Page 73 - STAV broj 203
P. 73

Riječi zlatnih ljiljana                                              strani? Sjećaš li se svoje sreće u tom tre-
          ZASTAVA                                                              kuće? I pogleda svog oca kad si trebao ići
                                                                               nutku? Sjećaš li se tuge u pogledu svoje
                                                                               majke svaki put kad si odlazio i sreće sva-
                                                                               ki put kad bi otvorio ulazna vrata njene
                                                                               na položaj, oca koji nikad ništa nije govo-
                                                                               rio, samo bi mu zadrhtala donja usna, a
                                                                               ti bi osjetio njegovu tri dana staru bradu
                                                                               kako podrhtava na svom obrazu i čvrsti
                                                                               muški zagrljaj, jer je znao da je to možda
                                                                               zadnji put da te vidi živog? A ti si poku-
                                                                               šavao ostati smiren zbog njih iako je u
                                                                               tebi sve vrištalo.
                                                                                  Sjećaš li se kad si prvi put vidio svoju
          Svaka zastava ima svoju historiju, a ovih šest ljiljana na njoj      izgorenu kuću, onako natopljenu kišom
                                                                               i ostacima vatre koja je u trenu izbrisala
          kao šest stotina stećaka bilo je nepobjedivo. Kao bedem              sve što si imao? Sjećaš li se mladih lica

          satkan od samog prkosa i ponosa, čvrst i nepobjediv. Zastava         svojih saboraca, njihovih snova i nada-
                                                                               nja, i djevojke iz tvoje ulice, ulice koja
          od zlatnih ljiljana značila je samo jedno: slobodu. Slobodu za       se naslanjala na rijeku, njenih krupnih
                                                                               crnih očiju boje mraka s tavana i toplih
          sve njene ljude,bez obzira kako se zvali, bez obzira odakle          rukavica koje ti je dala da te griju umjesto
          dolazili, bez obzira ko su bili. Slobodu u pravom smislu te riječi   nje u hladnim noćima? Sjećaš li se boje
                                                                               njene krvi pomiješane s prašinom kad je
                                                                               granata pala u njeno dvorište? Sjećaš li se
                                                                               vriska svojih zatvorenih usta i ugašenog
                                                                               sjaja u njenim tamnim očima? Sjećaš li se
                                                                               ovih zlatnih ljiljana koji su značili i život
                                                                               i smrt istovremeno? Život, jer samo živi
                                                                               mogu pamtiti, a smrt ionako nije kraj.
                                                                               Znam da se sjećaš jer ta sjećanja dio su
                                                                               tebe, ta sjećanja ti si sam. Znam da se sje-
                                                                               ćaš i ove zastave i ljiljana koje ste ti i tvoji
                                                                               saborci postavili u oslobođenom gradu.
                                                                               Znam da se sjećaš, jer pogled svojih sa-
                                                                               boraca ne možeš zaboraviti, to je isti onaj
                                                                               pogled pun ponosa i prkosa istovremeno,
                                                                               pogled koji i ti još uvijek imaš.
                                                                                  Sjećaš li se pogleda starih i prognanih
                                                                               koji napuštaju svoja ognjišta i zakletve
                                                                               koju si dao pod istom ovom zastavom?
                                                                               Znam da se sjećaš, jer znam sve o tebi, sva-
                                                                               ku tvoju misao, svaki plan koji si pravio,
                                                                               svaku strast kojom si okružen bio. Znam
                                                                               i za nemir koji ti se svaku noć podvlači
            “Znam”, rekoh tiho. “Znam i da nisi   i zastave stajao je samo tamni ponor pun   pod kožu i ostaje tu još dugo vremena.
          jedina, mnogi koji su se borili s tobom   neke zaglušujuće tišine. I dalje sam gle-  Znam i da se danas osjećaš kao da plivaš
          danas se osjećaju tako, napušteni, izdani,   dao ostatke zastave za koju smo svoju krv   s džepovima punim kamenja i da nikako
          pogled u njihovim očima skoro je ugašen.   bez pogovora dali a da nikad nismo tra-  ne možeš da se održiš na površini. Znam i
          Znam i da patiš, znam i da si razočarana,   žili ništa zauzvrat. A onda, odjedanput   da tvoje ruke nemaju više koga da miluju.
          ponižena. Znam i za tvoj pogled kojim   vjetar ponovo progovori ono što mu je   Ali znam da si bio i ostao dobar čovjek.
          svaku noć gledaš zvijezde na nebu tražeći   zastava rekla.           Znam i da voliš ovu zemlju na ovom brdo-
          neki znak da nisi sama. Znam i da pričaš   “Sjećaš se kad si prvi put u ratu dobio   vitom Balkanu, znam da voliš i sve njene
          s mrtvima, sa svima onima koji su život   maskirne hlače i prsluk koji ti je bio pre-  ljude i da si ljude uvijek dijelio samo na
          dali za ovu domovinu jer jedino oni čuju   velik i pogleda svoje mati kad si na gla-  dobre i loše, a ne po nacionalnosti ili ne-
          ono što im govoriš. Mrtvi danas jedino   vu stavio beretku na koju ti je ona ušila   koj drugoj pripadnosti, jer drugačije i ne
          znaju slušati. Znam i da čuješ korake koji   amblem sa zastavom Republike Bosne   znaš, tako si odgojen i tako ćeš i ti odgo-
          odjekuju u noći, teške korake svojih sa-  i Hercegovine, svoje jedine domovine?   jiti svoju djecu. Znam da voliš sve dobre
          boraca jer njihove duše nisu od plastelina   Sjećaš se kad si u akciji oslobađanja gra-  i loše strane svoje domovine, jer samo se
          pa da ih tuđe ruke oblikuju onako kako   da izgubio tu beretku, niko od tebe nije   tako ona može voljeti, bez ikakvih uvjeta
          to njima odgovara. Znam i da nema stida   tužniji bio? A, opet, kad ti je tvoj najbolji   i zahtjeva, bez ucjena i koristi.
          na licima onih koji su te izdali i prodali.   prijatelj samo dan prije nego će i sam po-  Znam sve o tebi, sve strahove i nada-
          Sve znam.” Ušutio sam.            ginuti vratio tvoju beretku koju je u onoj   nja, sve snove i noćne more koje si imao
            Ponovo sam pogledao prema zasta-  gužvi i ratnom metežu pronašao i prepo-  i koje ćeš tek imati. Ali znam i da nisi
          vi, ali nije bilo odgovora. Između mene   znao tvoje inicijale na njenoj unutrašnjoj   sam i to nikad nemoj zaboraviti. Nikad.


                                                                                                   STAV 24/1/2019  73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78