Page 71 - STAV broj 203

trebalo sakupiti poveću svotu novca. Među lijeve noge ima poveći tumor koji se po- ispasti dobro, pa i bolje od očekivanog.
prvima se angažirao i fratar koji je sa svo- prilično brzo širio. Čak se spominjala i Poslije mu je redovno svraćala u sobu i
jim župljanima sakupio i porodici uru- mogućnost amputiranja noge. Ipak, od- maksimalno se stavila na raspolaganje po
čio značajan iznos. Djevojčica se liječila lučeno je da se pristupi kompleksnijem pitanju bilo kakve pacijentske potrebe.
i, hvala Bogu, izliječila. Ljudi nisu krili operativnom zahvatu, koji je, nakon vi- Vidjevši njegovu zabrinutost, u nekoliko
svoje zadovoljstvo, a dva vjerska službe- šesatnog napora ljekara, urodio plodom. navrata mu je rekla da će se i ona moliti
nika sve su se češće družila. Imam bi se Tumor je uspješno odstranjen, a posto- Bogu za njegovo ozdravljenje.
uljudno odazivao na pozive svog kolege perativni proces tekao je, manje-više, I, zaista, s osmijehom ga je ispratila
fratra i prisustvovao svečanostima u župi. željenim tokom. Kažem manje-više jer do operacione sale, a bila je tu i kad se
S druge strane, fratar je prisustvovao sve- se nakon izvjesnog vremena imam mo- probudio, nakon završenog zahvata. Dru-
čanom otvorenju džamije u centru dže- rao podvrgnuti još jednom operativnom ge sestre su mu kazale da su je vidjele u
mata, a redovno se odaziva i na iftare koje zahvatu u predjelu kičme, ovaj put ne- sobi kako se dugo moli u vrijeme njego-
imam organizira za 27. noć ramazana. Čak što jednostavnijem. Precizno slijeđenje ve operacije.
je u nekoliko navrata, dok bi se obavljao ljekarskih uputa i boravak u fojničkom O ovom mi je moj kolega pričao u više
akšam, ulazio u džamiju, uz opasku da “Reumalu” urodili su plodom, pa se da- navrata, svaki put s posebnom emocijom.
“želi da se pomoli sa svojom braćom”. nas imam osjeća znatno bolje. Časnu sestru je viđao i poslije, prilikom
Mediji su opet bili “u elementu” i sva- Ipak, ispričao mi je kako je pred sam kontrola, i uvijek se srdačno zahvaljivao
kodnevno posjećivali dvojicu ljudi pišući operativni zahvat, onaj prvi, imao neo- na svemu što je učinila za njega.
o “svjetlu na kraju tunela” i pledirajući bično iskustvo. Budući da se prvi put Pitao sam ga da li su tokom svojih raz-
kako ljudskost još uvijek nije izumrla. našao u Kliničkom centru Koševo, uz govora spominjali njegov odnos s fratrom
Uostalom, ko bi im mogao i zamjeriti? uobičajenu nervozu i sve ostalo što pra- i župljanima te cjelokupnu pompu koju je
I danas se ova priča povremeno “pro- ti pacijente u takvim situacijama, nije ta priča izazvala. Nikada joj o tome nije
vuče”, ali ni izdaleka kao tada. Ono što bio siguran kako će sve izdržati. Satima rekao ni riječi, a činilo se da ni ona nije
je slijedilo javnosti i nije toliko pozna- je razmišljao i šetkao bolničkim hodni- znala ništa o tome jer to nije spominjala.
to. Barem se o tome nije pisalo. Naime, kom, a onda, sasvim spontano, upoznao “Siguran sam da ne zna ništa o tome”,
spomenuti imam, moj radni kolega, raz- glavnu medicinsku sestru na odjeljenju. govorio bi mi.
bolio se. U početku se činilo da je riječ o Bila je to ujedno i časna sestra. Čim je sa- Nisam mu ništa odgovarao, ali sam
nečemu bezazlenom, a onda se sve teže znala da je riječ o imamu, pozvala ga je u u sebi mislio ovako: “Pa dobro, ne mora
kretao i češće suočavao s problemom boli svoju kancelariju gdje su dugo i detaljno ni znati, ima Neko ko treba znati. I zna.
u nogama. Podvrgnuo se detaljnim pre- razgovarali. Ohrabrivala ga je da se str- A, dobro se dobrim vrati. To je tako i ne
tragama i ustanovljeno je da na predjelu pi i uvjeravala kako će, u konačnici, sve može biti drugačije.” n

STAV 24/1/2019 71