Page 54 - STAV broj 392
P. 54

DRUŠTVO



                                                                               koti za čije je očuvanje dao život. Operiran
                                                                               je u Univerzitetskom kliničkom centru u
                                                                               Tuzli i činilo se da mu se stanje popravlja.
                                                                                  “Otac je bio ranjen u arteriju i, iako
                                                                               je krvario, nije gubio svijest do bolni-
                                                                               ce. Operisan je. Operisao ga je doktor
                                                                               Radović, mislim da je on bio i načelnik
                                                                               klinike, a kasnije je otišao u Beograd.
                                                                               Trećeg dana od ranjavanja babo je bio
                                                                               bolje, pitao je odakle nas napadaju. Če-
                                                                               tvrtog je dana navodno dobio neku in-
                                                                               fekciju pa je ponovo rađena operacija.
                                                                               Naš narod navalio je u posjetu i to je
                                                                               bila greška. Čuli su da je Mustafa Ček-
                                                                               talo ranjen i svi su krenuli da ga vide u
                                                                               bolnici. Sedmog je dana preselio”, sje-
                                                                               ća se Kasim.
                                                                                  Nakon što je Mustafa Čektalo preselio,
                                                                               porodica i Vitiničani bili su neizmjerno
                                                                               tužni, no novi napadi im nisu dopuštali
                                                                               bilo kakvo opuštanje.

          Ko je ostao, ostao je i zadužio je oruž-  brigade, bili su komandanti... Mi smo   CRVENE STRIJELE U CRNO IH ZAVILE
                                                                                  Najžešće su borbe, navodi naš sago-
          je. Linija od Kovačevića do Zečije kose   pripadali 206. brigadi.”   vornik, bile u proljeće 1995. godine, kada
          bila je povezana. Kapetan Hajro išao je   Kasimov brat Hajrudin poginuo je   su ih četrdeset dana neprijatelji svakod-
          preko Visoke glavice, a zatim se spustio   2. jula 1992. godine kod Širokih Vrljika.   nevno napadali.
          kroz Laze u Teočak. Kada se oslobodila   Imao je dvadeset godina.       “Granatiranja i napadi počnu sa saba-
          Rastošnica, spojila se teritorija Teočaka   Otac Mustafa poginuo je 22. marta   hom i završe u akšam. I tako svaki dan,
          i Sapne, ali tada su već bile formirane   1993. godine. Ranjen je na Zečijoj kosi,
                                                                               četrdeset dana. Smjenjivale su se njihove
                                                                               jedinice. Nama je tada najviše pomogla
          “Ko god je imao pušku, branio se i izborio slobodu. Ginuli           210. živinička. Oni su bili dobri u zau-
          smo i mi, ali pogledajte okolo nas: Jusići poklani, Klisa            stavljanju prodora jer su neprijateljski
                                                                               vojnici po svaku cijenu željeli da iziđu na
          poklana, Šetići poklani, Đulići poklani, Bijeli Potok pa sve         Zečiju kosu. Dosta naših je izginulo. Na
          do Karakaja poklano i poubijano. Svi muslimanski zaseoci,            zadnjoj ofanzivi došli su ‘Crni labudovi’
                                                                               da nam pomognu.”
          sedam stotina i pedeset ljudi je zarobljeno i ubijeno, a kada           U danima kada su se vodile ključne
          danas pitam bilo kojeg Srbina gdje je bio kada su ti ljudi           borbe za odbranu sapnjanskog područja,
                                                                               u skladište na području Kalesije stigle su
          odvedeni, svi kažu: ‘Bio ja u Jugoslaviji u to vrijeme.’”            tzv. crvene strijele.



































         54  9/9/2022 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59