Page 66 - STAV broj 403 - 404

DRUŠTVO

U jednom momentu mitraljez umuknu Mahnu zatim rukom i pogureno, držeći
i Miralem viknu da krenemo. Jedan po je- pušku u ruci, krenu naprijed.
dan pretrčali smo preko ceste i skočili u Mi smo zalegli gledajući u njegovu si-
duboki kanal odmah uz nju. Nastavili smo luetu koja je polahko blijedjela. Vidjeli smo
polahko. Onaj vodič išao bi desetak metara kada je u jednom trenutku zastao, a onda
naprijed sa Suadom, pa bismo mi nastav- zalegao. Posljednjih desetak metara prešao
ljali za njima... je puzeći. Mi ostali grčevito smo stiskali
Neizvjesnost nas je dodatno uznemi- kundake napetih živaca.
ravala i stvarala novu nelagodu. Posebno Dopuzavši do same ivice rova, Safet se
sam se plašio da ne padnemo u klopku, da umiri jedno vrijeme osluškujući, a onda nam
nas zarobe. mahnu rukom da krenemo prema njemu.
Počeo sam gubiti snagu i osjećati veliku Vrlo brzim korakom dotrčali smo i uletje-
glad. Uh, kako bi sad pojeo onu rižu koja li u naše prazne rovove. Nema naših, nema
mi nije imala nikakav ukus. Hodao sam kao ni njihovih, nema nikoga. Nigdje žive duše.
ovca za vodičem. Nisam poznavao teren, a Svuda okolo samo gomile čahura.
s vremenom sam izgubio i orijentaciju. Po- Ostat ćemo u rovovima do jutra, kada
nekad smo šapatom razmijenili koju riječ bi nam trebala doći zamjena. U međuvre-
između sebe. Meni je posebno bilo teško jer menu stigao nam je i ostatak čete. Donije-
nisam još bio navikao na takve situacije. U li su nešto hljeba i konzervi, što je mene
jednom sam trenutku sam sebe uvjeravao naročito obradovalo.
da sanjam, da ću se uskoro probuditi. Onda Granatiranje se u međuvremenu proši-
sam se počeo tješiti da je ovo uobičajeno, rilo i po našim položajima. Počelo je svitati,
da su to situacije u kojim je bitno da si na nema oblaka. Granatirali su nas u valovima,
oprezu, da se ne izlažeš, a da nije baš toliko čas pojačano, čas kao da će potpuno prestati.
mnogo opasno. Meni je nekako laknulo – s pojavom dnevne
U takvim mislima primakli smo se sa- svjetlosti, posebno sunca, postajao sam čvršći.
mim rovovima, odnosno kanalima u kojim Osjetio sam da me oči bole od cjelovečernjeg
smo jučer držali svoj položaj i u kojima ima- naprezanja. Gledao sam vojnike koji su došli
mo iskopane grudobrane. u ispomoć i primijetio da počinju biti sve ner-
Stali smo vrlo blizu rovova osluškujući vozniji. Pitam se šta im je. Nastaje komešanje.
ima li kakve reakcije od naših, koji bi tre- Ja ostajem s jednim momkom iz Banovića na
bali čuvati te položaje. Čekali smo sekun- grudobranu, Suad je do nas s mitraljezom. Pucnjava je odjekivala cijelom linijom.
du, dvije, minutu, a možda i sat – ne znam, “Nemamo mi nikakvu preglednost odavde. Nekoliko četnika, koji su se na početku po-
to čekanje mi je izgledalo jako, jako dugo. Ne znam ko ovdje postavi liniju”, nervozno, kušali približiti, sada su se nastojali izvući
Svakih malo otkočio bih, pa onda opet za- pokazujući prema naprijed, brojio je Suad. vukući za sobom nekoliko svojih ranjenika,
kočio pušku. Milion stvari mi je prolazilo Čuli su se neki čudni zvukovi u daljini. ali borba i dalje nije gubila na intenzitetu,
kroz glavu. Šta ako nas čekaju u zasjedi? Kao da je neko upalio građevinske strojeve. naročito lijevo od nas.
Šta ako su naši tu pa zapucamo jedni na Među vojnicima nastade novo komešanje i Trajalo ja tako nekih pola sata, kada je je-
druge? Svaki dio tijela bio je napet. Da je pregrupiranje. Pitam nekoga šta se događa, dan od vojnika na malom bestrzajnom topu
neko zapucao ili samo viknuo, počeo bih reče da su upalili tenkove. primijetio tenk. Opalio je odmah i pogodio.
bjesomučno pucati. Ležimo tako u rovovima, u iščekivanju. Bio je to, valjda, trenutak našeg spasa jer su
Iščekujući neki znak, počela me postepe- Fikret ide od čovjeka do čovjeka i govori se četnici zaustavili u pješadijskom napadu
no hvatati panika. Niko ništa nije govorio, nam da moramo ostati ovdje raspoređeni pojačavajući granatiranje i pucanje iz tenkov-
niko nije davao nikakve znakove, svi smo jer nema smjene. skih topova i mitraljeza. Zviždalo je na sve
gledali naprijed prema rovu udaljenom tri- Naglo počinju intenzivniji i jači zvuci strane. Posebno je bi čudan zvuk kada je me-
desetak metara. motora kakve do ranije nisam čuo. Počinje tak prolazio kroz polje kukuruza sijekući mu
lagano granatiranje, ali intenzivnija pucnja- stabljike. Nekoliko četnika, koji su samo pijani
SUAD VIŠE NIJE MOGAO ČEKATI va iz pješadijskog oružja. Nije mi trebalo mogli krenuti u ovakav samoubilački napad
Kroz neko vrijeme, koje nikako nisam objašnjavati da je počeo napada. na rovove, bili su pokošeni našim rafalima.
mogao odrediti, Safet zovnu mene i Sua- Sada je pucnjava postala obostrana.
da: “Ja ću, momci, krenuti polahko prema Četnici s lijeve strane napadaju na naše ro- KUKURUZIŠTE ILI MINSKO POLJE
rovu, a vi me štitite ako dođe do pucnjave. vove. Zaglušujući zvuk Suadovog mitraljeza Tridesetak metara ispred nad pomiješano
Ne možemo više ovdje ostati i čekati, nema- podiže moral. Grupa naših vojnika dovukla s pucnjavom začulo se njihovo zapomaganje.
mo pojma ni gdje su naši, ni gdje su četnici. nam je odmah iza leđa bestrzajni top. Posa- A onda šok. Usred pucnjave dotrčao je Nijaz
Ako u rovu budu četnici, bar ćemo znati da da se vrlo brzo spremila za akciju. Da sam sav zadihan, ruke su mu bile potpuno krvave
su zauzeli ovaj dio terena i prije svanjivanja se šta pitao, volio bih da su otišli na neko do laktova. Izbuljenih očiju, sav rastresen, čuč-
možemo zalomiti liniju ondje preko ceste i drugo mjesto... Bio sam više nego siguran nuo je kod nas: “Fikret je poginuo, pogođen
sastaviti se dolje s momcima iz Banovića.” da će na nas navući ili artiljeriju ili tenkove. je u vrat. Pokušao sam mu pomoći, previti
ga, ali ništa nisam mogao.” Nisam u to mo-
Četnici su sada navaljivali s tri strane. Bilo ih je mnogo više gao povjerovati jer je Fikret samo nekoliko
trenutaka ranije otišao od nas dolje udesno.
nego u prvom napadu. Sada su ih predvodili neki vojnici u Nekako mi se u stomaku sve okrenulo, osje-
crnim uniformama, u kombinezonima, i mnogo su se brže tio sam muku gledajući u Nijazove krvave
ruke. Pucao sam, a u ušima mi je odjekivao
kretali od onih prethodnih. eho, kao da neko udara u ogromni bubanj.

66 25/11/2022 STAV