Page 77 - STAV broj 403 - 404

septembra. Tih dana je gorio i ni danas “Živio je časno i pošteno, bio je lijepo odgojen i priznat
ne znam kako smo opstali na tom dije-
lu linije. Samo je Allah pomogao da to u društvu. Bio je od onih koji su vazda bili ‘bolji za druge
preživimo. Makan se muški borio i na- nego za sebe’. U sebi nije imao ni najmanje škrtosti, sve bi
rednih dana. Onda je i on ranjen četiri
dana kasnije, prilikom završnog kontra- podijelio s drugima. A kad je u pitanju njegova smjelost, koja
napada 12. septembra.” je posebno došla do izražaja u ratu, kao da je imao dva srca.

POGIBIJA NA HUKIĆA BRDU Bio je iznimno hrabar čovjek. Uvijek je štitio bilo koga ko je
Iako je Remzinim ranjavanjem usli- bio napadnut u njegovom društvu”, kaže Sanel Jusić.
jedio njihov peti rastanak u jedinici,
samo četiri dana kasnije Salih i Remzo
ponovo su bili skupa, dijeleći sudbinu Remzo Jusić, Fikret Sijamhodžić, Ilfad i Salih
ranjenika. “Na bolovanju smo se malo Jusić u januaru 1994. godine
odmorili, svakodnevno se družeći i pre-
pričavajući iskustva s ratišta. Kasnije sam
opet dobio poziv iz komande. To nam je
bio i posljednji rastanak. Rekao sam mu
da očekujem prekomandu, preuzeo sam
vod mlade vojske iz 10. klase. Spomenuo
sam mu da ću i njega predložiti da opet
budemo skupa, a i da ga malo poštedim
prve linije. I onda je došla njegova pogi-
bija. Nije se Makan još trebao vraćati u
jedinicu. Po pričanju najbližih otišao je u
Cazin, a iz Cazina s Asimom Burzom do
Velike Kladuše. Tu je bio nekoliko dana
s prijateljima i utom je i krenuo nepri-
jateljski napad. Kad je ugledao svoje sa-
borce, odmah im se priključio. S bolova-
nja je otišao u akciju u kojoj će poginuti.
Sudbina je htjela da pogine na Hukića
Brdu, koje je sa saborcima iz ‘Tajfuna’
tri mjeseca ranije oslobodio. Jedan nje-
gov rođak mi je pričao da mu je rekao: ČASTAN I POŠTEN ŽIVOT u pitanju njegova smjelost, koja je po-
‘Makane, bolestan si, trebao bi ići kući’, Salih Jusić Makan bio je najstarije sebno došla do izražaja u ratu, kao da
na što mu je on odgovorio: ‘Rođak, znaš dijete u roditelja Saliha i Fatme , koji je imao dva srca. Bio je iznimno hra-
da se nikad nisam povlačio kad je bilo su pored njega u djetinjstvu izgubili još bar čovjek. Uvijek je štitio bilo koga ko
najteže.’ Za njegovu smrt saznao sam troje djece. Iza Saliha su rođeni sestra je bio napadnut u njegovom društvu.
od komandanta Sulje Mirvića. Tad sam Senija (1972), pa Said (1977), potom Iako je bio strašan borac, nije se volio
bio na liniji na Makarovači. Dobio sam Sanel (1978) i Sanela (1980). Brat Sa- isticati i gurati naprijed. Na prvi poziv
slobodno da mu odem na dženazu”, sa nel s tugom se prisjeća rahmetli Saliha. odlazio je u akciju. U posljednju akciju
sjetom završava Remzo Jusić. “Salih je bio dobar za sve nas u poro- otišao je s bolovanja, gdje je i poginuo.
Neposredno pred pogibiju Saliha dici i kroz cijelo djetinjstvo i mladost Napad na Kladušu je bio 16, on je po-
je sreo komšija i saborac Šefik Aldžić. bio nam je neka vrsta zamjene za oca ginuo 18, a ukopan je 21. novembra”,
“Dobio sam zadatak od Adila Delalića da koji nije živio s nama. Naši roditelji su kazuje brat Sanel Jusić.
pokušam s RPG-om dejstvovati u prav- izgubili četvero djece, troje u ranom Salihova majka Fatma kaže da se on
cu tenka koji nas je gađao. I tu u Šabića periodu, a onda i njega u ratu. Jedno uvijek izdvajao među djecom i vršnja-
putu sam sreo Makana, svega desetak od umrlih bio je i Salihov brat bliza- cima: “Bio je darežljiv, sve bi svoje dao.
minuta prije njegove pogibije. Kao da nac, koji je preselio sa svega nekoliko Najviše se družio s Remzom Hasanovim.
ga sada gledam, ona njegova kosa, malo mjeseci. Salih je imao uobičajeno dje- Krenuo rat, a njih dvojica među prvi-
duža, sišla preko ušiju. Plave farmerice tinjstvo, kao i većina njegovih vršnjaka. ma. Bili su u onim ‘Tajfunima’. Koliko
uvučene u zakopčane vojne čizme. Ne- Život na selu, pohađanje škole i mekte- puta je samo svratio vojsku našoj kući
kakva sivo-plava jakna. Drži automat- ba, bavljenje poljoprivredom i slično. da jedu. Nije bilo jednostavno kad je
sku pušku. Kažem mu: ‘Maki, sine, šta Bio je vrijedan, htio je raditi sve fizič- poginuo, dijete je to. Otad sam ga više
ima?’ Kaže on meni: ‘Stari, žestoko je ke poslove. Did je imao konje, tako da puta sanjala. Ranije češće, a sad haman
cijeli dan, ali ne mogu nam pera odbiti.’ mu je puno pomagao oko poljoprivre- nikako. Jednom kao on meni kvrca na
Rekoh da sam pošao da tučem taj tenk, de, sjekao drva i slično. O bratu mogu prozor i zove me: ‘Mamaaa, haj ovamo!’
a on će meni: ‘Tenk je daleko, njemu ni kazati samo riječi hvale. Živio je časno Ja se odazovem, a neki me osjećaj obu-
strijela ne može ništa, a kamoli RPG.’ I i pošteno, bio je lijepo odgojen i pri- zeo k’o da sam negdje na nebesa otišla.
on se vratio u tu kuću, a ja sam produ- znat u društvu. Bio je od onih koji su Probudila se ja, zovem sina Sanela, neka
žio dalje, gdje sam ubrzo teško ranjen. vazda bili ‘bolji za druge nego za sebe’. me jeza obuzela, pa sam mu dugo učila
Kasnije sam saznao da je poginuo i pret- U sebi nije imao ni najmanje škrtosti, pred dušu. Nije lahko svoje dijete uko-
postavljam da ga je pogodio trocijevac sa sve bi podijelio s drugima. U toku rata pati, zna to svaka majka, ali i to sam s
starog grada, koji nas je cijeli dan gađao.” ponašao se nekako‘spartanski. A kad je vjerom u Boga lakše izdržala.” n

STAV 25/11/2022 77