Page 79 - STAV broj 403 - 404

Piše: Izet PERVIZ Legenda kaže da je pastir trijebio uši na kamenu ploču koja

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ se raspoluti i izbaci iz zemlje silno blago dostatno za Čobaniju.

eki je čoban ovdje, pod selom Ko- strehe da čovjek ima osjećaj kako je ušao u Pa opet svejedno, prati ga on i dalje,
matinom, u kojem još bijaše mu- kakvu pećinu s čijih plafona vise svi oni oka- mada mu je sad prestao brojati korake. Prati
slimana čiji očevi nosahu imena menjeni udi i svakakvi još strašni oblici, a ga sve do Musale, ondje gdje vojska klanja
Nkršćanska, napasao svoje skromno od preklani šapuće se da se obnoć u njinim kada se skuplja u ratove, a bajraci ponad nji-
stado. U to vrijeme bijaše tu tek gola pusta- budžacima prikazuje. I tako, taj bi lijevi kraj, hovih glava pucaju na vjetru i praskaju kao
hija, ocijediti brežuljci, kamenje koje izvire prateći Koševski potok (a za lastavice se go- bičevi, pa i njega obuzme milina i želja da
iz zemlje i bujad. Dolje, pod Soukbunarom, vori da prave gnijezda samo na kućama koje ostavi ovce i da stane u njihove safove i opaše
uzdizala se, još nova, bijela, s vitom mu- breče od dobrine i gdje žive poštena čeljad sablju i da jednog dana postane najvažniji
narom probadajući oblake poput kakvog i dobrohotni kućani), prelazio preko drve- među vojvodama. I dalje ga ne prati. Sad
žonglera koji se razmeće halkama i vrti ih nog mosta i verao se ovamo sve do tekije. ga je pustio da ide kud mu volja i da s njim
posvud oko sebe, džamija Skenderija. Ba- Desni kraj razbijene džade kretao se bude onako kako mu kismet veliki odredi.
kar na kupoli još joj bijaše nevin i u njemu blagim usponom ispod Koševskog Brda A ne prati ga dalje, jer, tu, poviše Musale,
ogledaše se sunce i tek po rubovima i sastav- i penjao pored one crvene zemlje, za koju stoji tek obnovljena Magribija, koju izgra-
cima, ako se dobro zagledaš, počinjala je da kažu da je najbolja za pravljenje ćerpiča. U di neki šejh što čak iz tog dalekog Magreba
ga hvata sarajevska memla i da ga patini u podne, podgrijana sunčevom snagom u ze- dođe sa sultanom i u Sarajevu ostavi kosti
zeleno. Ponad nje, malo ukoso prema Tre- nitu, sva bi se urumenila, pa bi se čovjeku, svoje. E tu čoban ovaj ide na namaz jer ga
beviću, sva okružena lipovim krošnjama, kada bi zrak bio pun vlage, pričinilo kako od Skenderije, koja mu je dvostruko bliža,
što bi se s početka ljeta uzvihorile i listovi je izbio strašan požar i da je pola dunja- odbija smrad koji kožari nose sa sobom ma
se po njoj praćakali kao ribe koje izranjaju luka ognjenisala. Svijet se tad iščuđavao i gdje da pođu i kojeg nije kadro saprati ni
iz mora i raznosili po cijelom kraju miris pričao kako se to gore, odmah iza Gorice, u stotine abdesta. U njemu taj smrad budi ne-
cvjetova lipovih i tako nastojali, svim sila- mezaru pod turbetom namješta onaj gazija podnošljiva sjećanje na njegove ovce, koje
ma, da zaustave smrad što se uspinjao od koji, još u doba kada je sultan Fatih pokora- je nekada napasao, ovdje, pod Trebevićem,
Miljacke, na kojoj tabaci po cio dan tabaše vao Bosnu, dođe skroz gore od Hodidjeda, i muzao ih, i strigao, i razgovarao s njima,
kožu i raspinjahu je na trpeze po sušarama,
eto tu se usadila tekija, nakšibendijska. Ona
ga podsjećaše na kakvog ostarjelog kmeta
koji se vraća s trgovišta u svoje selo s one
strane Trebevića, pa, prije nego se počne
uzvirati uz strmen, sjeo da odmori, da pri-
kupi snagu, a jednu nogu savio u koljenu i
preko nje nadlaktio obje ruke pa se zagle-
dao u saraje pod sobom i raskrojio po sebi
svakojake misli.
S one strane Miljacke, kroz zelenilo,
bjelasala se Gazileri džada. Čoban je često,
kada bi udarile velike pripeke, pa se stado
smirilo, skupivši se u hladu pod kakvom
krošnjom, razbijao dokonstvo između dva
namaza tako što bi brojao zaprege koje su
prolazile njome. Ili bi naprosto uhvatio po-
gledom kakvog pješaka čim bi se pojavio
preko Žabljaka, pored posjeda Muslihudina
hadži Mustafe Čekrekčije, sina Ishakova, za
kojeg pričahu da je čovjek svet i da mu ime sve noseći vlastitu glavu pod miškom, i baš ako baš hoćete, a sada im, eno, tabaci pre-
nikada ne valja krnjiti nego ga izgovarati tu kleknu, izravna se s vječnošću i krvlju meću kožu. I idući dolje, i gazeći Miljacku,
uvijek u punini i s posebnim poštovanjem, svojom svu zemlju oboji u crveno. I tu ga snije on kako će jednog dana, kada postane
a bogatstvo je, vele, našao pod dvorišnim sahraniše, da odozgo bdije nad Vrhbosnom slavan i zgrne silno bogatstvo, i on podići
dudom. I tako, uhvativši tog slučajnog na- i nad Sarajevom i još se pričalo da će ustati džamiju, s kamenom munarom, za čobane,
mjernika u zamku svog pogleda, brojao bi kao džin do neba visok, u zeleno obučen, da ne moraju pri svakom namazu prelazi-
on koliko mu treba da dođe do raskrsnice svaki put kada neprijateljska vojska nahrne ti Miljacku (i most će podići da u njegovu
koju nekada zvaše Utorkovište, a u kojoj na ovaj grad i razbacat će ih kao brabonjke. džamiju dolaze i s one obale koju cijelom
se džada razbijala na tri dijela. Jedan njen A nasuprot te crvene zemlje, uz sami dužinom rasijeca Gazileri džada) i da ne
dio šišao je pravo ispod Gorice prateći ri- drum, na obali Koševskog potoka stajaše moraju trčati do Magribije i strepiti za svo-
jeku i nestajući u jari prema Ilidži. Lijevi još jedna tekija, i pored nje dva turbeta, ja stada dok Bogu sedždu čine.
kraj svraćao je ovamo, prema dvorima koje drvena, a u njima sahranjeni su, kazuje se,
sagradi Skender-beg, čiji sin podignu ovu Ajni-dede i Šemsi-dede, derviši, nakšiben- ŽRTVENE UŠI
džamiju, Skenderiju. dije, gazije, po kojima se onaj drum i pro- Taj je čoban svakodnevno spuštao svo-
Otkako obnoviše Isa-begove saraje nad zva Gazileri, i po kojem čoban onaj pratiše je stado na obale Miljacke, na pojilo. Kada
Sijaset-mejdanom, ti dvori sada stoje pusti, onog pješaka o kojem sada zna barem to ko- bi se ovce napojile te stale da bleje i da se
lastavice pokućarke im gnijezdima nakitile liko mu treba od Žabljaka do Utorkovišta. vrte ukrug i da tako kruže iz razloga samo

STAV 25/11/2022 79