Page 77 - STAV broj 203

se porodice vesele, piju i bacaju velike ko-
ličine novčanica na muziku, kum i kuma ROMI DVA PUTA UMIRU
stoje pored vrata da im mladoženja javi
kad mogu ući u prostoriju, da bi mogli
provjeriti spavaćicu mlade i plahtu koja Buldožeri ucviliše stoljetnu tišinu.
se uvijek nova postavlja da se pregleda Romska groblja mašinama ruše,
od kumova. Ako je sve uredu, kum vadi Ni pod zemljom ostati ne mogu
pištolj, u zraku ispuca par metaka, na što Pakao osjetiše njihove duše.
muzika prestaje na momenat. Zatim na
mikrofon kum najavljuje da je sve uredu Kosti iz zemlje ilovače vire,
i tad se nastavlja muzika još žešće i ve- Lobanja djeteta, a i kosa pramen.
selju nigdje kraja. Svadbe znaju trajati i Pomjeriše duše, pokopane u šutnji,
do tri dana”, piše Avdić. Ako kojim slu- Uklet je svaki postavljeni kamen.
čajem mlada nije nevina, kum ipak ne
kvari atmosferu radi gostiju i ponaša se Stenju kosti, davno pokopane,
kao da je sve u redu, ali odmah obavijes- Isto kao oni kad su bili živi
ti mladine roditelje. Veselje se nastavi do Nestadoše sa zalaskom sunca
kasno u noć, a mlada već sutradan bude Zar su Romi uvijek nekome krivi?
vraćena roditeljima. Ako su u pitanju
čergari, mladoženji se vrati novac kojim Sami vi dva puta umirete,
je platio mladu. Ipak, Avdić ističe da ova Bagerima gase svijeće vaše.
tradicija Roma sve više gubi na intenzi- Crne slutnje Veseloga Brijega,
tetu. Pritom je znatno pomjerena i dob I sudbine davne ponova nas plaše!
su živjeli nosilo je naziv Ciganski Brijeg, u kojoj se Romkinje udaju. Nekada su to
zatim Vlaški Brijeg, da bi, radi njihovog činile i s dvanaest godina, a danas je pro- Oprostite, pokojnici naši!
Mi lutamo po tuđem svijetu
načina življenja i muzike bez kojih ih je sjek godina u kojima se Romkinje udaju
teško i zamisliti, naselje na kraju nazvano šesnaest. “Djevojka od dvadeset godina se I tuga nam dušama caruje.
Doć’ će i kraj neljudskome spletu!
Veselim Brijegom. smatra već starijom, tako da se većinom
Avdić na početku ističe da Romi gur- udaje za čovjeka koji je već imao propali
beti nisu nomadi, već imaju svoje stalno brak”, piše Avdić, ističući da se to odno- Dejton zaustavi ratove Bosne,
mjesto življenja, pohađaju školu i obra- si i na gurbete i na čergare koji su živje- Kosti romske danas ilovačom plove!
Nijedan se još kući vratio nije,
zuju se, nastojeći biti integralnim dijelom li na Veselom Brijegu. I jedni i drugi su
društava u kojima žive. Na Veselom Bri- slavili Ðurđevdan (6. maj) i Ilindan (2. Ugasiše zauvijek s time naše snove!
jegu bilo je profesora, nastavnika, socijal- august), s tim da su Ðurđevdan slavili svi
nih radnika, policajaca, zanatlija... Mnogi Romi svijeta, pa čak i oni muslimanske Šemso Avdić
od njih bavili su se trgovinom. Kako piše vjeroispovijesti. Očito je ova slava dio
Avdić, Romi gurbeti nikada nisu prosili. romskog kulturnog identiteta, pa i mu- Avdić u njoj bilježi nešto više od tristo
“Bilo je Roma koji su bili viđeni da pro- slimani među Romima nisu odustali od pojedinaca i romskih porodica koje su
se po ulicama Banjaluke, međutim, to su obilježavanja Ðurđevdana. Ali, sve je to nekada živjele na Veselom Brijegu, a da-
doseljenici koji su se doselili iz Vlasenice, prošlost na Veselom Brijegu. nas nastanjuju nekoliko država svijeta.
Romi čergari, koji su lutali od grada do Nažalost, kako konstatira Avdić, danas
grada. U jesen bi uzimali kuće pod kiri- OSJETILI SU ZLO NA VRIJEME ne postoji organizirano djelovanje rom-
jom da bi prezimili, a s prvim zracima S obzirom na to da je odiseja utka- skih udruženja, što umnogome otežava i
proljetnog Sunca, čergari bi krenuli iz na u gene Roma, ovaj narod razvio je i njihovu političku organizaciju. Romi su
mjesta u mjesto”, piše Avdić. On ističe da posebnu intuiciju koja im nepogrešivo najugroženija kategorija stanovništva u
su čergari bili lijepo primljeni na Veselom ukazuje kada je vrijeme za selidbu. “Eg- oba bosanskohercegovačka entiteta. Avdić
Brijegu, jer se radilo o veoma gostoljubi- zodus Roma iz Banjaluke i s Veselog Bri- ističe da su tom doprinijeli i sami Romi,
voj populaciji s kojom je suživot bio ugo- jega krenuo je suzama 1992. godine. Na poput predstavnika Roma Banje Luke.
dan. Za čergare je, kako piše, neshvatljivo svu sreću da Romi posjeduju intuiciju u “Oni su samo marionete vladajuće stran-
da Rom može živjeti u jednom mjestu, svojim venama i duši. Osjetili su zlo na ke jer ništa ne poduzimaju. Prešutjeli su
trajno nastanjem, bez želje za selidbom. vrijeme. Nažalost, ali istinito. Romi Ba- rušenje Romskog groblja, koje je staro više
Stoga su gurbete prozvali “kaloper”, što njaluke su izbjegli i raseljeni su u svim stotina godina, na kojem su sada naprav-
bi u prijevodu značilo “bijela vrana”. Av- zemljama svijeta, od Hrvatske i Austrije ljene zgrade, dok su kosti naših djedova
dić smatra da je razlog tome činjenica da do Kanade i Amerike. Najveći dio Roma sakupljane u crnim vrećama. Iz ilovače
čergari nisu bili navikli da se obrazuju i Banjaluke i Klašnica su naseljeni u Skan- su virile lobanje i kosti dok su ljudi bez
svoju djecu šalju u škole. On zapaža još dinaviji”, piše Avdić, donoseći u nastavku duše obilježavali kuda će temelji zgrada
niz vrlo važnih socijalnih dimenzija koje knjige nekoliko svojih pjesama te opise biti postavljeni. Svaki žitelj Veselog Bri-
razlikuju gurbete i čergare. porodica, biografije njihovih članova, jega je imao svoje pokojnike na tom gro-
Kod gurbeta se djevojke nikada nisu mape puteva kojima su banjalučki Romi blju”, piše Avdić, pitajući se kakav je to um
prodavale kao kod čergara, što je i danas plovili nesigurnim vodama izgnanstva. mogao osmisliti i kako je moguće da se to
prisutno u kulturi ove populacije bosan- Među njima su uspješni profesori, trgov- desilo Romima, narodu koji ljude dijeli
skohercegovačkih Roma. I kod jednih i ci, glumci... Sve je to Avdić ispričao s do- samo na one dobre i loše, ne gledajući u
kod drugih veoma je važno da djevojka zom lirizma, negdje čak upotrebljavajući njihovu boju kože i porijeklo. Sama riječ
bude nevina, što se i provjerava i javno i rimu u narativnom tekstu. Ipak, najveća Rom, kako pojašnjava Avdić, u prijevodu
obznanjuje tokom prve bračne noći. “Dok je vrijednost ove knjige faktografija, jer znači “biti čovjek”. n

STAV 24/1/2019 77