Page 72 - STAV broj 403 - 404
P. 72

DRUŠTVO



         Ratno djetinjstvo (79)
          DJEDOV NASIHAT:





          “SAD JE SVE DO NAS”





          “I šta misliš, Nedžmija, hoće li ovo zaživjeti?”, upita komšija Džafer. “Hoće! Garanti su najveće
          svjetske sile. A i mi svi, umorni smo od rata”, odgovori djed. “A zašto baš sada, kada je Banja Luka
          mogla pasti? Mogli smo ih najuriti do Drine”, govorio je komšija. “A ko?”, upita djed, potom nastavi

          povišenim tonom. “Mani se te priče šta bi bilo kad bi bilo!

         Piše: Ammar KULO


                ključili smo radio. Kao naručen,
                spiker je govorio o onom što je
                najaktuelnije, o pregovorima pod
         Upokroviteljstvom Amerikanaca:
          “Vrlo je izvjesno da su pregovori propali.
          Bosanskohercegovačka delegacija nije se
          mogla usaglasiti s predstavnicima srpske
          strane, u vezi sa statusom Brčkog. Specijalni
          izaslanik američke administracije za Balkan
          Richard Holbrook vjerovatno će objaviti
          večeras, oko 22 h po našem vremenu, da su
          okončani pregovori bez dogovora...” Djed
          i Salih nisu ništa komentirali, samo su se
          gledali onako odsutno, pijuckajući kahvu.
            Salih je ostao do kasno, ne toliko zbog
          posla, slutio sam da želi sačekati vijesti. Vr-
          tio sam radioprijemnik, mogli smo uhva-
          titi frekvencije Hrvatskog radija, SRNU
          i Radio Bosne i Hercegovine. Nije bilo
          Holbrookovog obraćanja. “Nešto se deša-  života... Poput najpreciznijeg komunal-  Muharika, mama. Svi smo zurili u ekran.
          va. Možda su se predomislili? Svakako je   ca, bujicom su očišćene sve one nečistoće   Clinton je govorio na engleskom, zadovolj-
          kasno, pričam svašta! Bit će što biti mora.   što je ostavio, uglavnom, čovjek, otjerale   na lica. Simultani prijevod ili je kasnio ili
          Debelo sam zagazio u policijski sat. Ubit   su pomrčinu, tjeskobu, loše raspoloženje.   ga nije bilo. Kamera je prikazivala sto za
          će me Hata”, kazao je čika Salih krenuvši   Osjetio sam olakšanje, kao i ostali ukućani   kojim je sjedio hrvatski predsjednik Fra-
          ka izlazu. Napolju je bila hladna vjetrovi-  u podrumskim prostorijama kuće u ulici   njo Tuđman, u sredini predsjednik RBiH
          ta novembarska noć, nije bilo padavina...  Željeznička na broju 19...   Alija Izetbegović, a do njega Slobodan
                                               S polja su vrata, vjerovatno nehatom,   Milošević, predsjednik onoga što se zva-
            II                              ostala otključana. Pojavio se električar Mu-  lo Savezna Republika Jugoslavija. Vojna
            Osvanuo je tmuran dan. Nisam volio ta-  harika, donosilac lijepih ili crnih vijesti.   baza Wright Patterson, Sjedinjene Ame-
          kve dane. Meteorolozi su obično naglašava-  Kretao se svuda, uvijek je negdje trebalo   ričke Države, savezna država Ohio, grad
          li činjenicu da povišen atmosferski pritisak   osposobiti neki dio mreže pod naponom,   Dayton. Onaj grad poznat po trkama au-
          može dovesti do nesanice, razdražljivosti i   skopčati neku žicu, te je tako dolazio do in-  tomobila, iz filma Dani groma, u kojem je
          sličnih problema kod ljudi. Ja sam ih doživ-  formacija. Nosio je i mali džepni tranzistor...   glumio Tom Cruise.
          ljavao kao dane “pod napon”, čini mi se, čak   “Pal’te radio, pal’te radio... Ljudi, mir   Dvadeset prvi novembar 1995. godine.
          su i ulične mačke bile nekako nervoznije u   je, mir je”, zadihano je govorio Muharika,   Rat je završen! Ma šta to značilo. U mojim
          tim trenucima. Izbijalo je sivilo iz ulica i ru-  kao da će mu ta vijest pobjeći, kao da će se,   dječačkim projekcijama, tamo na početku
          ševina, činilo mi se da su oblaci u toj mjeri   ako je sad, na ovom mjestu ne prenese, nešto   rata, njegov konac, njegov svršetak, njegovo
          narasli da će svakog trenutka dohvatiti tlo.   loše desiti... “Šta pričaš, smiri se”, pokušao   okončanje nije trebalo izgledati ovako. Bili
          Nije granatiralo. Bilo je struje. Osjetila se   ga je smiriti djed. No, Muharika je i dalje   bismo na Savi, na Drini, naše bi trupe mar-
          neka težina, nešto što pritišće a ne vidi se.   skoro pa vikao: “Potpisan je mir, gotovo je.”   širale, pjevale bi se vojničke i patriotske pje-
            A onda je sve “puklo” iz neba, sruši-  Ustrčao sam na sprat, podesio ante-  sme, bio bi vatromet. Ne bi bilo poginulih,
          le su se, sišli su krupne kapi kiše, vode,   nu, uključio televizor... Pristigao je i djed,   niti ranjenih, niti prognanih, niti silovanih,



         72  25/11/2022 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77