Page 61 - STAV broj 338

Iznenada je dotrčao momak iz prvog Vidio sam zatim kako se
rova s moje desne strane i bacio se odmah
pored mene. Sasuo je rafal iz svog puško- povlače na potpuno krivi
mitraljeza i iz prve pogodio, ispostavit će način. Počeli su bježati,
se u nogu, četnika koji nam je bio najbliži.
Iako u potpunom deficitu s munici- bacajući sve sa sebe, prema
jom, morao sam pod hitno staviti pušku vrhu tog istog brda. Niko
na rafalno pucanje. Jasno sam čuo jecanje
pogođenog četnika. Još nisam bio siguran od njih nije ostao na svom
gdje je pogođen. mjestu davati bilo kakav
Svi su oni bili u ležećim položajima,
a sada sam jasno vidio odakle ide vatra, otpor pri povlačenju. Izašli
odnosno gdje se koji od njih nalazi. smo na grudobran i pogledali
Bili su rašireni po cijeloj šumi. Morao
sam se povući nazad iza hrasta, ali ipak sam naprijed. Ispred grudobrana
dobio ono svoje, sada sam znao gdje je ko. na livadi bilo je pet mrtvih
Nisam još znao što se događa kod
naše zemunice. Čuo se samo Miralemov agresorskih vojnika. Izgleda
glas, koji je u šumi jasno odjekivao. Ni da ih je PKT pokosio u onom
sam ne znam koliko se puta izderao da
je Husnija ranjen. prvom napadu.
Husnija Hrvić, rođen 26. oktobra 1965, poginuo Odjednom se začuo zvuk našeg PKT-a
u rejonu Vukšića 18. augusta 1993. godine
(vrsta puškomitraljeza dizajnirana za tenk).
pogotovo u ovakvoj situaciji. Nikad ne Svi su naši izašli iz zemunice ne znajući sam na sekundu da ju je tek otvorio te da
bih dopustio da u bilo kojem slučaju za- još šta se to događa. I to preko puta njih, će je potom usmjeriti. Samo sam se okre-
vršim u njihovim rukama. na brdu koje su jasno vidjeli. Počeli su nuo na drugu stranu debelog hrasta da ga
Stavio sam pušku na pojedinačnu palj- pucati iz sveg naoružanja koje smo imali. u cijelom tom fijukanju probam barem s
bu. Otkotrljao sam se možda pola metra Kad su se naši momci oglasili, što kojim metkom omesti u njegovom na-
od tog hrasta, drveta koje mi je sačuvalo s osobnim naoružanjem, što s PM-om umu. Tu nema previše razmišljanja, jer
glavu, a i tijelo u slučaju da su me zaro- i PKT-om, odmah mi je srce drugači- situacija nije mogla biti gora. Ali “zolja”
bili prije nego što sam bio shvatio da su je tuklo. Sve je to išlo preko mene, a ni je bila brža od mene i od moje situacije
tu. S preostalim jednim okvirom ipak sam naši momci nisu znali gdje se nalazim, snalaženja na terenu.
pružao i održavao otpor. nisu znali da sam među četnicima, tako U strahu ju je ispucao vrlo vidljivo.
Nakon što sam se otkotrljao, imao sam stisnut. Nije mi bilo svejedno što mi sva Vidio sam crtu bijelog dima koja nije
samo jednu opciju, da preskočim brzo ta silna zrna lete iznad glave. Kako naša, vodila ni približno u smjeru naše ze-
preko ceste i dočepam se kanala. Tutnja- tako i agresorska, jer su i oni preko mene munice. Otišla ju je između dva brda,
lo je odozdo, s desne strane. Naši momci morali uzvraćati vatru. ondje gdje nikoga nije bilo, te sam tada
uzvraćali su vatru. Naš PKT bio je u trećoj brzini, a sva shvatio da oni još ne znaju odakle se sve
U tom frcanju metaka lišće i kora s njegova municija fijukala mi je iznad gla- puca po njima.
drveta letjeli su na sve strane, a ja sam se ve. Ispucao bih pokoji kratki rafal. Vidio sam zatim kako se povlače na
u cijeloj toj situaciji trebao usredotočiti U jednom trenutku ugledao sam kako potpuno krivi način. Počeli su bježati, ba-
na ciljanje. jedan od četnika otvara “zolju”. Pomislio cajući sve sa sebe, prema vrhu tog istog
brda. Niko od njih nije ostao na svom
mjestu davati bilo kakav otpor pri povla-
čenju. Izašli smo na grudobran i pogleda-
li naprijed. Ispred grudobrana na livadi
bilo je pet mrtvih agresorskih vojnika.
Izgleda da ih je PKT pokosio u onom
prvom napadu.
Pogledam gore i vidim Miralema kako
sjedi na ulazu u tranšeju. Tri vojnika izno-
sila su Husniju. Pritrčali smo. Dok smo
vodili borbu s četnicima, podlegao je od
zadobijenih rana. Do prije samo sat i po
smo se smijali i šalili.
Pokrili su ga na nosilima i odnije-
li. Krenuo sam preko njive dolje prema
rovovima. Naši su iznosili poginule čet-
nike. Nisam se ni obazirao. Išao sam, a
nešto me gušilo, nešto mi je bilo zapelo u
grlu. Pred očima mi je iskakao nasmijani
lik rahmetli Husnije. Milion stvari mi je
prolazilo kroz glavu, ali sam samo išao...
Zlatne boje posavske ravnice igrale su
pred mojim suznim očima. n

STAV 27/8/2021 61