Page 69 - STAV broj 329
P. 69

vlast, zbog toga što joj je ova džamija bila   sami nisu mogli popravljati, ipak, ostaje   inatnim žiteljima Bosne, odjednom po-
          pred samim licem, nije pokazala poseb-  neka duboka slutnja da je njena propast   stala neprocjenjiva i izuzetno važna. I
          nu pažnju prema njoj, a možda su je i tad   vezana za propast saraja iznad nje, da se   kao blijeda sjena dalekog odbljeska ovog
          obnovili stanovnici njene mahale, kao što   jednostavno ugasila jer su vrijeme, pro-  mjesta, koje je nekada isijavalo svjetlost
          će to biti slučaj nekoliko godina poslije,   mjene u carstvu, reforme i nemiri širom   znanja i učenosti, nikla je tik uz njegove
          kada je požar, nesretnu, ponovo proguta?   Bosne iscrpili svaku njenu svrhu.  ostatke džamija sasvim moderna, mala,
          Bilo kako bilo, nažalost, nije sačuvana,   Jednostavno, nad Sarajevom teško   kao spomenik spomeniku, i pred njom
          ili se do sada nije pojavila Bakr-babina   da je kada bilo gorih vremena nego što   turbe islamskog učenjaka Halid-efendije
          vakufnama te se ne zna iz kojih je pri-  su bile posljednje godine sedamnaestog   Hadžimulića, koji je inicirao svu tu po-
          hoda džamija finansirana. Ali, bilo da se   i prve osamnaestog stoljeća, kada je sve   tragu, a preseli 2011. godine.
          rastočila prije dolaska Austrijanaca zbog   bilo sažeto u lug. Pa ipak, ljudi su se brzo   Kazuje se, ne bez pretjeranog ponosa,
          toga što je propao vakuf iz kojeg su pla-  snašli i podigli ovu džamiju iz pepela, kao   da je ova džamija nikla pod olovkama sara-
          ćani oni koji je opsluživahu, bilo da su   i nekoliko godina poslije, kada je opet   jevskog arhitekte Mufida Garibije, novcem
          stanovnici mahale osiromašili te je više   izgorjela. Ta zar nisu daleko iza Saraje-  turskog privrednika Huseina Durmana iz
                                            va bila njegova zlatna vremena i četrde-  Burse, jedinstvena po tome jer u cijeloj
          Ovdje se odgajala sarajevska      set godina kasnije kada je Hadži Ismail   Evropi nema džamije s dužom levhom.
          elita. U tome bi se mogao         Misirija, Egipćanin, sagradio medresu, i   Ko uđe, vidjet će je. Kazuju da je duga 45
                                                                               metara, sastavljena od kamenih ploča teš-
                                            dershanu i deset soba za učenike, a profe-
          tražiti i drugi razlog zbog       sor te medrese i sekretar šerijatskog suda   kih i po pedeset kila i da su na njima ispi-
          kojeg je vlast držala ovu         Abdulah-efendija Kantamirija biblioteku,   sani dijelovi Nur dove. Pisao ju je bosanski
                                            odmah tu uz Ćumuriju? Sve se to skrunilo
                                                                               kaligraf Hazim Numanagić, a u kamen je
          džamiju i medresu, i              i ljudi su se odbili od ovog mjesta mira,   uklesao nepoznati klesar iz Jablanice, ali
                                                                               svi ovi podaci samo otežavaju dušu onog
                                            učenosti i mudrosti jer u njima više nije
          biblioteku, i profesore u         bilo onog prvotnog zamaha koji se krilio   koji korača staklenim mostom nad niša-
          njima, i softe, i njihove         pod široko raširenim krilima svemoćnog   nima i zidovima i povaljenim turbanima
                                            carstva koje je sada, poput ranjene ažda-
                                                                               i zatvara oči u nemilom duševnom napo-
          učenike, uz samo svoje uho:       he, ležalo na umoru.               nu, i komada svijest svoju, na rubu ludila,
                                               U potragu za tim zamahom dao se
          tako je uvijek mogla čuti šta     sarajevski čovjek početkom ovog stolje-  očajan, u sumanutoj želji da cijelu svoju
                                                                               pamet, i svaku misao, i svako iskustvo, i
          se priča među ovim zidovima       ća i, očajan, raskopao zemlju tragajući za   sve sjećanje svoje smrvi u jednu emociju
          i kakve se sablje kuju u          ostacima džamije koje se davno nekada   s kojom bi konačno prosvrdlao do onog
                                                                               davnog vremena kada je ovdje, i cijelim
                                            odrekao i pustio je da propada, a sada mu
          učenim glavama.                   je, kako to često biva među tvrdoglavim i   Sarajevom pjevala voda.    n

                                                                                                    STAV 25/6/2021 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74