Page 78 - STAV broj 329

KULTURA

Piše: Željko GRAHOVAC 130. godišnjica rođenja Tina Ujevića

VELIČINA KOJOJ

južnoslavenskih književnosti – VRIJEME DAJE
ođen je 5. jula 1891. u Vrgorcu.
Jedan je od najvećih pjesnika
Rosebujna ličnost, boem, sjajan
postavom i opusom još u trećoj deceniji PRAVU MJERU
prevodilac (s francuskog), vječiti putnik i
lutalica, prvi i možda jedini hrvatski pje-
snik koji je svojim duhovno-poetičkim

20. stoljeća postao referentan i samjerljiv
spram evropskih tokova modernizma (ako Tin nam poručuje: Ako jesam u svojim pjesmama, u njima
izuzmemo Janka Polića Kamova i Antu-
na Branka Šimića, koji su umrli obojica me tražite, a u vlastitom dahu me pronađite! Poručuje nam
isuviše rano da bi se realizirali kao savre-
menici-sudionici spomenutih tokova). još i ovo: Ja sam tamnica iz koje vapim i dozivam sebe
Augustin Tin Ujević obilježio je i svojim
djelom, i svojim životom, i svojom duhov- vedroga i sebe slobodnoga... u drugima! Treba se samo
nošću književnu scenu Jugoslavije u prvoj udubiti i pročitati to što stoji između redova ovog Notturna.
polovini prošlog stoljeća: rodom iz Her-
cegovine, naobrazbom iz Evrope, živio je
posvuda kao slobodan duh – i u Zagrebu,
i u Beogradu, i u Sarajevu... i u Parizu, i u
Cazinu, ostajući uvijek to što jest, nepot-
kupljivi, strasni i širokih vidika intelek-
tualac i stvaralac, uvijek kritičan i skep-
tičan, oprezan i suzdržan u vrednovanju
(i tuđih, ali još više i vlastitih književnih
postignuća), ali zato velik u posvećenju i
u davanju cijelog sebe jeziku poezije kao
mediju u kom se baštine najviše vrijedno-
sti uma, srca i čovještva.
Generacije i generacije vaspitavane su
i književno obrazovane na njegovoj poe-
ziji: teško da bismo mogli i za jednog još
pjesnika njegovog savremenika ustvrditi
da je toliki značaj imao za život književ-
nosti na ovim prostorima – da je toliko
antologijski vrijednih pjesničkih tekstova
ostavio iza sebe, kao što je to slučaj s Ti-
nom i njegovim djelom. Ovim skromnim
tekstom, koji je zapravo promišljanje jed-
ne od tih njegovih antologijskih pjesama,
dat ćemo doprinos obilježavanju ove go-
dišnjice i baštinjenju izvornih vrijednosti
njegove poezije.

NOTTURNO
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote
i moje misli san ozari –
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini
umrimo, umrimo u samoći.

78 25/6/2021 STAV