Page 74 - STAV broj 403 - 404
P. 74

DRUŠTVO




                                                                         Heroji bez ordenja (21):

                                                                                  Salih Jusić Makan
                                                          BORAC S





                                                   DVA SRCA








                                                          Kao pripadnik ARBiH, Salih Jusić bio je ranjen 14.
                                                          novembra 1993. godine u rejonu Ponjevića, te 12.
                                                             septembra 1994. u rejonu Radoča. Dva puta je
                                                    nagrađivan od komandanta 505. brigade, a jednom i od
                                                      komandanta Petog korpusa. Poginuo je 18. novembra
                                                    1994. godine u rejonu Velike Kladuše u borbama protiv
                                                     združenih agresorskih snaga. U trenutku pogibije bio je

                                                             pripadnik Izviđačko-diverzantskog voda “Tajfun”.



          Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ                                                  Salihov i Remzin ratni put obilježili
                                            OD DJEČAČKIH AVANTURA DO RATNIH    su brojni sastanci i rastanci “Na početku
                                            PODVIGA                            rata bili smo skupa, pa se nekoliko puta
                                               Najbolji Salihov prijatelj, komšija,   rastajali i sastajali. Prvo je on ranjen, pa
                 oordiniranim neprijateljskim   rođak i vjerni ratni drug bio je Remzija   ja... Onda smo obojica ranjeni u operaciji
                 napadom na Veliku Kladušu   Remzo Jusić. Njih dvojica najveći dio   ‘Breza ‘94’. Otpočinjanjem rata pridružili
                 16. novembra 1994. godine po-  rata proveli su skupa: “Makan i ja bili   smo se konjodorskom vodu, koji je ušao
         K čela je višemjesečna operacija   smo generacija. Od malih nogu bili smo   u sastav Prvog odreda. Prvi naš odlazak
          poznatija pod nazivom “Druga autono-  oslonjeni jedan na drugog, išli skupa u   na liniju desio se početkom maja 1992.
          mija”. Od tada do ljeta 1995. godine 505.   školu, družili se, zajedno čuvali ovce i   godine, kada smo boravili na Perni po-
          brigada 5. korpusa Armije RBiH na veli-  osmišljavali razne igre i sadržaje. Pravili   red Bosanske Krupe. Tu smo prvi put
          kokladuškom ratištu je izgubila više od   smo strijele i mačeve, penjali se i ganjali   vidjeli Izeta Nanića, a s njim su još bili
          200 boraca, u prosjeku po jednog borca   po drveću, dokazivali jedan drugome ko   Hasan Duraković i još neki. Išli smo u
          dnevno. Među svima njima bio je i Salih   smije skočiti s veće visine, pravili bent   neku ispomoć, ali nismo učestvovali u
          Jusić Makan, prva žrtva 505. brigade u   na potoku i učili plivati, lovili ribu i do-  borbenim dejstvima. Odatle smo se vra-
          operaciji “Druga autonomija”.     mišljali još puno toga. Ali on je nekako   tili kući i nakon nekoliko dana stigao je
            Salih Jusić (sin Saliha i Fatme) ro-  uvijek bio ispred. Valjda, kao najstarije   poziv za mobilizaciju. Makan je dobio
          đen je 1971. godine u naselju Konjodor   dijete u porodici koja je dugo vremena   prekomandu u vod kod Ismeta Dervi-
          kod Bužima. Osnovnu i srednju školu   odrastala bez oca, brže je sazrijevao, iz-  ća, a ja u drugi konjodorski vod koji je
          pohađao je u Konjodoru i Bosanskoj   građujući neku harizmu koja ga je iz-  vodio Avdo Pajalić. Ja sam otišao na
          Krupi. Od početka Agresije bio je uklju-  dvajala od ostalih vršnjaka. Nakon tako   Radoč, gdje je komandir linije bio Sead
          čen u odbranu domovine. Kao pripad-  sadržajnog djetinjstva i mladosti, došla   Jusić, a Makan na Dobro Selo. Po po-
          nik ARBiH, bio je ranjen 14. novembra   je vojska i rat, pa smo se obojica našli u   vratku kući, viđali smo se i prepričava-
          1993. godine u rejonu Ponjevića, te 12.   ulogama stvarnih ratnika. I tek tad do   li doživljaje s ratišta. Kao dobrovoljac,
          septembra 1994. u rejonu Radoča. Dva   izražaja dolazi ta njegova junačka aura.   išao je u Kekiće, odbijati napad za prvi
          puta je nagrađivan od komandanta 505.   Imao je energiju koja mu nije dozvolja-  dan Kurban-bajrama 11. juna 1992. go-
          brigade, a jednom i od komandanta Petog   vala mirovanje. Žudio je za borbom. I   dine. Kasnije, krajem 1992. godine išao
          korpusa. Poginuo je 18. novembra 1994.   zbog te energičnosti i potrebe da puškara   je na Grabež i Čekrlije. I kad se vratio
          godine u rejonu Velike Kladuše u borba-  na liniji, ubrzo je prepoznat kao borac   iz Bihaća, kazao mi je da planira preći
          ma protiv združenih agresorskih snaga.   kojem je mjesto u specijalnoj jedinici.   u izviđače i pitao me da li i ja želim ići s
          U trenutku pogibije bio je pripadnik Iz-  Ma koliko žestok napad bio, nikad nije   njim, a i meni je bilo dosadno na liniji,
          viđačko-diverzantskog voda “Tajfun”.  ni pomišljao na povlačenje.”   pa smo skupa otišli u kasarnu u Čavu i



         74  25/11/2022 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79