Page 63 - STAV broj 329

Čabrinović je umro od gladi i hladnoće u januaru 1916.
godine. Princip se razbolio otprilike u isto vrijeme,
bolujući od tuberkuloze kostiju, iako je vjerovatno već
bio bolestan prije ulaska u zatvor. Nedostatak bilo kakvog
materijala za čitanje i pisanje, zabrana razgovaranja s bilo
kim i izolacija tjerali su ga u očaj i naveli ga da se pokuša
objesiti peškirom u januaru 1916. godine.
Bogdan Zerajić 15. juna 1910. mračnoj samici. Kaznu je morao odslužiti
godine pokušao je izvršiti atentat na drugom kraju Carstva: poslan je zajed-
na tadašnjeg guvernera Bosne i no s Nedeljkom Čabrinovićem i Trifkom
Hercegovine Marijana Varešanina Grabežom u staru tvrđavu Theresienstadt,
u Saboru, tadašnjem bosanskoher- današnji Terezin u Češkoj, više od hiljadu
cegovačkom parlamentu u Saraje- kilometara od Sarajeva, koja je pretvorena
vu. Nastao je godinu i po ranije, a u vojni zatvor. Kasnije su im se pridružila
u njemu su lokalni uglednici ima- još trojica osuđenih za napad. Mehmedba-
li svoja mjesta. Njih su pripadnici “Mla- šić je nakon atentata pobjegao u Crnu Goru.
de Bosne”, smatrajući ih saučesnicima u Danonoćno okovan okovima teškim de-
ugnjetavanju Slavena, prezrivo nazivali setak kilograma, Principovo se fizičko sta-
“mamlucima” (onima koji su bili u službi nje postupno pogoršavalo zbog loše prehra-
sultana u Egiptu). ne, loše higijene i hladnoće, jer ćelije nisu
Tog je dana Žerajić stajao na Carevoj zagrijavane. Čabrinović je umro od gladi i
ćupriji kad je naišla Varešaninova kočija. hladnoće u januaru 1916. godine. Princip se
Kako je most bio uzak, meta mu je bila vrlo razbolio otprilike u isto vrijeme, bolujući od
blizu. Promašio je svih pet hitaca, a zatim tuberkuloze kostiju, iako je vjerojatno već
se ubio. Neki izvori kažu da je Varešanin bio bolestan prije ulaska u zatvor. Nedostatak
prišao tijelu bombaša samoubice i udario bilo kakvog materijala za čitanje i pisanje,
ga nogom, a drugi da ga je pljunuo. zabrana razgovaranja s bilo kim i izolacija
Žerajić je pokopan u neimenovanoj grob- tjerali su ga u očaj i naveli ga da se pokuša
nici u Sarajevu, ali brzo se saznalo za mjesto objesiti peškirom u januaru 1916. godine.
gdje je pokopan i postalo je mjesto hodoča- Mnogo onoga što se zna o Principo-
šća. Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović i vom boravku u zatvoru i onome o čemu
Danilo Ilić okupili su se na njegovom grobu je razmišljao u to vrijeme dugujemo psihi-
noć prije atentata. Međutim, ostaci koji su jatru dr. Martinu Pappenheimu, koji ga je
počivali u grobu nisu bili čitavi. Žerajićeva posjetio četiri puta između oktobra 1915.
lobanja bila je prerezana i u junu 1914. go- i juna 1916. godine. Princip mu je rekao
dine bila je u posjedu Viktora Ivasjuca, šefa da ne može vjerovati da je svjetski rat po-
sarajevske policije koji je istraživao napad. sljedica atentata i da se ne može osjećati
Nakon ubistva nadvojvode i njegove odgovornim za katastrofu. Umro je 28.
supruge, naredio je da mu je donesu. Dok aprila 1918. godine, u pola šest popodne,
je ispitivao jednog od terorista, nasuo je u zatvorskoj bolnici.
u nju tintu i kazao: “Ako ne priznaš sve, Posmrtni ostaci Gavrila Principa pre-
napravit ću tintarnice od vaših lobanja, bačeni su u Sarajevo 1920. godine na služ-
baš kao od Žerajićeve.” Kada je Nedeljko beni pokop, a 1939. godine preneseni su u
Čabrinović umro od gladi i hladnoće 23. kapelu, gdje se i danas nalaze, zajedno s po-
januara 1916. godine u zatvoru u There- smrtnim ostacima Trifka Grabeža, Nedeljka
sienstadtu, iz sarajevske policije upućen je Čabrinovića, Danila Ilića i još šest drugih
zahtjev da se njegovom tijelu odsiječe glava ljudi koji su im pomogli da dođu do Sara-
i da im se proslijedi njegova lobanja, što u jeva. Tu su i ostaci čovjeka koji im je bio
konačnici nije učinjeno. inspiracija za atentat – Bogdana Žerajića.
Nakon napada, mnogo se raspravljalo o
KAPELA U SARAJEVU tome koliko je srpska vlada znala o zavjeri.
Posljednja poznata slika Gavrila Principa Izvjesno je da je tadašnji srbijanski premijer
snimljena je malo prije nego što mu je desna Nikola Pašić bio upoznat s planom za aten-
ruka, izgrižena tuberkulozom, amputirana tat i da je, kako se čini, pokušao obavijestiti
1916. godine. Osuđen je za ubistvo i vele- Austro-Ugarsku preko Jovana Jovanovića,
izdaju, zločine koji su se kažnjavali smrću. ambasadora Srbije u Beču. On se 21. juna
Ali prema austrijskom zakonu, mlađi od sastao s Leonom Bilinskim, austrougarskim
dvadeset godina nisu mogli biti pogublje- ministrom finansija, ali njegovo je upozo-
ni, pa je Princip osuđen na dvadeset godina renje bilo dvosmisleno. Bilinski, koji tome
zatvora. Morao je postiti jedan dan u mje- nije pridavao nikakav značaj, samo je rekao:
secu i provodio je svaki 28. juni u potpuno “Nadajmo se da se ništa neće dogoditi.” n

STAV 25/6/2021 63