Page 65 - STAV broj 403 - 404

Zapisi između ratova (140)
SVUDA OKOLO SAMO

GOMILE ČAHURA

Kroz neko vrijeme, koje nikako nisam mogao odrediti, Safet zovnu mene i Suada: “Ja ću, momci,
krenuti polahko prema rovu, a vi me štitite ako dođe do pucnjave. Ne možemo više ovdje ostati i
čekati, nemamo pojma ni gdje su naši, ni gdje su četnici. Ako u rovu budu četnici, bar ćemo znati da

su zauzeli ovaj dio terena i prije svanjivanja možemo zalomiti liniju ondje preko ceste i sastaviti se
dolje s momcima iz Banovića.” Mahnu zatim rukom i pogureno, držeći pušku u ruci, krenu naprijed.

Piše: Amir HASANOVIĆ
jedim sam u rovu. Predvečerje
je. Sve je turobno i tmurno, sve
oko nas ima neki ružan miris.
SNe može se to riječima opisati –
vonja sve na paljevinu, na garež, na smrt.
Podijelili su nam nekog kuhanja za
večeru, neku rižu s tragovima nareska.
Turobnu tišinu poremeti tek poneki rafal
koji se razlije posavskom ravnicom. Obi-
šao nas je komandir iz 108. brčanske bri-
gade. Kaže da bismo ujutro trebali dobiti
još tri voda, da se pojača linija. Reče nam
još i da je pojačanje stiglo na Jagodnjak,
ali da ih neće večeras uvoditi...
Dio naših ostao je na tranšejama, a
mi ostali zakunjali smo malo iza ponoći,
dok nas oko tri sata nisu probudili. Jav-
ljeno je da se nešto čudno događa. Počelo ruiniranih kuća mogao tako nazvati. Krenusmo dalje prema našim polo-
je granatiranje, potpuno neuobičajeno za Kako smo otišli ulijevo od ceste, i fi- žajima. Nadao sam se da nas neće vidjeti
ovo doba noći. Komandir iz Srebrenika juci su se stišali. po onakvom mraku. Znali smo da idemo
objasnio nam je da se ne javljaju momci Na putu prema položajima trebali smo prema neprijatelju, ali nismo znali jesu li
čiji je položaj bio naniže, desno od nas – proći kraj našeg ukopanog tenka. Tada sam naši rovovi prazni.
ili je neko prekinuo telefonsku žicu, ili prvi put saznao da ovdje imamo tenk. Ta Taman smo bili stigli kod ceste, kada
njih ondje više nema. Odlučeno je odemo mi je ogromna hrpa željeza ulila prijeko smo iz sebe čuli nečije zvižduke. Zastali
provjeriti šta se dogodilo. potrebnu hrabrost. Ipak imamo nešto, po- smo. Čuo se bat koraka. Najednom neko
Nas smo se četverica nabrzinu odje- mišljam u sebi, hrabreći se dok se krećemo stade dozivati: “Miraleme, Miraleme, je-
nuli i krenuli. Vodio nas je domaći čovjek prema tenku ukopanom u zemlju toliko ste li vi tamo?” “Jesmo, mi smo”, doviknu
koji je znao svaku kuću i svaki kutak u duboko da je iz nje virila samo kupola s to- Miralem. Uskoro se preko livade počeše
okolici. U meni se pojavi nekakav strah. pom. Kod tog tenkovskog rova bila je štala pojavljivati silueta za siluetom. Iz isture-
građena od sitne cigle. Jedna od granata, nog komandnog mjesta (IKM) poslali su
I MI TENKA ZA BITKU IMAMO koje su maloprije padale po selu, pogodila odmah za nama još ljudi. Uspjeli su nas
Krenusmo ulicom u trenutku kad je je manji objekt do štale. Ostaci cigli, letve stići presjekavši put preko livade. Sada
počelo fijukati. Čuo se zvižduk nadolazeće i gredica bili su razbacani svuda okolo i po nas je bilo ukupno četrnaest. Imali smo
granate. Znaš po zvuku da leti prema tebi, tenku. Iza tenka nalazila se zemunica iz dvije zolje i Suada s osamdesetčetvorkom.
a do tebe je da skočiš ispod nečega, bilo koje izađoše dva vojnika s puškama. “Kud Ponovo je salva granata poklopila dio
čega, samo da nisi nezaštićen, makar po- ste vi, momci, krenuli po ovom mrklom terena od onog tenka prema naselju. Teški
krio samo glavu, makar samo da sam sebe mraku”, upitaše. Komandir im objasni mitraljez i protivavionski top naslijepo su
uvjeriš i utješiš da si zaštićen. Skačemo mi gdje smo se zaputili jer se ljudi ne javlja- pucali preko ceste. Čekali smo trenutak
tako, zaliježemo na svaki fijuk granate. ju na vezu. “Čuvajte se dolje preko ceste, da pretrčimo. Sada, kada su zrna velikog
Ubrzo smo se malo odmakli od svako malo mitraljez zaspe taj dio puta, kalibra zviždala svuda okolo i udarala po
naselja, ako se taj niz popaljenih i čim primijete kretanje.” cesti, to je bilo više nego opasno.

STAV 25/11/2022 65