Page 72 - STAV broj 203

KULTURA

Piše: Feđa GUDIĆ bismo bili tu. Rukom sam dodirnuo spo- ima svoju historiju, a ovih šest ljiljana na
men-ploču s imenima svojih poginulih njoj kao šest stotina stećaka bilo je nepo-
saboraca, zatvorio oči i pomolio se za nji- bjedivo. Kao bedem satkan od samog pr-
arbol je bio nekih petnaestak metara hove duše. Pomolio sam se za duše mojih kosa i ponosa, čvrst i nepobjediv. Zastava
visok, zahrđao, iskrivljen, zarastao u saboraca koji su život dali za ovu zastavu, od zlatnih ljiljana značila je samo jedno:
visoku travu i okružen korovom za- za ovu zemlju i domovinu. Nedaleko od slobodu. Slobodu za sve njene ljude, bez
Jjedno s kesama odbačenog smeća koje spomen-ploče bila je i jedna drvena klu- obzira kako se zvali, bez obzira odakle
su davale ne toliko ružan koliko žalostan pa bez naslonjača s četiri željezne noge dolazili, bez obzira ko su bili. Slobodu u
izgled toj cjelokupnoj slici. S ostacima za- zarobljene u betonu, kao nijemi svjedok pravom smislu te riječi.
stave na visokom jarbolu poigravao se vje- jednog teškog prošlog vremena.
tar, bacajući je čas na jednu, čas na drugu Sklonio sam prašinu s drvene klupe, DUŠE NISU OD PLASTELINA
stranu kao neki mali ribarski brod u mraku sjeo i pogledao zastavu. Iako pocijepana Gledao sam u zastavu i počeo sam
i na pučini, onako napušten i sam. Brod s i skoro mrtva, zastava se još uvijek nije osluškivati. Znao sam da će mi vjetar kad-
kojim se visoki talasi i namrgođeni vjetar predavala. Vjetar je bio uporan i napadao -tad donijeti vijesti od nje. “Znaš li da su
poigravaju sve dok najveći od tih talasa za- je sa svih strana, ali ona, iako ranjena, svi moji heroji mrtvi”, šapnu mi vjetar
uvijek u svoj smrtonosni zagrljaj ne uzme uspješno je odolijevala. U njoj je proradio ono što mu je zastava rekla. “Znaš li da
brod i povuče ga prema dnu. onaj bosanski prkos i ponos kojim smo više nemam nikoga, da sam zaboravljena
U blizini jarbola bila je i jedna mala svi u ratu bili zaraženi. “No pasarán” je i ostavljena na milost i nemilost hladnim
spomen-ploča onima kojih danas nema, bila parola ove zastave, parola nas koji vjetrovima i olujama”, ponovi vjetar rije-
a, opet, onima bez kojih ni mi danas ne smo branili ovu zemlju. Svaka zastava či zlatnih ljiljana.

72 24/1/2019 STAV