Page 58 - STAV broj 329

DRUŠTVO

gladan i da se posljednjih dana života zapisivao stvari koje su mogle biti po- Šiško, koji je predvodio kolonu. Neki
veoma napatio. gubne za mene ako padnem u neprija- su bili malo brži, neki su preko nekog
“To je sve trajalo cijeli januar. Zima, teljske ruke. Predlagao mi je da ga u potoka prelazili sporije i prekinula se
snijeg, nema se šta jesti. Nakon što su ga nekoj kanti negdje zakopam pa da ga kolona, a u jednom trenutku dolazi
neprijatelji tri dana ganjali po šumama, otkopam kada se vratimo. Ipak, odlu- do nas neko sa sredine kolone i kaže
moj je otac uspio doći do mene. Vratio čio sam se da ga zadržim. Izašle su tri da mi koji imamo nešto naoružanja
se sam, iako je nazad krenuo s nekom grupe tokom tri noći. Otac je otišao u odemo na početak ove naše, prekinute
grupom koja je bila ‘razbijena’. Došao grupi s oko 2.000 stanovnika i snijeg je kolone i da je predvodimo. Meni je to
je bos. Kada smo odlučili da više ne- bio utaban. U njegovoj se grupi čak i dobro došlo da predam dijete nekom
mamo šta raditi u njedrima Udrča, a ni nekoliko osoba smrzlo, dok su mnogi drugom jer sam, onako iscrpljen, već
u svojim mjestima, koja su bila zapa- zadobili promrzline. Mislim da su nas bio na ivici snage. Nas deset-petnaest
ljena, i kako opet nismo imali hrane, prešutno pustili da izađemo. U akcija- dolazimo na čelo te naše kolone i ispred
odlučeno je da se kolektivno iselimo ma je ginulo više neprijatelja nego naših vidimo samo tragove, a ne znamo kuda
prema Tuzli. Otac je krenuo kao veče- momaka i to je nešto što je nevjerovat- trebamo ići. Tragovi su vodili na sve
ras, a ja sam u posljednjoj grupi, noć no s obzirom na njihovu opremljenost. strane. Tada sam se nenormalno upla-
poslije. On mi je više puta sugerisao da Oni su sigurno razmišljali kako je bolje šio i uspaničio. Neko smo vrijeme pra-
se riješim dnevnika jer sam u njemu da nas puste da idemo, nego da i dalje tili tragove, a u međuvremenu se Šiško
ginu, a njima će svakako ostati ta te- vratio po nas i, kada sam ga vidio, znao
ritorija. U tri noći prešlo je približno sam da smo spašeni, jer je on prolazio
Potresno štivo “U njedrima 6.000 ljudi i to je ogroman broj kada tim putem i znao je kuda trebamo ići.
Udrča”, čiji je sadržaj znate da između dva rova nečujno ne Rekao je da nam je preostalo još malo
puta do naše teritorije...”
može proći ni pet ljudi. Mi smo išli ci-
baziran na ratnom jelu noć kroz snijeg, a padala je i ledena Šabić navodi da se ubrzo tog dana sa-
dnevniku koji je pisao kiša. Velika se grupa ljudi kroz mrak stao s ostatkom porodice koja se nalazila
u Kikačima, u blizini Tuzle.
polahko kretala, a kretanje nismo mo-
Godinama poslije borio se s posttrau-
Azir Šabić, ovih je dana gli baš kontrolisati. Imali smo i nekog matskim stresnim poremećajem, a u tome
naoružanja, četrdesetak pušaka, od ko-
objavljeno i na turskom jih je pola išlo na čelo, a pola na začelje mu, tvrdi, najviše pomaže rad. U među-
jeziku pod naslovom kolone. No, u jednom trenutku, negdje vremenu je zasnovao i vlastitu porodicu
i kaže da je mogao razumjeti zašto se nje-
oko Planinaca, ta se kolona prekinula.
“Udriç Dağı’nın Kucağında Inače, ja sam išao na začelju kolone, a gov babo sa slobodne teritorije vratio po
njega riskirajući vlastiti život tek kada je
uz lovački snajper, nosio sam i bebu
– Bosna Savaşı Günlüğü”. našeg Muharema Sinanovića zvanog i sam postao otac. n

58 25/6/2021 STAV