Page 65 - STAV broj 338

Isto je bilo i s pokušajima da se priđe po štajerskim, ljubljanskim, peštanskim Bakić se ne obradova. Nije se obradovao
rijekom u čamcima. Tobdžije hrvatske i zagrebačkim arhivima iščitavao smjerni ni kada je, zureći kroz durbin, vidio da je
bijaše tako dobro uvježbani da bi već tre- Radoslav Lopašić. A za ono što presu- sila koja dolazi upomoć za dva puta veća
ćom minom pogađali lađe posredice pa bi di doznade se tek kasnije, kada je stvar od osmanske vojske. Neki dubok glas go-
strijelci s bedema, naslađujući se, gađali s Krupom bila već svršena: iz kazama- vorio mu je da su ostavljeni još od onog
nevješte plivače i cijela bi se ta smarag- ta brekovačkih “pobjegao je sazužnjeni dana kada se iz Bišća vrati vojvoda Tihić,
dna voda očas sva ucrvenjela. Vlah Reko Sudorović”. Taj Mustafa-paši i Daganović, glasonoša s Hojsić-kaštela,
dojavi da Ivan Karlović položi dušu pred i taj Brdarić, kojeg osmanlijski strijelci
POSLJEDNJA OPSADA Bogom i da je na onoj strani Une rasulo smakoše i ostade visiti na užadi.
I bivalo je tako iz godine u godinu te mu zajamči glavom da će lahko zau- I bio je upravu Matija Bakić. Kada je
cijelo vražije desetljeće, a pogotovo kada zeti i Krupu i Cazin i Mutnik i sve što je štajerski grof Herbard Auersperg, glavni
Osmanlije sasvim preoteše Jajce pa se Karlović držao svojom čvrstom rukom. zapovjednik kraljevskih snaga u cijeloj
ustališe u Bosni. Poslije toga kao da im bi Sutradan kapetan Petar Farkašić piše Krajini, vidio kolika se sila razlegla niz
dosta naganjanja s krupskim posadama, pismo generalu Ivanu Lenkoviću: “Neka Hum i preko Lipčana, i stotine šatora
i to se odmah vidjelo čim su se pojavili zna vaše gospodstvo, kako mi u ovu uru na obalama Krušnice, gdje je bio glavni
niz grmečke padine. Sve se zacrvenjelo od dojde list od kapitana Bihaćkog, gospo- logor, shvatio je on da ga rijeka potpuno
vojske, dim spaljenih kuća njihao se za dina Kronšala, kako je dotegnul k njemu odsijeca i da bi morao ići do Dvora da je
njima kao baldahini na kakvom suludom stražac iz Krupe, ki je most čuval, i po- pregazi, a to bi Osmanlije mogle iskoristiti
nebeskom prosceniju. Historičari bilježe vidal je da su Turci Krupu podseli. Zato, da krenu na Bihać. Druga verzija kaže da
da je bio 4. juni 1565, a na čelu vojske koja vaše gospodstvo, k tomu prigledajte, kako se jednostavno prepao, a treća da je bio
je nahrtala uz udaranje doboša i arlauka- vas je najbolje Bog naučil, zašto ini siro- ljut na Ivana Lenkovića što nije i Krupu
nje zurli jahaše bosanski paša Mustafa masi ki su u nutreh, od Boga i od vašeg stavio na spisak gradova koji se ne mogu
Sokolović, Bošnjak, dijete planine Varde, gospodstva pomoći čekaju. A gospodine braniti i koje treba porušiti prije nego ih
stričević velikog vezira Mehmed-paše. I milostivi, u nutra je Matija Bakić, ki je Turci zauzmu. Pa neka on sada nosi one
odmah se vidjelo, ne samo po brojnosti vojvoda, i š njim je junakov 28, a Tihić, ljude na duši, prošaputao je i okrenuo se,
već i po rasporedu odreda i po njihovoj ki mu je tovariš, ki je drugi vojvoda, ta je otpustivši konju uzde da trči koliko ga
odlučnosti, da je ovo drugačija opsada bil s ostalih junaci izašal van, dohodil je k noge nose. Bio je toliko ljut da se tek u
od svih prijašnjih, kada je Ivan Karlović meni pinez prositi, a ja mu i nisam imal Ostrošcu sjetio da se ne pomoli za Bakića
branio ovaj grad. Nesretnik umrije a ne otkuda dati. I to je jure šesti dan kako je i njegove ljude kojima je sudbina propi-
ostavi iza sebe potomstva i svi njegovi prošel u nutra. Bojim se, da je i on pogi- sala da im zidine krupske budu grobnica.
posjedi pripadoše sestri Jeleni i njenom nul na putu u nutra grede i s junaci; zaš Dok je klečao u kapelici, nije mu ni na
mužu Nikoli Zrinskom. da bi nepoginul, bil bi glas od njiga ka- kraj pameti bilo da se ovim činom upisao u
Iscrpljeni stalnim ratovanjima po lan- kav godire, ako prem je unutra ulizal...” historijske knjige kao izdajnik i kukavica
cu utvrda koji je osmislio još kralj Mati- Matija Bakić odmah je znao da je gur- i da, evo, skoro pola milenija još niko nije
ja Korvin, a još više gloženjima s ostalim nut u vreli lonac. A kada se dvanaestog razumio njegovo povlačenje pred gotovo
hrvatskim plemstvom kojem su otima- dana opsade niz Grmeč spustiše dodat- dvostruko brojčano slabijim neprijateljem,
li gradove i posjede, bijahu Zrinski već ne osmanske snage, više ni trunke nije ali molitva mu nikako nije išla i raspadala
dobrano onemoćali. Ništa im drugo nije sumnjao u svoje predodžbe. Kažu da je se na sve strane. Da bi smirio savjest, za-
preostalo nego da se uzdaju u tvrdoću zi- tad samo stegao pesnicu i svom snagom molio je posilnog da mu odmah pronađe
dina i priču koju su špijuni prenijeli iz udario po prsima i da je glasno prokleo spisak utvrda i opis stanja u njima koji
neprijateljskog tabora da se tamo ozbiljno čobanice koje nagovoriše kraljeve majstore je prije nekoliko godina sastavio general
kazuje kako je Krupa neosvojiva i kako da ne podižu grad na onoj strani Une na Lenković. Htio je da pozove bana Petra
svi drhte kada se spomene Ivan Karlović. kojoj leže sve ostale tvrđave na Krajini, Erdedija i kapetana Ivana Alapića – sva-
Tako ostaviše u gradu samo četrdeset bo- pa Krupa bijaše jedini grad izgrađen na ki je doveo po 300 konjanika, i tog Jobsta
jovnika, kojima posljednju plaću isplatiše desnoj obali. Sedamnaestog dana opsade, Galenberga, koji je dojahao s kranjskom
ko zna kad, “te su često, i to kadšto bez kada su stražari s kula uzviknuli da dolazi četom i ostale oficire koji su se na njego-
uspjeha morali moljakati plaću čak u Lju- spas, a sva posada počela da urla i da poka- vu zapovijed povukli od Krupe i gledali
bljanu”, kako je to iz požutjelih pisama zuje Osmanlijama od šake do lakta, Matija ga zbunjeno i blijedo kao da je skrenuo s

STAV 27/8/2021 65