Page 74 - STAV broj 338

KULTURA

NEPRESUŠNI OTPOR KRITIČKOG UMA

MAHMUTEFENDIĆEVA SPOSOBNOST

SVLADAVANJA SVIH PREPREKA ŠTO

STOJE IZMEĐU RIJEČI I STVARI

Kemal Mahmutefendić, EX NIHILO – iz ničega, nikome, ni o čemu, “Planjax”, Tešanj, 2021.

Uz potporu Fondacije za izdavaštvo njemu:/ jer ono čega nema, to te čeka/
FBiH izašla je iz štampe nova knji- u svakom vremenu tvog svepostojanja,/
ga poezije možda i ponajboljeg (a kome niko nikad još nije uspio/ odrediti
svakako među najboljima) živog boš- vrijeme… // …onaj tren koji caruje.”
njačkog i bosanskohercegovačkog (“Lanjski snijeg”, str. 47)
pjesnika Kemala Mahmutefendića. Pjesnik je onaj kojim vlada demon
Čijeg pjesnika? Ipak, bit će – pjesni- omnilingvacije (svezaustivosti-sveo-
ka ovog jezika... I da se ne shvati kao jezikovljenosti): sve što se otvara nje-
neskromnost potpisnika ovih redova, govim čulima, sve što mu padne na
još i – mog pjesnika; uostalom, zašto pamet, što mu se pričini, što mu se
da ne, ako imaju smisla prisvojne za- dogodi, što ga muči, za čim žudi –
mjenice, u ovom kontekstu (naš, vaš, apsolutno sve je pjesnikovom jeziku
njihov), zašto ne bi mogao biti i moj?! dostupno, iskazivo i izrazivo, sve je sa
Ovo je već četvrta po redu objavljiva- svačim usporedivo i komplementar-
nja njegova knjiga koja pretendira na no, sve je nadohvat ruke (koliko god
to da bude posljednja-objedinjujuća daleko bilo), sve je zaustivo, opiplji-
(od Bestijarijuma, Pjesme nepoznatog vo i podatno neutaživoj potrebi da
autora i Nečujno, ili propast poezije), a se preoblikuje i prekomponira to što
svaka od prethodne tri, pa i ova, bila nazivamo postojanjem, iskustvom i
je (i biva) sve bliže tom cilju. znanjem. Sve mu je na raspolaganju
Pjesnik je onaj koji otkriva i svjedoči da artikulira svoj otklon od degradi-
u jeziku, jer otkriva i svjedoči da ništa rane stvarnosti i od kompromitacije
nije baš to što nam se i kako nam se humaniteta – kao što mu je i sve na
čini da jeste, da to što mislimo i kako raspolaganju da istisne iz sebe či-
mislimo nikad nije i ne može biti cijela ste boje (i svijetle, i tamne) drhtave
istina – on je profet i prevratnik, i zato duševnosti...
je uvijek sam. Otkrivanje i svjedočenje “Sedamdeset mi je. Ni malo,/ ni puno,
u jeziku podrazumijevaju, međutim, još kako god se uzme./ Pamtim mnogo
nekog: onoga kome se otkriva i ono- – ustvari sve, ako dopustite./ A ži-
ga pred kim se svjedoči. Otkrivanje i vot – kuče, mota mi se oko nogu;/
svjedočenje u jeziku jeste poezija: ona nastoji da me ima, i da ja bez nje-
obuhvata sve – sve troje gore navede- ga, kao,/ ne mogu. Slini, bali, sop-
nih – i očituje se kao sila s božanskim će, prljavim/ šapama nešto brlja./ A
atributima sveobuhvatnosti-svesravnji- ja – kao i uvijek – šutim, gledam/
vosti-sveobnovljivosti-svesatvorljivosti. tu bijedu pred sobom, saučesnič-
Dalje, iskustvo saučestvovanja u očito- budućeg. Lanjski, lanjski./ Prekriva puteve – ki,/ smjerno – znam šta je šta –/ i čekam:
vanju i djelovanju sile poezije jeste pjesniš- ništa što je ljeto:/ lanjsko je lanjsko, vječito kome će prije dosaditi./ Meni, koga nema, a
tvo; njemu kao takvom pripadamo svi mi koji Sada./ A nama je lanjskima – da li već,/ ili jesam –/ ili njemu, tom kučetu-životu,/ koje
slušamo-čitamo i koji pišemo. Samo pje- oduvijek? – i hladno i vruće,/ i prošlo i sa- već smrdi, i smrdilo je i kad se rodih./ Dok
snik je taj u kome to saučesništvo prerasta dašnje,/ i nadolazeće. // Radujte se, djeco, su u obojici, neizgovorene, možda čak i/ ne-
u posvećeništvo: tamo gdje je poezija, pje- bezazleni starci,/ ovom vihoru od sveopšteg pomišljene, iste riječi zatvorene:/ ‘Moraćeš
snika (više) nema – izlišan je; atributi koji- snijega –/ svejedno da li lanjskog ili budu- pristati…’” (“Kuče, život”, str. 57)
ma se ukazuje na kvalitet, značaj, veličinu i ćeg,/ onog koga ima i onog koga nema./ I Nije pravo pitanje, kad promišljamo i inter-
izvanrednost mogu pripadati samo poeziji, lica se koče – da li što je ljetna vrućina/ ili pretiramo Mahmutefendićevu poeziju, o kom
nikako pjesniku. što mrzne i krv ustavlja – / i nemoj misliti, se tu izražajno-stilističkom modelu radi, koje
“Pada lanjski snijeg./ Tačno sada – pada čovječe,/ da lanjsko je prošlo (ono tek do- su tu na djelu forme i sklopovi, ideje i tehnike
li, pada./ Na lice bivšeg čovjeka./ Na kosu lazi!),/ i da je buduće porod sadašnjeg u komponiranja pjesničkog teksta: on može

74 27/8/2021 STAV