Page 73 - STAV broj 403 - 404

niti traumatiziranih, mir bi zamijenio rat i i sutra vaše djece. Izvan ovih granica bit će baš sada, kada je Banja Luka mogla pasti?
sve bi odjednom bilo novo i još ljepše. Kao te tuđinci. Pa i ovi koji ne vole ovu zemlju Mogli smo ih najuriti do Drine”, govorio je
kad oštetiš neku vrijednu igračku ili ti je kad odu preko Drine zovu ih Bosancima, a komšija. “A ko?”, upita djed, potom nasta-
neko ukrade, a roditelji ti kupe drugu, pa u Zagrebu i Splitu Hercegovcima. Džaba, vi povišenim tonom. “Mani se te priče šta
zaboraviš onu negativno iskustvo kao da se to je tako, gdje si rođen, to te određuje. Još bi bilo kad bi bilo! Ti si ono policajac koliko
nikada nije ni desilo. Sjedili smo upijeni u jednu stvar, želio bih naglasiti, vi koji ste ra- već godina?”, upita djed. “Skoro pa će dva-
ekran, u televizor povišenog tona, na ko- sli ovdje, na ovim prostorima, između naših deset, pred penzijom sam”, odgovori Džafer.
jem je predsjednik najmoćnije države svi- živopisnih planina Konjuha, Zvijezde i Ro- “Je l’ de, svjedok si kroz sve te godine, kad
jeta upravo okončao svoj govor, a rat je još manije, u slivu naših lijepih rijeka Stupča- se desi neki veći belaj, dođu informacije u
bio tu, u našim prsima. Koliko će vremena nice, Bioštice i Krivaje, pamtite i prenosite, stanicu, pa se izađe na teren, pa se naprave
trebati i da li će nas ikada napustiti osjećaj pričajte... Nemojte da se zaboravi ratni put procjene, pa se povede neka akcija koja opet
strepnje, opreznosti, nepovjerenja, stalnog Mladoševac, ratna bolnica u Paskoj Luci, donese neki rezultat”, objašnjavao je djed.
preispitivanja da li iza nečeg lijepog slijedi herojsko Kruševo, Bakići, Dolovi, spaljena “Tako nekako, a zašto mi to govoriš?”, reče
nešto ružno ili loše, stalnog osluškivanja sela od Šašavaca do Olovskih Luka, nemojte Džafer. “Pa zato što se u čaršiji, dok vi radite
hoće li se začuti ispaljenje, zvižduk...? Je li zaboraviti zemlju na kojoj stojite (rukom je najbolje što umijete, pojavi na desetine ko-
moguće tu igračku, naše duše, ponovo sklo- pokazao prema džamiji), ovo šehidsko me- mandira i načelnika policije, s hiljadu verzija
piti, zalijepiti, udahnuti u nju novu radost zarje ovdje u Solunu, svu dobrotu domaćina, šta je bilo i šta se moglo uraditi. Je l’ de?”,
života...? I koliko će to potrajati? ovih gorštaka niz Krivaju, od Boganovića do opet upita djed. Klimnuo je glavom Džafer.
Careve Ćuprije i Kamenska, ovih ljudi koji Djed je nastavio: “E tako ti je i s visokom
III su dijelili i koricu hljeba i svoj dom, koji su politikom. Oni imaju bolje informacije nego
Solun, 25. novembar 1995. godine. primili ne samo izbjeglice iz herojskog Olo- ja i ti ovdje. Znaju s čime raspolažemo, koje
Dvorište Osnovne škole “Hasan Kikić”. va, iz sela pod okupacijom na našoj općini, su opasnosti. I donose teške odluke. Da se
Visoko podignuta zastava s bijelim ljilja- nego i našu prognanu braću i sestre iz sela nastavio rat? Šta bi bilo s Goraždem, napri-
nima. Prolijeće koja pahulja snijega. Hor sa sokolačke, ilijaške općine, one stradal- mjer. Koliko bi trebalo izginuti mladosti da
pod vedrim nebom. Izvodi se Latićeva Ja nike što su došli s područja istočne Bosne se deblokira Sarajevo? Bi li nas svijet podr-
sin sam tvoj, neformalna himna. Potom Ze- i diljem naše lijepe Bosne i Hercegovine. žao? Bi li narasli Tuđmanovi apetiti nakon
mljo moja. Hladno je s peta, hladan zrak Sutra pričate svojoj djeci o veličanstvenom pobjede u Krajini? Šta bi uradio Milošević?
prodire u nozdrve, šiba u lice, koče nam i teškom vremenu u kojem se živjeli! Djeco Kakav bi bio odnos snaga u Bosanskoj kra-
se promrzli prsti, inje se lijepi u kose dje- moja, mogu tako reći, mislim da sam stariji jini s pedeset hiljada vojno sposobnih Mar-
vojaka, a oko srca je toplo... Stajali bismo od gotovo svih prisutnih, možda vam ovo tićevih četnika koji su se odjednom našli u
tu, ako treba, i vječnost. zvuči pretenciozno, ali jednog dana će te se Bosni? Imamo dva miliona ljudi na slobod-
Za improviziranom govornicom pojavio ovoga sjećati s ponosom. Toliko, hvala vam, noj teritoriji, a zima ide. Sve su to otvorena
se meni nepoznati čovjek s kravatom. “Dje- a sad možete proći u prostorije škole gdje će pitanja. Zato, kako kaže Alija, mislim da je
co, želio bih da nekoliko stvari upamtite, da se nastaviti priredba.” dobra procjena: ‘Bolje nepravedan mir, nego
ih ponesete s ovog skupa”, kazao je na počet- Izvodila se pjesma Maka Dizdara Za- nastavak rata.” I hvala Bogu da je bio on,
ku. Izvadio je papir i čitao već pripremljen pis o zemlji, potom Ibrišimovićeva Bosna. a ne neko drugi. Takav se čovjek rađa jed-
govor ili samo teze, nisam mogao razaznati. Već je bilo toplo, već nisam mogao držati nom u stotinu godina. Kad je krenula sva
Izgledalo je tečno: “Zlo ima ime i prezime, pažnju, gledao sam prema Melihi, djevoj- ona mašinerija koju je imao Milošević, ono
od najviših političkih i vojnih zvaničnika čici plave kose. Nisam više pratio školsku što smo imali od političara, da im ne nabra-
do onih na terenu koji prave sam zločin. priredbu povodom Dana državnosti. jam imena, teško da bi se snašlo, teško da
To treba utvrditi i taj će se proces pokrenu- ne bi pokleknulo. Alija je uspio objediniti
ti. Svako onaj ko je učestvovao, naređivao, IV taj patriotski front, pogledaj samo sastav
provodio naredbe treba da odgovara pred li- “I šta misliš, Nedžmija, hoće li ovo članova Predsjedništva. I pored toliko zlo-
cem pravde. Imamo primjer kako je suđeno zaživjeti?”, upita komšija Džafer. “Hoće! čina nad našim narodom, nije bilo osvete!
zlotvorima iz nacističke Njemačke. Drugo, Garanti su najveće svjetske sile. A i mi svi Sačuvani su sakralni objekti svih konfesija
zamolit ću vas da ne mrzite nekoga zato što umorni smo od rata”, odgovori djed. “A zašto ondje gdje smo imali vlast. To je ta umješ-
je pripadnik ovog ili onog naroda, zato što nost. On je virtuoz naše visoke politike. To
se zove ovako ili onako. To naši neprijate- “Pal’te radio, pal’te mu i svijet priznaje. Jedino ga mi ovdje na
lji i hoće. Naši slavni preci prije 53 godine svakom koraku osporavamo. Opstali smo!
odlučili su da ova zemlja nije isključivo niti radio... Ljudi, mir je, mir Odbranili smo se! Nisu nam davali ni deset
srpska, niti hrvatska, niti muslimanska. Svo- je”, zadihano je govorio posto šansi! Ova djeca (rukom je pokazao
jim životima svjedočili smo u ovom ratu toj na mene i Džaferovog sina Benisa) moći će,
istini. Bosna je dovoljno široka za sve ljude Muharika, kao da će mu ta ako Bog da, za koju godinu studirati, radi-
dobre volje, ma kako se zvali, ma šta vjero- vijest pobjeći, kao da će se, ti, graditi svoje gnijezdo u ovoj zemlji... Šta
vali, ma šta slavili. Od Jugoslavije se poku- je alternativa? Da i oni nasele rovove i da
šala napraviti Bosna u velikom. Nije uspjelo. ako je sad, na ovom mjestu sa zebnjom čekamo njihov povratak? Moj
Prejake su bile one sile koje su isključive, ne prenese, nešto loše Džafere, a sad je do nas! Kako? Koliko ćemo
koje bi da ima jedan narod, a da su ostali u biti pametni da reintegrirano, da obnovimo
sluganskom položaju ili da ih nema. Zato desiti... “Šta pričaš, smiri se”, ovu zemlju, sve je u našim rukama. Indu-
nam je Bosna i Hercegovina važna i kao dr- strijski bazen u slivu rijeke Bosne, Tuzla s
žava, kao teritorij i kao ideja. Bez nje bi bila pokušao ga je smiriti djed. okolinom, elektrane na Neretvi, ondje gdje
samo lutalice, narod u nestajanju, u asimila- No, Muharika je i dalje skoro je proizvodnja, gdje je naseljeno, gdje su
ciji. Bošnjaci su kičma tih nastojanja, te dr- motori za razvoj, manje-više, sve je u našim
žavotvornosti. Nikada ni pred kim ne dajte pa vikao: “Potpisan je mir, rukama. Do nas je, Džafere, do toga koliko
da ovu zemlju svojataju! Ovo je zemlja vas, gotovo je.” ćemo imati pameti.” n

STAV 25/11/2022 73