Page 74 - STAV broj 203

KULTURA

U mojoj sjeni, u sjeni ove zastave, u sje-
ni ovih ljiljana stajale su patriote kad je
najteže bilo, u sjeni ove zastave opet će
stajati ako ikad bude potrebno. Radije
bih da umrem nego da izblijedim iz sje-
ćanja svih onih koji su bili sa mnom kad
je najteže bilo.”
Ja sam samo slušao i šutio. Rukama
sam se držao za klupu, a oči su mi bile pri-
kovane na ostatak zastave. Da sam imao
suze, zaplakao bih, ali na ovim suhim
obrazima više ni suza nemam.

ISTINA JE SVJETIONIK
A onda zastava ponovo šapnu vjetru
i on nastavi: “Krivi smo jer volimo ovu
zemlju, jer smo u ratu krv dali za ovu
jedinu domovinu. Krivi smo jer smo u
miru šutjeli i jer su nas laktovi licemjera
skoro izgurali iz naše zemlje. Krivi smo spomene tvoje ime. Ne smijemo dozvo- nego i za spas naših duša”, reče vjetar ono
jer smo pogled spuštali iako smo trebali liti da nam ratna prošlost određuje sa- što mu je zastava šapnula i ponovo ušuti.
uzdignute glave hodati, kao što smo uvi- dašnjost ili budućnost, ali, isto tako, tu Tišina je na prepad zauzela položaj koji
jek hodali. Orwell je jednom rekao da istu prošlost ne smijemo ni zaboraviti. je stajao između nas. Lagano sam ustao
onaj ko kontrolira prošlost kontrolira i Jer, zaborav je gori od smrti. s drvene klupe i otišao duboko u noć, u
budućnost. I upravo zato što je naša proš- Nažalost, zbog situacije u kojoj se da- glavi mi je bio haos, trebala mi je duga
lost satkana od zlatnih ljiljana, tu prošlost nas nalazimo, zbog sveopćeg sivila kojim šetnja da mi se misli razbistre. Znao sam
ne smijemo zaboraviti, smijemo je samo smo okruženi, skoro da smo postali rav- da se to moja podsvijest poigrava sa mnom
ostaviti u amanet generacijama koje dola- nodušni, letargični, bezosjećajni i, najgore i mojim mislima, sa zastavom i njenim
ze, generacijama koje će biti ponosne na od svega, zaboravni. Počeli smo zaborav- glasnikom vjetrom, ali nisam se mogao
nju, generacijama koje će graditi još bo- ljati, a to je možda i najveći grijeh. Skoro otrgnuti osjećaju da je istina sve što mi
lju budućnost, zajedno sa svojim i kom- da smo zaboravili hiljadugodišnju proš- je rečeno. Istina nikad nije bila dvolična,
šijama i susjedima, sa svima onima koji lost ove zemlje, skoro da smo zaboravi- ona samo ostavlja gorak ukus u ustima. I
vole ovu zemlju. li ko smo bili i ono što tek trebamo biti. kao ruka starca koja miluje svog unuka,
Ova zemlja ne smije postati zemlja po- Postali smo sve ono što zapravo mrzimo dok mu priča o precima, onako izborana i
dobnih, budući da to nikad u svojoj proš- i zbog toga je ustvari ovo borba protiv te gruba, a opet nježna i mekana istovreme-
losti nije ni bila. Jer niko od njih ne zna ravnodušnosti, borba protiv zaborava, za no. Istina nije ništa drugo nego podsjetnik
za bol na dnu naših duša, bol koja otkriva našu zemlju, državu, našu jedinu domo- i svjetionik da nam i u najmračnijoj noći
naše pravo lice. Borba za ovu domovinu vinu, jer mi druge domovine nemamo, pokaže pravi put. Napokon sam znao šta
nije se vodila samo u ratu i u rovovima, niti je želimo. Ova se zemlja ne ostavlja trebam uraditi.
ona se vodi i danas, u miru. Ova borba u nikome u amanet osim našim sinovima Danas jarbol ponosno stoji sa zasta-
miru isto je tako teška, dugotrajna i za- i unucima. Jer, mi nismo zaboravili kako vom koja više nikad neće biti pocijepana.
htijeva odricanje. Danas se ta borba vodi se stvarno zoveš. Trava je pokošena, sve je čisto i uredno.
za bolju budućnost ove zemlje, za bolje i Nismo zaboravili ni tvoje bitke, ni Spomen-ploča poginulim borcima bila je
kvalitetnije obrazovanje, bolja radna mje- tvoje ožiljke, tvoju patnju. Nismo zabo- podsjetnik prošlosti, ali i garant buduć-
sta, za našu djecu i unuke koje ne želimo ravili ni ko te je izdao. Nismo zaboravili nosti. Čak je i klupa dobila naslonjač.
gledati preko Vibera i Skypea jer odlaze u ni tvoju hrabrost svih ovih godina. Nismo Zastava se vihori na vjetru, ponosna, baš
neke tuđe zemlje. Zato je ova borba teška zaboravili ni tvoju ljepotu, ni tvoj miris onakva kakva bi i trebala biti. Nikad više
koliko i ona u ratu, jer i ovdje se radi o koji vjetar u daljinu nosi. Nismo zabo- nećeš biti ostavljena i sama, nikad više
opstanku, opstanku onih koji dolaze za ravili ni naše pretke koji su hodali ovim nećeš biti ponižena. I to je obećanje, obe-
nama, opstanku naše domovine, jer mi stazama, stazama koje tek čekaju tvoje ćanje nas koji smo bili u tvojoj sjeni, ali i
drugu nemamo i ne želimo. potomke da se pojave na njima. Nismo onih koji dolaze za nama. Jer, kada poč-
Kao i svaka borba koja se vodi za zaboravili ni ova brda ni planine koje te nemo zaboravljati značenje ovih imena
ispravne i pravedne ciljeve, tako i ova stoljećima čuvaju u svom čvrstom zagr- na spomen-ploči, značenje ove zastave i
borba zahtijeva žrtve. Ali, bez obzira na ljaju. Ni ove nestašne i neukrotive rijeke svih onih koji su svoje živote dali za ovu
veličinu žrtve, nikad ne smijemo odusta- od prvog dana zaljubljene u tvoje obale. zemlju, i sami ćemo biti zaboravljeni. A
ti od naše jedine domovine. Najgore je Ovo je naša zemlja, naša domovina sa biti zaboravljen gore je od smrti jer smrt
učiti na vlastitim greškama, a mi izgleda svim svojim manama i vrlinama i samo nije kraj, ali zaborav jeste.
znamo samo tako da učimo. Ova je ze- mi koji smo tvoji možemo da te kudimo, Vjetar mi opet šapuće ono što zastava
mlja uvijek bila kusur u rukama velikih, i samo ti koja si naša možeš da nas opo- ponovo govori: “No pasarán. No pasarán
uvijek su se otimali za nju, ne zato što minješ. Ali niko drugi ne smije ni da te za sve mrzitelje ove zemlje na brdovitom
je vole nego zato da naude onima dru- ružno pogleda, niko i nikad, jer ti si naša Balkanu, no pasarán za sve one izdajnike
gima. A mi smo je uvijek voljeli zbog i mi smo tvoji, isprepleteni i povezani koji nikad nisu mogli podnijeti sjaj kojim
nje same, zbog njenih predivnih brda i nevidljivom bosanskom niti, od prkosa si obasjala tamu, no pasarán za mržnju jer
ravnica, zbog sjaja u očima koji svaki od i ponosa satkane, zauvijek. Ovo je danas ova zemlja nikad nije bila niti će biti ze-
tvojih sinova i kćerki ima kad neko samo ustvari borba ne samo za našu domovinu mlja mržnje.” No pasarán. n

74 24/1/2019 STAV