Page 60 - STAV broj 329
P. 60
DRUŠTVO
Među bosanskim Srbima aneksija je protekla dva rata. Tada se ukazala prilika da
smatrana uvredom i iznjedrila je bijesnu se dokaže ko je on zapravo, a ne “šugavac”
nacionalističku reakciju koja je 1911. do- kakvim su ga u Beogradu smatrali. “Pre-
vela do osnivanja organizacije “Ujedinje- tvarao sam se da sam slaba osoba, iako ni-
nje ili smrt”, poznatije kao “Crna ruka”. sam”, kazao je istražiteljima nakon aten-
Tu je družinu vodio oficir Dragutin Dimi- tata u Sarajevu.
trijević zvani Apis sa samo jednim ciljem: Sredinom marta 1914. godine Princip
Postići ujedinjenje svih Srba bez obzira na je sjedio sa svojim prijateljem Nedeljkom
cijenu i sredstva. Čabrinovićem u jednoj od kafana u kojima
Gavrilo Princip, koji je 1907. u dobi od su se okupljali bosanski studenti i veterani,
trinaest godina iz svog rodnog sela Obljaj kada mu je Čabrinović pokazao isječak iz
kod Bosanskog Grahova došao u Sarajevo novina koji mu je upravo poslan, članak u
u školu, u glavni grad provincije, također kojem se najavljuje da će nasljednik krune
je bio ogorčen zbog aneksije, a njegovo će posjetiti Sarajevo 28. juna, nakon nadgle-
se ogorčenje postupno pretvoriti u bijes danja vojnih vježbi koje bi se ondje tre-
zbog loših uvjeta života seljaka. I sam je bale održati.
pripadao takvoj porodici, šestero njegove Princip je odmah počeo osmišljavati
braće umrlo je u djetinjstvu. Poput njega, atentat. Za to su mu bili potrebni sauče-
stotine mladih ljudi usprotivilo se austro- snici, oružje, novac i pomoć za krijumča-
ugarskoj kolonijalnoj vlasti i žudjeli su za renje u Bosnu iz Srbije. Njegovi su sauče-
akcijom. Mnogi su bili dio “Mlade Bosne”, snici bili dvojica drugova, bosanskih Srba
organizacije koja je pružala otpor austrou- u Beogradu, kolega student Trifko Grabez
garskim vlastima. i Čabrinović, koji je radio kao štampar. Sve
Za mnoge članove “Mlade Bosne” na- ostalo bilo je iz “Crne ruke”. Iako se često
silje je bilo legitimni instrument kojim se kaže da je ova organizacija planirala napad,
moglo odgovoriti protiv vlasti, a upravo je prije se može reći da je podržala zavjeru
nasilni čin jednog od njih bio put kojim će koju su osmislili amateri, a najnevjero- Razgovarao je o tome s Principom, ali na
krenuti Princip. Dana 15. juna 1910. go- vatnije od svega bilo je to što je amaterski kraju je odlučio nastaviti s planom jer nije
dine dvadesettrogodišnji Bogdan Žerajić osmišljena akcija zaista uspjela. želio napustiti svog prijatelja.
ispalio je pet hitaca u Marijana Varešani- Princip je oružje nabavio preko Mila-
na, guvernera Bosne i Hercegovine, ali na Ciganovića, bivšeg vojnika, bosanskog FRANZ I SOFIJA
promašio je i posljednjim metkom počinio Srbina povezanog s “Crnom rukom”, koji Nadvojvoda Franz Ferdinand imao je
samoubistvo. Žerajić je za Principa postao je prije predaje tražio pristanak Voje Tan- pedeset godina, bio je gorljivi katolik i mr-
upečatljiv primjer predanosti cilju osloba- kosića, čelnika te organizacije, čiji će vođa zio je Mađare, s kojima su Austrijanci bili
đanja od Austro-Ugarske. Apis kasnije tvrditi da je cijela zavjera bila prisiljeni dijeliti vlast Carstva. Kao nećak
djelo tog društva. cara Franje, nije mu bilo suđeno da nasli-
OKUPLJANJE U BEOGRADU Ciganović im je osigurao šest bombi i jedi carsko prijestolje. Već s dvanaest go-
U Sarajevu je Princip gutao sve vrste četiri pištolja te ih vodio u šumu kako bi dina postao je poručnik, a kao pripadnik
revolucionarne književnosti (socijalističku, ih naučili upotrijebiti. Također im je osi- carske dinastije, njegov uspon u miliciji
anarhističku, nacionalističku), učestvovao gurao novac neophodan za put u Sarajevo. bio je sjajan. Godine 1914, osim što je bio
u studentskim demonstracijama protiv au- Iz Beograda su krenuli 28. maja. Zahvalju- admiral i general konjice, bio je i general-
strijske vlasti, iako se uvijek držao prilično jući podršci “Crne ruke”, imali su pomoć ni inspektor vojske. Nakon smrti carevog
povučenim i usamljenim. Kako se poveća- srpskih carinika prilikom prelaska Drine. sina i vlastitog oca 1896. godine, postao
vao njegov interes za politiku, ocjene su mu Kada su prešli granicu, neki srpski seljaci je nasljednik suverena koji je držao prije-
postajale lošije, dok su se profesori, svjesni pomogli su im da se dokopaju Tuzle. Odatle stolje od 1848.
njegove političke sklonosti, loše odnosili su nastavili željeznicom do Sarajeva, gdje S te je pozicije uspio nametnuti svoje
prema njemu. Napokon, 1912. godine od- su stigli četvrtog juna. vjenčanje s češkom groficom Sofijom Cho-
lučio je otići u Beograd kako bi ondje do- Još je ranije Princip pisao svom starom tek von Chotkowa und Wognin. Bila je to
vršio svoje obrazovanje. Tokom svog borav- prijatelju Danilu Iliću, koji je živio u Saraje- veza koju je dvor smatrao neprihvatljivom,
ka u srpskoj prijestolnici Princip je postao vu i bio član “Mlade Bosne”, tražeći od nje- dvor je zahtijevao da se budući car oženi
ubica. Srbija je postala predvodnik balkan- ga da mu pronađe još saučesnika u napadu kraljicom ili, barem, princezom ili nadvoj-
skog panslavizma i utočište svih progonje- kako bi povećao izglede na uspjeh. U maju votkinjom. Unatoč pritisku imperijalnog
nih u Bosni. Beograd je bio magnet koji je je Ilić regrutirao još tri osobe, dvadesetše- okruženja, Ferdinand je 28. juna 1900.
privlačio desetine mladih ljudi koji su se stogodišnjeg stolara Muhameda Mehmed- godine sklopio brak sa Sofijom, odričući
onamo slijevali kako bi studirali, kao i da bašića, koji je već bio umiješan u zavjeru se prijestolja u ime svoje supruge i djece.
bi izrazili svoje političke težnje. “Crne ruke” da ubiju generala Potioreka, Tada je Sofija dobila titulu vojvotkinje od
Mnogi od njih prijavili su se u balkan- tadašnjeg guvernera Bosne i Hercegovine, Hohenberga.
ske ratove 1912. (protiv Osmanlija) i 1913. te još dvojicu učenika, osamnaestogodišnjeg Par nije bio posebno drag ni ostarjelom
(protiv Bugarske), iz kojih je Srbija izašla Cvetka Popovića i sedamnaestogodišnjeg Franji Josipu ni umišljenoj i profinjenoj
s dvostruko većim brojem stanovništva i Vasu Čubrilovića. habsburškoj aristokratiji, koja je odbaci-
teritorija. Princip se želio prijaviti 1912. Kako je vrijeme prolazilo, Ilić je sve više la taj nejednaki brak između princa, ca-
godine, ali je odbijen zbog slabog zdrav- sumnjao u napad, vjerujući da će Srbima reva nećaka, i drugorazredne plemkinje.
lja i nastavio je živjeti u lošim uvjetima u donijeti više patnje nego koristi. Vodio se Zbog toga je Sofija uvijek morala stajati
Beogradu, zajedno s mnogim drugim bo- principima Mađara, koji su smatrali da je iza Franza i iza ostalih na kakvoj službe-
sanskim studentima i bivšim borcima iz politička akcija učinkovitija od terorizma. noj ceremoniji i nije se mogla voziti u istoj
60 25/6/2021 STAV