Page 54 - STAV broj 329

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (12)

MUHARIKA UPALIO

STRUJU “PREKO ŠTELE”

“Ššššš... Otkud tebe? Šta radiš, mali? Na moment me prestraši

električar Muharika. “Gledam”, odgovorih kratko. “Mani se gledanja.
Nego, drž’ ovaj kabal. Kad ti dam znak, popuštaj polahko”, reče
Piše: Ammar KULO
Muharika. Otišao je do drugog kraja kuće, zakucao nosač, a potom
provukao kabal i dao znak da popuštam kako bi ga mogao dalje
razvući prema Domu zdravlja.

ratili smo se kući u Olovo. Bio je ulja i kahve ostalih iz prodavnice. Držali kalibra – 120, 155, 60, 82. Tukli su minoba-
kraj oktobra 1992. godine. Morao smo maloprodajni objekt u prizemlju kuće, cači, haubice, bestrzajni topovi, PAT-ovi...
sam se brzo adaptirati na novona- otvoren prije nepune dvije godine, onda Bili smo poligon za gađanje jer su znali da
Vstale okolnosti. Život je bio posve kada je Ante Marković odlučio liberalizi- nemamo čime uzvratiti.
drugačiji od onog u Kladnju. Možda je po- rati tržište, kako je to govorio djed. Radio U podrumskim prostorijama odvijao
najviše ličio na život u Sarajevu. U opkolje- je do početka rata u Sarajevu, kada su i re- se život. Nužan namještaj s prvog i drugog
nom Sarajevu. Ograničen spektar kretanja. dovne linije opskrbe prekinute. sprata bio je snijet u prostor nekadašnjeg
Na vidiku si četnika s okolnih brda. Ogra- U blizini je bio bunar. Voda koju smo magacina. Taj prizemni dio kuće sastojao se
ničena isporuka vode. Cisterna vode stiže donosili bila je puna sićušnih, tankih gli- od dva poslovna dijela – jedan je bio korišten
ujutro, pred svitanje, kako bi bila što manje sta. Koristili smo je za toalet. U rijetkim kao prodavnica, a drugi kao garaža. Iza je
uočljiva, a odatle bismo u kanisterima od po trenucima kao pijaču. S tim da je prvo tre- bio prostor magacina s odvojenim minija-
dvadeset litara i mi, nas nekoliko preostalih balo odstraniti glistice i vidljive nečistoće, turnim toaletom, čučavcem i mini lavaboom
mještana i izbjeglica koje su odlučile živje- poput travki, a potom vodu prokuhati. Ku- s česmom. Toalet je bio skučen, napravljen
ti u ratnoj zoni, donosili vodu. Furao sam halo se na peći na drva. Činio se kao blago- tek da se zadovolji zakonska forma, jer su
se da ću nakon rata biti košarkaš. Bio sam slov dolazak jesenjih, hladnijih dana, jer je radnice u prodavnici morale imati pristup
odrasliji od generacije, a nosanje kanistera tokom ljeta, za toplih dana, bilo nesnošljivo sanitarnom čvoru. Magacin je bio podijeljen
zasigurno, izdužit će mi ruke. toplo u malom prostoru pored limene peći. improviziranim nabrzaka sklepanim zidom
A peć je morala biti u pogonu. Djed je od dasaka i sobnim bijelim vratima, skinu-
NEOČEKIVANA KORIST OD ANTE brinuo o tome da se lože samo – više puta tim s nekog razvaljenog stana. Sastojao se
MARKOVIĆA mi je to naglasio, kao da je pitanje života i od manjeg dijela u kojem su bili peć, ormar,
Nabavke osnovnih životnih namirni- smrti – isključivo suha bukova drva. Ona sećija na izvlačenje, koja je ujedno služila i
ca i higijenskih potrepština gotovo da nije ne bi stvarala vidljive crne oblačiće iz dim- za sjedenje, fenjer zakucan za vrata. U ve-
bilo. Ako se nešto trebalo kupiti, moralo njaka, kao što je to bio slučaj sa svim osta- ćoj sobi bili su još jedna sećija, nekorište-
se ići do osam kilometara udaljenog na- lim što se ubacivalo u grotlo peći: sirovim ni kamin, snijet nekada prije, krevet i stol
selja Soluna, niz rijeku Krivaju... Jedini drvetom, grabovinom, komadima lakira- iznad kojeg je bio odvajkada smješten alat.
otvoreni put. Svi su ostali putni pravci bili nog, uništenog namještaja od jele, smrče... U ladicama je daidža ostavljao ili, bolje re-
blokirani. Olovo se nalazilo u nekoj vrsti Sve bi to, poput dimnih signala, značilo čeno, sklanjao zagrebački Start, magazin s
poluokruženja, potkovice. Sreća što smo da je neko prisutan, a onda bi četnici po- “izazovnim” naslovnicama i duplericom u
imali sasvim zadovoljavajuće zalihe brašna, slali “čestitke” u vidu projektila različitog sredini. “Iščitavajući” Start od sredine, bili

54 25/6/2021 STAV