Page 75 - STAV broj 403 - 404

tu dobili prekomandu u izviđače Dru-
gog bataljona. S ostalim saborcima išli
smo u izviđanje pred akciju ‘Munja ’93’.
Dva dana nakon uspješno izvedene akci-
je otpočeli su jaki kontranapadi. Grana-
tirali su nas, bacali bojne otrove na nas
koje je vjetar vraćao nazad. Uspjeli smo
odbraniti položaje. Sudjelovali smo i u
izvlačenju zarobljenih materijalno-teh-
nička sredstva. Uslijedio je period kada
smo ponovo odlazili na linije, koje smo
ojačavali i utvrđivali. Zajedno s ‘Gazi-
jama’ išli smo odbijati i jedan neprija-
teljski napad na Glinicu, a potom i odra-
dili jedno izviđanje kojim je rukovodio
komandant Drugog bataljona Hamdo
Mustafić. U tom izviđanju naišli smo na
neprijateljsku zemunicu koju smo bez
problema uništili. To je bilo na Grkav-
cu, između Kedića Glavice i Kukuljice.
Na tom zadatku Makan je bio vrlo smi-
ren kao da obavlja najobičniji posao. To U društvu komšija, Makan prvi zdesna,
je mogao biti septembar 1993. godine, Remzo prvi slijeva u maju 1994.
tek nekoliko dana pred proglašenje tzv.
AP Zapadna Bosna”, prisjeća se Remzo. je ušla voda u čizme’, na što se on nasmi- vratio u jedinicu u decembru 1993. go-
jao. Iz Bužima smo prebačeni u školu u dine. Otprilike u to vrijeme donesena
BORBE NA VELIKOKLADUŠKOM I Elkasovu Rijeku, gdje smo dobili upu- je odluka o formiranju IDV ‘Tajfun’, sa-
BIHAĆKOM RATIŠTU te za akciju oslobađanja Todorova. Nas stavljenog od izviđača Prvog, Drugog i
Nastupanjem “Prve autonomije” 5-6 je pridodano jedinici koju je vodio Trećeg bataljona. I tako, dok sam ja bio
krenule su nove borbe, a po Remzinim Eso Šahinović. Naredba je bila ne pucati na bolovanju, on je ratovao, a po dola-
riječima, svaka od njih bila im je “k’o izuzev ako smo ugroženi. Makan je išao sku kući pričao mi je o svemu. Kad sam
napiti se vode”. Kako kaže, dobiješ po- na jednu, a ja na drugu kotu. I on je tu se vratio u februaru 1994. godine, skupa
ziv, spremiš se i kreneš. Tako su jedne prvi put ranjen 14. 11. 1993. godine. Za- smo boravili u Spahićima. Nekako pred
prilike sredinom novembra 1993. go- dobio je prostrel ispod koljena. Tad smo samo smirivanje ‘Februarske ofanzive’
dine dobili poziv da se hitno jave u ko- se po drugi put rastali. On je otišao na snijeg je već bio ustao, ponovo je bila
mandu u Bužim. “Bila je ponoć, snijeg bolovanje, a ja dalje u rat. Uslijedile su napeta situacija u Spahićima. Pala je li-
zapadao, a nas dvojica krenuli pješice u borbe u Bajramovićima i Lučkoj. Onda nija, pa smo s momcima iz 504. brigade
Bužim. Išli smo skoro jedan kilometar sam i ja ranjen 16. 12. 1993. godine, a na išli vraćati položaje i uvezivati liniju. (...)
a da nismo ni riječ progovorili. Pitam bolovanju sam ostao do sredine februara Kad su bile pale naše linije na Marinoj
Saliha što šuti, a on mi kaže da su mu 1994. godine. U međuvremenu, iako je još glavi, ranjen je Fikro Kauković, a moj
nešto noge otežale. Rekoh: ‘Mora da ti hramao na nogu, Makan se dobrovoljno brat koji je bio u jedinici kod Saje Lju-
bijankića bio je zarobljen. Sutra ujutro
išli smo frontalno vraćati te položaje, s
jedinicama koje su vodili Asim Bajrić i
još neki. Nas iz ‘Tajfuna’ je bilo 20-ak.
U toj akciji poginuo je Osman Musta-
fić. Tad smo zarobili 5-6 autonomaških
boraca iz jedinice ‘Golobovi’”, kazuje
Remzija i nastavlja pripovijedanje o nji-
hovim daljim borbenim aktivnostima
sve do oslobađanja Velike Kladuše 21.
augusta 1994. godine:
“U junu smo sudjelovali u akciji oslo-
bađanja Golobovića. U našoj grupi su još
bili Kemo Livak, Ibro i Zado Alešević,
onda jedan Topalović, koji je došao iz
Trećeg bataljona i još neki. Tu smo do-
bili vijest o Sejkinoj pogibiji. Kasnije
smo s ‘Gazijama’ i još nekim jedinicama
sudjelovali u zauzimanju Hašića. Makan i
ja smo otišli na jednu čuku iznad Hašića,
gdje smo pod kanonadom granata prove-
li cijeli dan u tranšeji. Tamo smo zatekli
naše momke iz MUP-a. Tu smo se žesto-
Sa saborcima iz Konjodora u maju 1994. ko borili, bacali bombe, radili tromblone

STAV 25/11/2022 75