Page 79 - STAV broj 338
P. 79

U pričama Mirsada Sinanovića istraživana je ljudska
                                                     sudbina, izražavano je njeno pulsiranje u vremenu
                                                     koje kao džinovski kazan guta ljude i prijeti da sve
                                                     pretvori u mehanički ritam “novih” ideja i stremljenja. U
                                                     najautentičnijim prizorima Sinanovićevih priča probuđeni
                                                    će čitalac moći da vidi, da osjeti što znači poznata fraza
                                                    “proces industrijalizacije”, što znači promjena načina
                                                    življenja, što su “blagodati” zajedničkog življenja u
                                                    koloniji u toku prve petoljetke, te kako se mijenjaju
                                                    moralni zakoni u čovjeku i zvjezdano nebo nad čovjekom.

                                                       Promjene u kasabi, u istoč-  put, uklanja zapreke, razbija predrasude,
                                                    noj Bosni, nakon Drugog svjet-  pomaže da se rane prije zaliječe i svijet
                                                    skog rata, u pripovjedačevoj vi-  vrati “u normalu”.
                                                    ziji sadrže u sebi niz okolnosti   Prikazujući prvo ogledalo, a potom re-
                                                    koje ukazuju na bezrazložnost i   fleksiju, idući od konkretnog ka apstrak-
                                                    iracionalnosti naknadnih histo-  tnom, Sinanović postiže maksimalnu sna-
                                                   rijskih događaja, koji su ljude   gu u svom proznom, poetskom jeziku. On
                                                   jednostavno zatekli nespremne   neprekidno primorava čitatelja da sudjeluje
                                                   i u psihološkom i u svakom dru-  u kreativnom procesu prisjećajući se deta-
                                                   gom vidu. Umjetničku izrazitost   lja, upijajući atmosferu, znajući sve vrijeme
                                                   i značaj ove Sinanovićeve proze   da to čemu prisustvuje predstavlja nešto
                                                   (formalno je to zbirka priča, ne-  mnogo značajnije i da mora strpljivo čeka-
                                                   formalno roman sastavljen iz pri-  ti razjašnjenje, ali Sinanović ne mudruje,
                                                   ča s jedinstvom mjesta, radnje i   on ne daje skrivene nagovještaje da je to
                                                   likova) vidim u tome što je u nji-  alegorija, nikad ne izdaje svoju umjetnič-
                                                   ma akcenat psihološki, antropo-  ku namjeru. Uvijek moramo sami izvlačiti
                                                   loški, prenesen s terena ideološke   zaključke, paralele i naravoučenija, jer su
                                                   jednosmjernosti na teren onog što   junaci ove knjige izloženi određenoj vrsti
          zauzdavana ovom ili onom vrstom stiliza-  obuhvata pojam “čovjek kao polivalentno   dehumanizacije i izoliranosti.
          cije ili, pak, konvencionalnom kulturom   i proturječno biće”; drugim riječima: i zlo   Ova Sinanovićeva proza istodobno po-
          općenja, u prozama Mirsada Sinanovića na   i dobro, i merhamet i nasilje, i ljubav i   sreduje fikcijski svijet i autorovu zamisao
          jedan osoben način srušene su sve predrasu-  mržnja samo su toliko istiniti koliko su   o najprikladnijim načinima njegova obli-
          de, zablude, uljuljkivanja i strah. Potekla je   postali plijen umjetničkog iskaza, koliko   kovanja. U tom kontekstu ona je specifič-
          rijeka istine. Svoje blistave momente izra-  su efekt, a ne namjera. Sinanovićeva pro-  na jer ponešto djeluje kao egzotika, odno-
          žajnosti Sinanović je kao pripovjedač našao   za u tom smislu drži do bitnih, unutar-  sno nostalgija.
          baš tamo gdje ih je morao naći: u običnim   njih ciljeva književnosti; literatura kao   U aktualnoj bh. književnoj praksi ova
          ljudima i njihovim sudbinama pritisnutim   umjetničko djelo nije tu da posvećuje   je knjiga odmak od postmodernističkog
          surovom svakodnevicom. Vještim pripovje-  žrtve niti da unižava negativce. Pripovje-  eksperimenta u smjeru zbilje (mimetiz-
          dačkim postupcima Sinanović upozorava   dač nije inaugurator ordenja bilo kome   ma) i povratka priči (fabuliranju). Ona je
          da čovjek nije samo socijalno biće, da nije   od povijesnih sudionika novog vremena   primjer oblikovanja otvorenog, jednostav-
          čak ni “samo vlastito biće”, da prelazak   tzv. industrijalizacije. Takvim stavom Si-  nog, komunikativnog tipa teksta koji teži
          granice koja dijeli ljudsko od neljudskog   nanović je zakoračio u sfere intelektualne   dokidanju granica na relaciji autor – djelo
          izaziva konsekvence.              odvažnosti koja, na koncu, uvijek olakša   – recipijent.          n


           Mirsad Sinanović rođen je 1955. godine u Foči. Osnovnu i   Njegove knjige prevođene su na više jezika. Član je Društva
           srednju školu završio je u rodnom gradu, a potom je pohađao   pisaca BiH. Živi i radi u Sarajevu.
           Filozofski fakultet u Sarajevu. Diplomirao je na Odsjeku za isto-
           riju jugoslavenskih književnosti i savremeni sh/hs. jezik kod prof.   Bibliografija
           dr. Muhsina Rizvića s temom Historijska podloga rodoljubive   Smrti i pobjede,  knjiga ratnih reportaža, 1997.
           lirike i dramskog rada Safvet-bega Bašagića.       Bosna između Washingtona i Daytona, knjiga političkih ese-
           Od 1978. do 1990. je radio kao profesor sh/hs. jezika u Foči.   ja, 1998.
           Godine 1990. s porodicom se doseljava u Sarajevo. Pisao   Žrtvovanje vuku, roman, 2003.
           je u Muslimanskom glasu, časopisu koji je Udruženje novi-  San Hasana Nazira, roman, 2005.
           nara BiH proglasilo najboljim novinama za 1992. godinu od   Kulin, roman, 2007.
           njegovog osnivanja. Muslimanski glas preimenovan je u list   Ajvaz u Akhisaru, roman, 2008.
           Ljiljan 1993. godine. Udruženje novinara BiH 1995. godine   Merdžan-kaduna – Male priče o velikim ljudima, 2013.
           proglasilo ga je najboljim ratnim reporterom za 1994. godinu.   Sokollu Mehmed-paša, roman, 2016.



                                                                                                    STAV 27/8/2021 79
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84