Page 67 - STAV broj 403 - 404

Četnici su sada navaljivali s tri strane. Bilo ih je mnogo više započnu granatiranje. Jedna granata pala je na cestu, a druga u kuku-
nego u prvom napadu. Sada su ih predvodili neki vojnici u crnim ruze. A onda je salva projektila poklopila kompletan teren ispred nas.
uniformama, u kombinezonima, i mnogo su se brže kretali od Dolje, na samom kraju ulice, prilazio je tenk. Odjednom je
onih prethodnih. nešto sijevnulo i iz tenka se zapušilo. Pogodili su ga momci be-
Posebno mi se sledila krv u žilama kad sam preko megafona čuo: strzajnim topom i sad su se prebacivali prema nama. Postavili su
“Ustaše, predajte se, nećemo vam ništa!” U tim je trenucima ispod nji- top brzo i drugom granatom ponovo pogodili tenk. Izvili su se iz
ve zasijane kukuruzima izašla praga, otvorivši odmah paljbu po nama. njega dim i visok plameni stub. Četnici su bili zaustavljeni, ali je
Dva momka dotrčaše do nas javljajući da moramo biti spremni nastavljena razmjena vatre.
za povlačenje. Pokazali su nam kuda ćemo preko ceste. Rečeno U ispomoć su to jutro stigli “Tigrovi” iz Banovića. Oni su sada
nam je da idemo jedan po jedan te da je ispred kuća prema kojima prvi krenuli dolje, lijevo preko ceste. Puškaranje se opet pretvara-
ćemo krenuti stiglo dodatno pojačanja. Ja sam bio uvjerene da je lo u žestoku pucnjavu.
bilo mnogo lakše braniti položaje ovdje nego tamo prema naselju, Odmah za njima krenuli smo i mi naprijed prema kukuruzi-
ali komanda je komanda. štu. Desna strana kukuruzišta više nije ni postojala, bila je u pot-
Krenuli smo pokupivši sve svoje stvari i municiju. Pretrčali punosti sasječena. Praga se povlačila, a i četnici za njom. Ponekad
smo cestu dok su za nama fijukali meci. Sa Suadom, Osmanom bi nam uputili koji rafal i onda se nastavljali povlačiti.
i s još nekoliko momaka iz Banovića došao sam do neke poruše- Preskočili smo kanal kraj kojeg su ostala tijela pet ili šest poginu-
ne pomoćne zgrade. S nama je i jedan od domaćih. Povlačimo se lih četnika. Brzo smo napredovali i uskoro su se ukazali naši rovovi.
zajedno do te zgrade razmjenjujući nekoliko riječi. Nisam u tom Ključalo je od pucnjave čitavim mjestom, dok su granate pre-
trenutku primijetio ostale, svi su bili skriveni. Pogledao sam iza lijetale uz zvižduke i detonacije i s jedne i druge strane.
sebe, pored zgrade vodi cesta. Ona je najopasnija, toliko sam znao. Ušli smo u tranšeje i brzo zauzeli položaje. Četnici su sada već bili
Neću po cesti, niti uz cestu, kažem u sebi. Morat ću po kanalima, povučeni na drugu stranu livade. Na dvadesetak metara ispred nas vidjeli
ali kuda koji vodi... Tek sam tu tri dana, ne poznajem nijedan ka- smo još nekoliko tijela agresorskih vojnika koja su nepomično ležala.
nal. Razmišljajući o tome, zaboravio sam na onog momka iz Ba- Poslije nekoliko minuta mogao se čuti još samo pokoji spora-
novića koji nosio redenike od našeg mitraljeza. Praga je izašla na dični rafal s agresorske strane na koji su naši žestoko uzvraćali. Ja
čistinu i sada je tukla direktno po nama. sam sjeo na neki komad daske i odahnuo. Ruke i noge tresle su
Bio sam odjednom sasvim sam. Odlučio sam krenuti kroz ku- mi se od nemoći. Ništa više nije bilo važno osim toga da se ovaj
kuruzište. Na početku sam razmišljao o smjeru kretanja, nisam se dan već jednom završi. Ni ja sam ne bih mogao reći koliko dugo
previše obazirao na metke, jer sam na njih već bio naviko. Ako je je meni trajao, tako dugo, beskonačno dugo. n
fijuk granate bio sumnjiv, bacao sam se po kukuruzištu i hvatao za
glavu. Kretao sam se polutrčećim korakom, a zvuci tenkova i puc-
njave nisu se stišavali. Imao sam osjećaj kao da se uopće ne udalja-
vam od četnika. Počeo sam gubiti snagu i dah, nemam kondicije, Rudnici mrkog uglja
sav sam mokar što od vrućine, što od straha. Ne znam više krećem “Banovići” d.d. Banovići
li se gdje treba. Idem i samo idem, a sve okolo kukuruz. Stanem
na trenutak, pogledam gdje sam, ništa ne vidim osim kukuruza.
Instinktivno krenem u istom smjeru iako nisam znao kamo vodi.
Najednom sam ugledao bijeli konac isprepleten od stabljike
do stabljike kukuruza. Počele su mi se noge tresti, mislio sam da
je minsko polje. Stajao sam neko vrijeme, nisam od straha mogao
procijeniti koliko dugo, sve dok opet nisam čuo zvuk motora ten-
ka, kao da me je pratio.
Toliko me bilo strah da sam se skoro pomirio s tim da se neću SVIM GRAĐANIMA
izvući, te sam pošao preko tih špaga i konaca. Mislim samo – ako
je suđeno, suđeno je. Išao sam sve dalje, a ništa se nije događa- BOSNE I
lo. Jedno vrijeme sam žmirio, da ne vidim kamo idem. Prolazilo
je vrijeme, a i dalje sam bio čitav. Pomislio sam da, nasreću, naši HERCEGOVINE
mineri nisu tako dobri. Pojavila se nada u meni, strah se polahko
smanjivao, zamjenjivao ga je razum. ČESTITAMO

ČETNICI SU ZAUSTAVLJENI
Stao sam i počeo razmišljati kuda ću dalje, gdje sam. Pogledao sam
jasnije oko sebe i opet primijetio bijeli konac, odnosno špagu. Pogle-
dao sam malo bolje i vidio da su na tu špagu obješene limenke. Gledao
sam tako i najednom sa svoje lijeve strane uočio one porušene kuće.
Sada mi je situacija bila malo jasnija. Ovo su stari rovovi u ko-
jima su naši bili prije nego što smo pomjerili liniju preko ceste.
Prešao sam preko kanala i ugledao naše momke kako je prelaze i
zauzimaju položaje ispred kuća. Išli smo uporedo, samo su oni bili
preko ceste, a ja sam išao kroz kukuruzište. 25. NOVEMBAR,
Ispred porušene jednokatnice nađem Suada i Nijaza. Oni su
već osigurali položaj i desno i lijevo. Javili su minobacačlijama pa- DAN DRŽAVNOSTI
rametre i svi smo bili u iščekivanju daljnjeg toka bitke.
Nekoliko trenutaka kasnije prvo je na cestu izletjela praga, a za BOSNE I HERCEGOVINE
njom i tenk. Zagrmjelo je iz naših cijevi. Četnici su dolazili i preko ka-
nala i livadom ispod kukuruzišta. Osman je javio minobacačlijama da

STAV 25/11/2022 67