Page 68 - STAV broj 329

DRUŠTVO

Miljacke, gdje podignu vlastite zgrade iz janjičara protiv sultanovih reformi, koje kažu neki, a drugi kazuju da su zaslužili.
kojih će upravljati i Sarajevom i Bosnom. su, između ostalog, uključivale i ukidanje I pričali su da se nije prestrašio, ni za ze-
Ali, ne treba griješiti dušu. I prije nego janjičarskih odreda. Bio je 20. mart 1827. hru, taj Hajrudin, sluga Abdurahim-pašin,
što je austrougarska vlast došla ovamo sa godine, bilježe hroničari, kada je s četom Travničanin, jer su stajali u sjeni, tačno
svim svojim novinama, ova džamija i go- Arbanasa prejahao preko Ćumurije i, ne pred njegovim gospodarem, a neka jarka
tovo cijeli kompleks oko nje bili su tek osvrćući se na oronulu džamiju i cijeli svjetlost isijavaše iz njihovih očiju širom
ruina, kao što je, gore iznad nje, taj saraj, kompleks, uzletio na brdo, u saraj. Čekao otvorenih na mlađahnim glavama koje dr-
po kojem je ovaj grad dobio ime, bio tek ga je važan posao. Po cijelu noć prelista- žahu pod pazuhom. I kružila je ova priča
hrpa kamenja i greda koje će naposljetku vao je spiskove koje su mu dostavljali sa- Sarajevom sve do sljedeće godine, kada se
ukloniti i izgraditi kasarnu. Kažu histori- rajevski prvaci i podvlačio imena, a uju- Abdurahim-paša opet oglasi i zatraži od
čari da je još 1850. godine, kada je Bosnom tro bi janjičara, čije bi se ime našlo pod Sarajlija da razviju bajrake i krenu u rat
vedrio i oblačio strašni Omer-paša Latas, njegovim perom, posjetili njegovi katili protiv Rusije. Ljuti, Sarajlije se povratiše
Bakr-babina džamija bila u ruševnom sta- s gajtanom od svile. Da bi se zaklonio od javi i opkoliše saraj i ne bi ni živu glavu
nju. Dakle, počela je ona propadati davno žalovitog naricanja majki koje su u kraj- izvukao da ga ne spasi gradačački kapetan
ranije. Po svoj prilici, skupa sa sarajem u njem očajanju pokušavale da istrgnu svoje Husein-beg. Pobjegao je u Istanbul gla-
kojem već dugo nije stanovala vlast i za sinove iz ruku njegovih dželata i koje je, vom bez obzira. Ali kletve, koje su nad
koji je bila sudbinski vezana. kao glas sablasti, dolijetalo s druge strane njegovim imenom, u besanim sarajev-
Zasigurno se zna da je Abdurahim-paša Miljacke, miješajući se s uzvicima neza- skim noćima razvlačile ucviljene majke
bio posljednji bosanski vezir koji je stolo- dovoljne svjetine, on se preko dana spu- i supruge, stigle su ga i ondje. Kažu da je
vao u saraju ponad Bakr-babine džamije. štao ovamo, sakrivao se u Bakr-babinu optužen za kukavičluk i da mu je sultan
I on povremeno, kada bi dolazio iz Trav- džamiju, padao na sedždu i svaki bi se nad glavom zanjihao svoj svileni gajtan.
nika. Kažu da je pretposljednji put do- put protresao cijelim tijelom kada bi se
šao u Sarajevo u jeku pobune bosanskih odozgo, s Bijele tabije, oglasio top kojim PJESMA VODE
se stanovnicima ovog grada oglašavalo da Džamiju je, kazuju povjesničari, 1544.
je još jedna glava odrubljena i spremna da godine, u zlatno doba Sarajeva, izgra-
se ubaci u bisage i pošalje za Istanbul. Tad dio bogati sarajevski trgovac Hadži Ali-
bi dizao svoje okrvavljene ruke, okretao ja Bakr-baba, a u pisanim izvorima prvi
dlanove prema licu i do samoizbrisanja put spominje se dvadeset jednu godinu
redao dove i učio ajete iz Kur’ana. Dugo kasnije. Dva je puta gorjela. Historija će je
se Sarajevom nakon njega širila priča da prvo zapamtiti kao džamiju koja je “bila
je prekardašio i pretjerao svaku mjeru i zidana od ćerpiča i pokrivena šimlom i
da je posjekao sijaset potpuno nedužnih ćeremidom. S mimberom, ćursom i mu-
glava i poslao ih za Istanbul. sandarom lijepo izrađenim od drveta i
Ali tu mučnu priču, punu zbilje, usko- vješto izvedenom kamenom munarom
ro zamijeni priča sva od fantazije i mašte. ubrajala se u veće i ljepše džamije u gra-
Propriča se najednom da je sluga Abdura- du”. Prvi put spepeljena je 1697. godine,
him-pašin – bit će da je Hajrudin, ili Baj- kada je Eugen Savojski užgao Sarajevo.
ruzin, ili Bahtijar – Travničanin, jedini Zasigurno je tada ostala od nje samo ka-
koji je u trenucima kada je gospodar nje- mena munara, jer Eugenovi plaćenici, za-
gov padao na koljena pred Bogom imao uzeti pljačkom, silovanjem i potjerom za
pravo ući u džamiju, jednog predvečer- robljem, nisu imali vremena da ih ruše.
ja, ubacujući cjepanice u peć, vidio bra- Iako se na osnovu toga što nije izgra-
ću Moriće, obojicu, i Hadži Mehmeda i đena od kamena, kao mnoge sarajevske
Ibrahimagu. Ljudi su olahko povjerova- džamije iz tog doba, može zaključiti da je
li ovoj priči jer se još ranije, gotovo dva vakuf koji je uvakufio Hadži Alija Bakr-ba-
stoljeća, prenosila Sarajevom pripovijest ba za održavanje svoje džamije bio skro-
kako su na prevaru uhvaćeni baš ovdje man, ipak, podatak da je džamija nakon
u Bakr-babinoj džamiji, i to za džuma- velikog požara obnovljena već za tri go-
namaza, dok su, sasvim ranjivi i potpu- dine mogao bi nam govoriti nešto sasvim
no predani Bogu, padali ovdje na sedždu drugo – mnoge su džamije nakon požara u
i da ih je odavde sprovelo u Bijelu tabiju, kojem je spepeljen cijeli grad obnavljane
gdje su zadavljeni na pravdi Boga, kako i po deset i više godina. Jedino, ako sama

68 25/6/2021 STAV