Page 62 - STAV broj 338

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (20)

FLOKI IZ

MOG SOKAKA

Vraćajući se s linije, u olupini autobusa, u krugu nekadašnje
“Centrotransove” radionice, začut će cviljenje. Zateći će stravičan
prizor. Preklana od gelera, kuja s kučićima. I jedva čujan vapaj malog
psića. Donio ga je kući jedne ljetne večeri... U podrum bez osvjetljenja,
bez vode, bez osnovnih potrepština nužnih za preživljavanje... Hranio

ga je kao vlastitu bebu, nabavljajući mlijeko u prahu, skupljajući
ostatke hrane za ljubimce po napuštenim stanovima, dobavljajući
na neki čudan način ono što je psiću u tom trenutku trebalo. Floki
je bio radost. Tužno bi cvilio kada bi Zlatko odlazio, razdragano bi
ga dočekivao u povratku, s posebnim sjajem u očima...

Piše: Ammar KULO Olovo. Strani novinari dali su mu naziv i mi, nekolicina mještana koji su ostali ži-
“Bosanski Vukovar” s obzirom na stepen vjeti kao “svoji na svome”, makar i u ovim
uništenja samog naselja. Cilj agresora bio je okolnostima. Potrebno je približno pola sata
e radujem se proljeću. Ovom rat- da spoji Olovske Luke i Vozuću, Romaniju da iznesem kanistere, dođem na red, nato-
nom. Sunce će istopiti snjegove, i Ozren. Samo pedeset kilometara niz doli- čim dva od po dvadeset litara i ponovo se
otjerati minuse, tako stvarajući nu rijeke Krivaje. Tako bi osigurali rezervni vratim u sklonište. Voda iz cisterne hlori-
Npovoljne okolnosti za ofanzive. koridor, osim onog uzanog preko Brčkog. sana je, higijenski prihvatljivija od one iz
Agresorske ofanzive. Zbog embarga na uvoz Ako im to uspije, pocijepat će slobodnu obližnjeg bunara. Bunarska je puna tankih
oružja, neprijatelj je u prednosti. Najveći teritoriju napola. Ustvari, sve će biti samo glistica koje se moraju odstraniti, a voda za-
dio onoga što je gomilano, iz godine u go- enklave... Manje ili veće enklave. Tuzlan- tim prokuhati. Koristimo je uglavnom kao
dinu, decenijama, ono što je pripremano, u ska regija ostala bi u potpunom okruženju. sanitarnu, za toalet i kupanje.
slučaju rata s Rusima ili sa Zapadom, ili s Strateški je ulog ogroman. Daidža mi je sve I to jutro, po običaju, otišao sam po
vanzemaljcima, sada puca po nama. Kroz to objasnio pokazujući na karti. Upijao sam vodu. Nije bilo gužve. Napunio sam i po-
Bosnu i Hercegovinu nije prošao autoput poput spužve svaku riječ. digao kanistere te hitro krenuo kući dok je
“Bratstvo i jedinstvo”. Ali jeste tu teška in- S proljećem, s prvim pjevom ptičica što još bio period bez granatiranja. Negdje na-
dustrija, namjenska industrija, podzemna dolaze u ove pitome krajeve, zabrundat će pola puta cestu mi je prepriječio Floki, pas
skloništa. Bosna je, kao centralna republi- i tenkovi. Krenut će agresorske horde pa- komšije Zlatka B. Nije me volio. Valjda sam
ka, trebala biti utočište državnom vrhu, leži, smrti, zla... mu bio neka vrsta konkurencije kao jedino
koje bi iz teško pristupačnih planskih kla- Druga je polovina marta 1993. godine. dijete u mahali.
naca, vrleti, iz podzemnih prostorija dubo- Kako “dulja” dan, kako otopljava, kako je Prvi put me pokušao ugristi na sijelu
ko ukopanih ispod zemlje, vodilo odbranu manje kišnih dana (a snježnih dana gotovo kod Zlatka, u podrumu sada preuređenom
Jugoslavije. Doktrina o vanjskom neprija- da i nema), to je više prostora za artiljeriju. za sklonište napuštene kuće Veljka K. Zlatko
telju koji vječno “rovari”, “ruje”, “nika- Granatiranja su sve intenzivnija i u dužim je bacio čokoladicu prema meni, a u nared-
da ne spava” srušila se kao kula od karata. intervalima. Skoro da ne prođe niti dan a da nom trenu je i pas skočio. Jedva su ga zau-
Najveći dio tog oružja, municije, opreme, jedna od granata ne završi u zgradi Doma stavili prije nego je zario zube u meso iznad
tehnike, oficirskog i podoficirskog kadra, zdravlja ili u njenoj neposrednoj blizini. koljena. Od tada sam u strahu i od cuka, ne
ljudstva općenito, upregnut je da od Bosne Već sam se “ispraksirao”! Kada sam ispred samo od granatiranja! Znao sam, pretpo-
i Hercegovine i znatnih dijelova Hrvatske kuće, napolju, uvijek sam “na gotovs”! Do- stavljao sam, da će do ovog trenutku doći.
napravi zemlju, dovoljnu samo za Srbe! Ni- voljno blizu skloništu da na zvuk ispaljenja Nisam imao ništa pri ruci, niti kamen, niti
kad dosanjanu “Veliku Srbiju”. I čini se da ili zvižduk granate uteknem na sigurno. Je- letvu, ništa što bi moglo zaustaviti agresiv-
je sada taj trenutak! Trećina Hrvatske i dvije dini je veći rizik kad se donosi voda. Svaki nog psa. Kanistere nisam popuštao niti sam
trećine Bosne pod četničkom je okupacijom. drugi dan, nekada i češće, dolazi cisterna se usuđivao bježati. Stajao sam tako ukočen,
Na tom putu jedna od kočnica, jedna od komunalnog preduzeća podmirujući potre- zgrčen, u strahu. Pas je režao, lajao, dolazi
brana zlu, jeste i malo mjesto, moj zavičaj, be bolnice za vodom. Tu priliku koristimo do nogu, a zatim se vraćao, ne usudivši se

62 27/8/2021 STAV