Page 53 - STAV broj 329

saborce, kao i za ostale pripadnike Petog
korpusa. Pogibije voljenog komandanta
još se živo sjećaju njegovi saborci, među
kojima i Husnija Avdagić, kojem je mje-
sec nakon pogibije komandanta Crnkića i
njegov sin Fikret pao kao šehid.
“U borbi protiv pripadnika takozvane
Narodne odbrane Autonomne pokrajine
Zapadna Bosna 511. slavna brigada držala
je jedan od ključnih položaja. Naspram njih
bila je 4. brigada NO APZB, koja je imala
za cilj zauzeti Cazin, u kojem su imali pri-
ličan broj pristalica. U tim svakodnevnim Spomen-obilježje
u Jezerskom
sukobima od 10. do 13. juna bile su plani-
rane aktivnosti da se 4. brigada onesposobi
i da se zauzme Pećigrad, kako bi se stvorili
uvjeti za daljnje napredovanje preko Velike
Kladuše i konačno slamanje autonomije.
Tu kobnu večer na položaju kod Todorova
bile su koncentrirane jedinice 505, 503. i
511. brigade. Naša jedinica dobila je zada-
tak da iz Skokova, preko Bajramovića, dođe
iza leđa Pećigradu. Jedinica je dobila lokal-
nog vodiča. Tog nesretnog 13. juna bilo je
veoma kišno i maglovito. S obzirom na to
da je vidljivost bila izuzetno slaba, jedini-
ca koja je išla prema Pećigradu promašila
je svoj pravac kretanja. To je uznemirilo
komandanta i on je izišao da vidi šta se
događa. Tada smo ga vidjeli posljednji put komandanta Crnkića, noć uoči pogibije oslobođenu Bosansku Krupu ispričala je za
jer je ubrzo poginuo izvršavajući borbeni svoga muža sanjala je čudan san. Vidjela Stav njegova kćerka Adrijana.
zadatak. S njim je poginuo i njegov prati- je Mirsada u nekom vrtlogu rijeke. On joj “Nakon postrojavanje brigade 1993. go-
lac Nihad Bužimkić. Njihova smrt sve nas pruža ruku, a ona u panici vrišti i plače, dine u Jezerskom, kada je moj otac pitao
je duboko potresla i uznemirila”, prisjetio hoće da mu pomogne, ali ne može. Ubrzo svoje borce: ‘Hoćemo li preko Une, hoće-
se Avdagić. se probudila i sa zebnjom iščekivala lošu mo li u Bosansku Krupu?’, mene je to kao
vijest, koja joj je, nažalost, ubrzo stigla. dijete toliko impresioniralo da sam se osje-
SNOVI I SUDBINA Mirsad Crnkić, slavni komandant slav- ćala kao na sedmom nebu; kako moj tata
Za komandanta Crnkića mogli bismo ne brigade, pokopan je u šehitlucima Soli- ima toliku moć da ga stotine boraca sluša i
reći da su ga pratili istiniti snovi. U islamskoj le u Jezerskom. Posthumno je unaprijeđen na njegovo pitanje odgovaraju s ‘hoćemo!’.
tradiciji snovima se, inače, pridaje važnost u brigadira, a dodijeljeno mu je i najveće Kad je nakon smotre došao kod nas za vi-
jer oni su četrdeseti dio poslanstva, odno- ratno priznanje, značka “Zlatni ljiljan”. kend u Bužim, sestra i ja odmarale smo s
sno Božije objave. Snovi su nekad nejasni Nad njegovim mezarom kasnije je podi- njim. Pitala sam ga: ‘Tata, kad si pitao bor-
i čudni, ali ipak su dio poslanstva u koji- gnuto turbe. U neposrednoj blizini, u su- ce hoćemo li preko Une, hoćemo li u Bosansku
ma Sveopći Gospodar želi nešto da saopći, sjednom mezaru, pokopan je i njegov pra- Krupu, kako si ti to zamišljao?’ On mi je re-
uglavnom u metaforičkom značenju. Sena- tilac Nihad Bužimkić, koji, uprkos svojoj kao da je zamislio da idu preko mosta. Na
da Avdagić, novinarka iz ratne informativ- hrabrosti i odanosti, nije uspio sačuvati čelu brigade je on, a za njim idu svi drugi
ne službe 511. slavne brigade, zabilježila je život svoga komandanta, nego je zajedno borci. Ja sam se zabrinula i pitala: ‘Pa, tata,
ovaj slučaj: “Komandant Crnkić izuzetno je s njim pao kao šehid. Iza komandanta Cr- ako počnu pucati, tebe će prvog ubiti!’ Tada
cijenio informativnu službu svoje brigade. nkića ostali su supruga i kćerke Adrijana i mi je rekao: ‘Nema veze, ja bih svoj život
Uz obaveznu duplu kahvu, volio je voditi Almira. Senka je bila u poodmakloj trud- dao samo da se vratimo u Krupu!’ Ostala
razgovor s novinarima. Ostalo je bezbroj noći. Nepunih mjesec od pogibije supruga sam bez riječi i zaplakala, a on me je tje-
razmišljanja, ideja i planova. Jednom nam rodila je dječaka kojem je dala ime Mirsad. šio.” Ispričala je Adrijana.
je ispričao da je sanjao šest ljiljana koje mu “Sam Bog mi je dao ovo dijete, da ne polu- Porodica komandanta heroja Mirsada
pruža starješina iz naše brigade, a tog dana dim od tuge”, često je govorila Senka, koja Crnkića danas ne živi u Bosanskoj Krupi.
je na Hasinom Vrhu poginulo šest naših bo- je u nejakom sinu i dvjema kćerkama našla Iako ih je život odvukao na različite strane,
raca. Znao je to prije nego što je stigao na novi smisao života. ne zaboravljaju na svoj rodni grad i na svo-
liniju. Komandantov san bio je stvarnost.” ga supruga i oca na kojeg su veoma pono-
Pogibija komandanta Mirsada Crnkića NE POSTOJI LJEPŠE MJESTO OD sni. Svake godine u junu dolaze u Bosansku
bila je najavljena kroz san njegove kćerke USPOMENA Krupu i Jezerski kako bi posjetili šehidsko
Adrijane i supruge Senke. U razgovoru za Mirsad Crnkić, istinski patriota i ro- mezarje Solile i obišli Mirsadov mezar. Tada,
Stav Adrijana Crnkić ispričala je da je noć doljub, koji je čeznuo i sanjao da se vrati u barem nakratko, zaborave sadašnjost i vrate
uoči pogibije njenog oca sanjala ružan san svoj grad na obalama najljepše rijeke, nije se u prošlost gdje su ostali njihovi najsret-
koji nam nije htjela otkriti. Ubrzo nakon dočekao taj radosni dan. Svoje snove ponio niji dani. U prošlosti je ostalo njihovo srce
što se probudila čula je vijest da je njen je sa sobom. Dirljivo svjedočanstvo o tome i uspomene kojima se vraćaju jer ne postoji
otac pao kao šehid. Senka Crnkić, supruga koliko se komandant Crnkić želio vratiti u ljepše mjesto od uspomena. n

STAV 25/6/2021 53