Page 80 - STAV broj 403 - 404

DRUŠTVO

njima znanim, čoban bi počinjao da se
priprema za ikindiju. Prvo bi mu bilo da
istrijebi uši. Svaki put imam je upozoravao
vjernike da mu ušljivi u džamiju ne dolaze
i da mu se ne češkaju pred očima, a to se
posebno odnosilo na njih, čobane. Dok su
se ovce zaplitale u svoj tajanstveni krug i
sukale se u vuneni vir i blejanjem se me-
đusobno dozivale, čoban je imao običaj da
sjedne uvijek na isto mjesto, iznad neke
kamene ploče ukopane u zemlju u sjeni
krošnje jednog osamljenog hrasta. E tu bi
on, skolivši noge u koljenima, zasjeo tako
da mu ona ploča bijaše tačno ispod pognute
glave. Iako ta ploča bijaše osamljena i bez
ikakvog drugog traga oko sebe vezanog za
kakvu građevinu kojoj bi i sama nekada mo-
gla pripadati, čoban se nikada nije zapitao
ko je i zašto postavio tu ploču, tako samu i
bezrazložnu, baš tu pod ovaj lužnjak. Ona
mu je, kao da je zaradi toga i postavljena,
dobro došla da se nagne glavom nad nju i
da iz svoje kuždrave kosurine češljom dr-
venim istjeruje uši koje bi padale tačno u
bjelinu njena tijela.
Svaki put kada bi ispod oštrih nazuba
na češlju iz kose izletjela uš i zasivjela se
na onoj bijeloj kamenoj ploči, neka topla
dragost svog bi ga obujmila pa je i zbog
toga volio ovaj čas i trenutak koji mu je
donosio zadovoljstva tačno onoliko koli-
ko bi tog dana iz kose istjerao ušiju. Jeste,
brojao ih je. Prebrojavao ih je taman onako
kao što bi ovce brojao svakog jutra kada bi
ih puštao iz obora, ali i u akšam, kada bi ih
vraćao s pašnjaka i muzao mlijeko iz njih, svakog namaza govorio imamu koliko ih je zapraćakala na onom bijelom kamenu, kao
jer za ovce se uvijek moralo znati da li su tog dana istjerao iz kose. Mašio bi se tada riba izbačena na suho, on bi je neko vrije-
sve na broju, kao i za uši u njegovoj glavi za češalj za pasom da ga pruži imamu pa me promatrao, pokušavajući da joj odredi
od onog dana kada je počeo prelaziti pre- neka ga on vlastitom rukom provuče kroz tačne oblike tijela i da se načudi Božijem
ko Miljacke i ići u Magribiju na namaz te njegovu kosu i uvjeri se da u njoj nema više naumu koji stvori i ovakva mala bića i pusti
ih magribijski imam opomenu da sa sebe niti jedne. A ovaj bi se samo blago nasmije- ih među ljude i nađe na svom prostranom
rastjeraju uši prije nego uzmu abdest i ne šio i kazao da ne treba, da mu vjeruje i sve dunjaluku i svrhu za njih. A kada bi se uš,
presta ih upozoravati, svakodnevno, pri tako, naprosto je uživao u tome, jer rijetko nakon prvotne zbunjenosti, uspravila na
svakom namazu. I uši bi brojao dva puta. je imao prilike ovdje gore da se dobro izraz- noge i krenula ka rubu kamene ploče, on bi
Prvi put kada bi se zacaklile na bjelini ka- govara s insanom pa je često znao, krišom, tada prošaputao ovako: “Uš”, kao da je do-
mene ploče i, sve zbunjene jer su najednom da razvuče razgovor s ovcama. Najviše je ziva. “Kuš”, kao da je pita kud se zaputila.
iz jednog svijeta, crnog i punog stabala kao volio da im priča tajanstvene priče iz sta- A onda bi se cijelim licem nadnio nad nju
najgušća šuma, prešle u svijet ravan i bi- rina o tome kako su čobani i razni siroma- i, kao da je prepada, uzviknuo: “Buš!” Tu
jel, i pust, i nepregledan dokle je pogleda si pronašli blago, ali pošto tih priča bijaše bi bio kraj. Tada bi vrh palca dobro zabio
njinog ušijeg. Drugi put bi ih brojao kada tako malo, one su mu već dosadile i sve se u presavijeni kažiprst i noktom, koji bi se
bi završio s raščešljavanjem kose pa ga od u njima ponavljalo, isto, godinama. sav napeo, pritisnuo bi tu poganu zvjerči-
tvrdih zubaca na češlju sve tjeme peklo. Či- Između dva brojanja ušiju čoban ih cu. S užitkom bi slušao kako joj tijelo puca
nio je to da im tačno utvrdi broj, jer je prije je ubijao. Uživao je u tome. Kada bi se uš i razbljuzguje se pod njegovim pritiskom i
na bijeloj kamenoj ploči ostaje samo crn i
krvav trag, kao neka daleka tačka.
Prepadnut, on skoči i baci se za hrastovo stablo i osloni se Jednom se desi, poklopi se sudbina baš
o njega i poče da uči dove i sve čega se u tom času mogao tako da mu iz kose ispadne tačno četrdeset
i jedna uš i da ih on sve rasprsnu noktom
prisjetiti. Ali ništa se ne desi. Ne izađoše iz one ploče ni na palcu. Taman kada se nadnio i nad za-
šejtani, ni duhovi, ni džini, ni zmije, ni akrepi, niti bilo kakva dnju uš, koja je grčevito pokušavala da po-
bjegne s bijele čistine, ali je na sve strane
druga neman iz priča kakvih se naslušao od pamtivijeka. udarala na svoje zgnječene drugarice, i hu-
Ne bude čak ni smak svijeta. Nad njim i dalje nebom jezdiše knuo odozgo na nju kao da je želi prepasti:
“Buš”, i svom snagom je pritisnuo, zemlja
oblaci, Trebević stajaše uspravljen i šiljast... pod njim iznenada zadrhta i on skoči sav

80 25/11/2022 STAV