Page 43 - STAV broj 259

i danas ih se može naći dužinom cijelog puta
koji vodi od Bembaše do Šehove korije. Tim
se putem danas protegla Aleja ambasadora.
Svaki ambasador koji je nakon rata stolovao
u Sarajevu posadio je lipu po kojoj će ga ovaj
grad pamtiti. S lijeve strane red lipa već se
protegao do stijene Orlovače, na kojoj vjež-
baju alpinisti, i prešao na desnu stranu pa se
vratio nazad. Onaj koga ne mrzi brojati iz-
brojat će 207 lipa i isto toliko imena i pomi-
slit će: u sljedećih stotinu godina ova će aleja
izbiti na Drinu.
Zađe li se sleđa Orlovači, uz korito Mo-
šćanice, koja se pod ovom stijenom ulijeva u
Miljacku, vidjet će se dvije pećine s uređenim
ulazima u kojima danas stoluje mrak. Starije
Sarajlije reći će da se ovaj dio stijene oduvijek
zvao Šehovica, baš po ovim, derviškim peći-
nama koje su nekad odzvanjale tajanstvom.
Tamo, s druge strane Miljacke, uzdigla se
Šehova korija. Na vrh brda nazire se rešet-
kasta kupola. To je turbe s dvama nišanima
gotovo potonulim u zemlju. Kazuje se da su
tu sahranjeni izvjesni šejh Ahmet i šejh Ab-
dul Mahmud, mevlevije. Ispod se nalazi još
jedna pećina koja je služila za derviško osa-
mljivanje. Narod priča kako je u ovoj pećini
živio slijepi šejh i da je bio obdaren s toliko
mudžiza da je običnog smrtnika bilo strah pri-
ći mu, a kamoli razgovarati s njim. A valjalo
je čak iz grada potegnuti ovamo, s ibrikom
u ruci, i natočiti vode s Ebu-hajata, ili Izvora
šale i sedmicama nije htjela da se povuče, rasperjavala u neponovljivoj nevinosti koja života, za koju se vjerovalo da je iladž-voda i
pa se cijeli grad uzvrpoljio prepadnut da se mogla izraziti samo bjelinom runa na ja- da nosi u sebi lijek za svaku boljku.
će snjegove dočekati bez ogrjeva, došao na njetu koje kroči za zaljubljenim mladićem. I danas se može čuti priča kako su se,
ideju da se izgradi most od kozijih koža. I Noći su bivale drugačije. U njihovim cr- u vrijeme prije nego će Sarajevo biti začeto
tako je Latas, kojeg narod u Bosni nije vo- nim utrobama nije ostajalo ni zrnca čednosti. kao grad, baš na ovom uzvišenju okupljali
lio, te ga u potajici zvao Đaur-paša, jer je, Iz Hadži Šabanove kahve prelijevao se blud. lutajući derviši, koji su hodili ispred sulta-
kako kažu, okovao više od četiri stotine aga Šuštanje dimija na jedrim plesačicama trgalo nove vojske i širili svijetom nauk posljed-
i begova i poslao ih u Istanbul i još hiljadu je iz grudi pripitih mladića stravične uzdahe. njeg među Božijim poslanicima. Legenda
ih zatvorio po bosanskim hapsanama, tako Svaki je od njih nosio bol za jednom od onih kaže da ih je, tako zadubljene u rasprave o
je on ostao mio u očima torkmučijskim. koje su preko dana dolazile na bent i ispira- Božijim mudžizama, bez mjere vjerne svom
Blagosiljali su ga svake jeseni, jer Miljacka le rublje. I svaki je od njih utiskivao dukat poslanju, vidio Isa-beg Ishaković. Tada je
je mogla pobjesniti do mile volje, ali njiho- u pupak na razgolićenom trbuhu razuzdane odlučio da im sagradi tekiju. A nakon te-
vom mostu od kozijih mješina nije mogla plesačice. I što im je bjelina trbuha žešće uz- kije i džamiju, pa mlinove, pa saraj za voj-
ništa, ako je rasla ona, i on se podizao, ako micala, uvijajući se kao tijesto u pekarevoj sku, pa u polju oko dvora han za putnike
se spuštala ona, i on se spuštao i svojim ti- ruci, to su oni sve pogubnije zavlačili ruke u i bezistan za trgovce... I naposljetku, cijeli
jelom, kao povezanim dušecima, zaustav- kese, bez milosti kršeći očev teško stečen ime- jedan grad koji stoji ovdje već stoljećima
ljao teške balvane tako da ih oni sami nisu tak. U zoru, zureći u fenjere kafane “Babića i duboko u njedrima svojim još nosi onu
morali zauzdavati svojim čakljama. bašče” što su, tamo, na drugoj obali, zrikali tajanstvenu žišku slobodoumlja i toleran-
Ljeti bi ovdje odzvanjao kikot stasa- među vrbovinom kao pogubljeni svjetlaci, cije koju su visoko gore nad vodom, na tim
lih djevojaka koje su donosile rublje da ga podbočeni dlanovima koje su im plesačice Šehovim korijama, raspuhivali prvi lutajući
isperu na bentovima koji su krotili vodu, stavljale na čelo, s terase bi svu svoju muku derviši, a koju im je u amanet prenio najve-
tiskali je u slapove i slali na koleta Isa-be- ispovraćali ravno u vodu, neka je Miljacka ći pjesnik među misticima i najveći mistik
govih mlinica uz kloparanje koje je cijeli nosi u Bosnu, Bosna u Savu, Sava u Dunav, među pjesnicima, veliki Dželaludin Rumi,
kraj ispunjavalo živošću i blagostanjem Dunav u Crno more, prokleto sve da je kad i raspuhuju je (tu Rumijevu žišku), u po-
šireći iza sebe miris tek samljevenog žita. me njene oči ne poželješe. taji i u poluglasu, uzdasima priče o tome
I dok se u zraku kloparanje mlinskih ko- A po pećinama u stijenju nadnesenom kako je posljednji među didovima bosan-
leta razbijalo od odjek udara prakljača u nad Miljacku zavlačili su se smjerni derviši, skim štap svoj, kao simbol slobodoumnog
ženskoj ruci, kroz vrbike bi se prokradali da u osami, i sami s Bogom, četrdeset dana duha i zajedničkog života svakakvih razli-
stidljivi momci mučeći se kako da započnu samuju bez ljudske riječi, bez ljudske želje, čitosti, ostavio baš ovdje, u srcu njihovog
ašik s onom zbog koje bi im srce užurbano bez ičeg. S obje strane riječnog korita, usvrd- grada, da ga, dok je svijeta i vijeka, hrani
počelo udarati pod rebrima. Zato je jedna lane u stijenje kao da ih je neka nepoznata svojom tajanstvenom energijom sazdanom
od najljepših sevdalinki morala nastati sila namijenila samo za ćilehane u koje će se od slobodarskih težnji svih didova koji ne-
baš na ovom mjestu, ovdje gdje se mladost zavlačiti oni koji žele biti nasamo s Bogom, kada hodiše Bosnom. n

STAV 20/2/2020 43