Page 71 - STAV broj 338

KRIVO SRASTANJE

O PTSP-u, književnosti i djelovanju zvijezde Sirius

KO ZNA PAŽLJIVO

GLEDATI, SVAŠTA

MOŽE VIDJETI

Piše: Kod Mejdanske džamije susretoh starog, dobrog mi druga E.
Sadik IBRAHIMOVIĆ Srdačan susret, tim prije jer ne pamtim, a ni on, kad smo se
posljednji put vidjeli. Veli da se vraća iz posjete sestri, pa predloži
da sjednemo negdje. Prihvatih. Inače, E. je demobilizirani borac i
PTSP-ovac. Problem se prvi put javio tek prije nekoliko godina, u
vrijeme kad je, silom prilika, napušten i zaboravljen od svih, radio
kao kamiondžija u nekoj privatnoj firmi.

apuštam mahalsko mezarje nakon “Jesenje jutro je bilo kad je vozio ugalj povrijediti se, rekoh samo da bih se mogao
što sam obišao mezarove mojih za Gradačac. Lijepo jutro, bistro, mladim složiti s njim, da u perzijskom pjesništvu
roditelja i bliže rodbine. Dok se suncem okupano. Raspoložen i svjež, pje- naizgled definirani identiteti najčešće to
Noprezno spuštam ka izlazu uza- vušio je dragu mu sevdalinku Pšeničice, nisu i da takvih stilskih postupaka ima
nom i od uvehlog lišća skliskom stazom, sitno sjeme. U Vučkovcima, nadomak Gra- mnogo i kod drugih perzijskih klasika.
zastajkujem i čitam imena na nišanima i dačca, sasvim nenadano, bez i najmanje E. shvati da mi nije do priče o tome, pa
nadgrobnim spomenicima. Uvijek to ra- nutarnje najave, osjeti odnekud jedva ču- okrenu razgovor na drugu stranu i upita:
dim kad zijaretim moje bližnje. Radozna- jan fijuk i tup udarac u zemlju koja, učini – Spavaš li?
lost, valjda, šta li? mu se, muklo zastenja, a potom krajičkom – Slabo.
Helem, zastajkujem i čitam. Ime, ime oka spazi zlatnožuti bljesak koji ga prekri, – Kad si zadnji put spavao noću?
oca, prezime, godina rođenja i smrti. umah podiže u zrak i zakovitla kao perce. – Sredinom mjeseca, čini mi se.
Eto, pomislih, u šta stane ljudski ži- Snagom za koju nije ni znao da je posje- – A sabran si i blistaš, koliko vidim!?
vot. U pet osnovnih podataka. I to je sve. duje odupro se prividu, zaustavio kami- – Nisam baš siguran... Znaš, imam
Imena na starim, zubom vremena on, parkirao ga na nevelikom proširenju, ogledalo kod kuće, pa...
nagriženim nišanima uglavnom su mi spustio glavu na volan i zaplakao kao di- – Da, da, blistaš. A znaš li zbog čega?
nepoznata. jete. Sve mu je bilo jasno.” – Ne.
Dok gledam u njih, vazda mi bljesne Na moje insistiranje, sjedimo na klupi – Uslijed djelovanja zvijezde Sirius.
primisao ko je od tih merhuma bio do- u jednom od gradskih parkova (kafića mi je Njeno je djelovanje iluminirajuće. Noćob-
bar, ko loš, ko asija, ko bogougodnik... Ne preko glave, a naročito smorova u njima). dijama se, dakako ne svima, otvara svijet
znam. Meni su svi isti. Ni dobri ni loši, Vješto i naširoko zaobilazimo teške, ideja, duhovnog i kreativnog ozarenja, a
naprosto mrtvi. mučne priče, jer, obojica to znamo, nika- nekima, ali samo nekima, i svijet onostra-
Neodlučno stojim na izlazu iz mezarja. kve koristi od žalopojki i, pride, ničim ne nog. Eto, zato blistaš.
Kući mi se ne ide, barem ne odmah. Na želimo pokvariti nenadani i zaista ugo- – Ako ti tako kažeš...
koncu, pružih korak i zagrabih ka čaršiji. dan susret. Šutimo, pijemo mlaku mineralnu vodu,
Kod Mejdanske džamije susretoh Stoga, pričamo o književnosti. Bezbol- zabavljeni svako svojim mislima.
starog, dobrog mi druga E. Srdačan susret, na, neutralna i za bježanje od samog sebe Na malom trgu ispred nas žubori fon-
tim prije jer ne pamtim, a ni on, kad smo zahvalna tema. tana ukrašena krasnim mozaicima, djelo
se posljednji put vidjeli. Veli da se vraća E. voli perzijsko pjesništvo, Nizamija vještih ruku čuvenih majstora iz Ravene.
iz posjete sestri, pa predloži da sjednemo osobito. Govori kako su likovi Medžnuna Nekoliko metara iza fontane uzdiže
negdje. Prihvatih. i Lejle depersonalizirani, nestvarni i kako, se barokno zdanje koje je u svojoj dugoj
Inače, E. je demobilizirani borac i zapravo, simboliziraju nešto sasvim dru- povijesti služilo raznim namjenama, a
PTSP-ovac. Problem se prvi put javio tek go: čežnju čiste duše za pradomovinom iz danas ničemu.
prije nekoliko godina, u vrijeme kad je, koje je izgnana i za kojom žudi dok čeka Nekad reprezentativna zgrada odavno
silom prilika, napušten i zaboravljen od na povratak zatočena u ovom privreme- je napuštena, zapuštena, propada...
svih, radio kao kamiondžija u nekoj pri- nom, tegobnom kazamatu. Kontrast je snažan i otužan.
vatnoj firmi. Kako osjetih da me ovom pričom uvodi Rekoh to E. On tek nehajno odmahnu
Njegovu priču sam zapamtio i litera- na sklizak i opasan teren, teren na kojem, rukom, duboko othuknu i reče da bismo,
rizirao. Evo kratkog fragmenta: ma koliko pazio, svakog trena mogu pasti i ako to želim, mogli poći. Pođosmo. n

STAV 27/8/2021 71