da, pojavljuju se one pred majstorima pa   i ne reče ništa. Cijelu noć premišljaše, a   početi temelji još vide.
          ih priupitaše šta to rade. “Zidamo grad”,   ujutro obiđe ono mjesto. I zaista, ondje   Ali tu priči ne bi kraja. U Krajini se
          odgovoriše ovi, zbunjeni, okrećući se oko   bude daleko bolji položaj za odbranu, a   svaka legenda produžuje u samu sebe. Ova
          sebe i pitajući se otkud sada odjednom oko   kamena, velikog, bilo je u izobilju. Tako   kazuje da je taj kralj jednom bio satjeran
          njih ovoliko stado. “A zašto baš ovdje”,   on sagradi grad koji nazva po krupnom   u stupicu i neprijatelj ga sasvim opkolio.
          nastaviše čobanice, dok se njihovo stado   kamenju Krupa, a započetu tvrđavu na   Situacija je bila beznadežna i kralj se baci
          širilo na sve strane. “Tako nam zapovijedi   Ostrožnici sasvim zapusti. Ko ne vjeruje,   na koljena i zakune se Bogu da će, samo
          kralj”, odgovori jedan sramežljivo. “A da                            izvuče li živu glavu i ako sretno prega-
          đe bi drugo”, snađe se drugi i, da bi otje-                          zi Unu na konju, što nikom do tada nije
          rao i preostale magle zbunjenosti, ubaci   Vrijeme sažima sve ljudske   uspjelo, sagraditi do Une cestu. I izbavi
          u svoj glas međuprst podrugljivosti. “Ta                             se kralj, pregazivši rijeku ponad vodopa-
          za Boga miloga”, ne dadoše se čobanice  pripovijesti i ko zna u koliko će   da gdje je voda bila plitka. Kad je došao
          smesti. “Eno vam na drugoj strani velike   riječi stati naša savremenost   kući, ne časeći ni časa, posla svom knezu
          zgode za grad, ondje ima mnogo krupna                                sanduk dukata i naredi mu da načini ce-
          kamena, ondje će vas grad mnogo jefti-  kada je silna stoljeća presuju   stu dugu dvanaest sati hoda, a ovaj pola
          nije stati”, rekoše one i odoše.  u mit. I zato bi možda najbolje    para uze sebi i načini cestu upola kraću
            Majstori više ne bijahu sigurni da li                              i eno je i dan-dani se poznaje, “samo što
          su razgovarali s čobanicama ili ono bijahu  bilo ostati pri legendi.  je obataljena”.



         66  27/8/2021 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71