Page 41 - STAV broj 259

Nažalost, gotovo sve bosansko što je bilo i ostalim bogatstvima iz kojih se imaju od najvećih romana domaće književnosti.
važno i originalno izgubilo se zauvijek ili je uzdržavati, piše da ih je uvakufio tako “da Ako ne postoji drugi, onda je Derviš i smrt
nestalo u tuđini. Među važnim izgubljenim se ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti dovoljan razlog da se nanovo izgradi mev-
originalima ubraja se i vakufnama Isa-be- na bilo koji drugi način preći u bilo čije levijska tekija na obali Miljacke, pa neka
ga Ishakovića, začetnika i oca ovog grada. I privatno vlasništvo, već da vječno ostane Sarajevo, pored muzeja posvećenog jednom
ona je putovala s koljena na koljeno, istim onako kako je propisano, ‘sve dok Bog ne filmu, ima i muzej posvećen jednom romanu.
putem kao i štap, od šejha do šejha, cijela ostane jedini vlasnik zemlje i svega što je Poslušajmo za čas kako šejh Ahmed
četiri stoljeća. Na kraju je došla do glaso- na njoj, on je najbolji nasljednik.’” Kako Nurudin opisuje svoju tekiju: “Tekija u
vitog pjesnika Fadil-paše Šerifovića, politi- otužno odzvanjaju ove riječi danas, pola kojoj živim nalazi se na izlazu iz kasabe,
čara plemićkog soja, derviša i mevlevijskog milenija od dana kada su zapisane, u glavi među crnim i surim gudurama što zakla-
šejha koji nije mogao podnijeti okupaciju smjernog šetača koji, probadan februarskim njaju širinu neba, ostavljajući samo plavu
Bosne, te se pokupio i odmah, čim su došli sjevercem, ukočeno, ali uporno, tvrdogla- prosjeklinu nad sobom, kao škrtu milost i
Austrijanci, odselio u Carigrad. Vakufnama vošću magarca, gaca Bembašom, oko ben- sjećanje na prostranstvo ogromnog neba
Isa-begova, za koju mnogi vole reći “rodni zinske pumpe, oko hotela, oko vile, preko djetinjstva. (...) Tekija je lijepa i prostra-
list Sarajeva”, ostala je kod njegovog sina ceste, pored restorana i parkirališta, gdje li na, nadnesena nad rječicom što se probija
Mustaj-bega Fadilpašića. je, zbilja, bila ta zavija Isa-begova u kojoj kroz kamen, iz planina, s baščom i ružičnja-
Taj Mustaj-beg, kako nam kazuju povje- se ispirala duša ovog grada i gdje se istje- kom, s odrinom nad verandom, sa dugom
sničari ovog grada, imao je sasvim supro- rivao svaki grijeh?! divanhanom u kojoj je tišina mekana kao
tan put od svog oca. Rođen je u Carigradu. Evo, kao spomenik spomeniku, ovdje pamuk, još tiša zbog sitnog žubora rječice
Tamo je odrastao i školovao se, a onda je preko puta benzinske pumpe, uz most koji ispod nje. (...) Kao da je bila odbrana kasabe
u tridesetoj godini odlučio da glavni grad prenosi pješake u Babića bašče i dalje na od znanih i neznanih zala, zaštitnica njena,
tada najvećeg carstva zamijeni Sarajevom. Alifakovac, na samoj obali stoji staklena jer drugih kuća poslije tekije nije bilo. Gu-
Njemu nije smetala okupacija Bosne i brzo ploča kojom nas Komisija za očuvanje na- sti mušebaci i debeli zid oko bašče činili su
se navikao na novine iz Beča. Historija će ga cionalnih spomenika BiH obavještava da našu samotnost tvrđom i sigurnijom, ali je
upisati kao prvog gradonačelnika Sarajeva. je tu nekada bila čuvena Isa-begova teki- kapija uvijek otvorena, da uđe svako kome
Stolovao je punih četrnaest godina, a umro ja. Onaj ko joj se primakne saznat će da je je potrebna utjeha i očišćenje od grijeha, i
je 1892, iste godine kada su počeli radovi tekija izgrađena prije 1462. godine i da je dočekivali smo ljude lijepom riječju kad su
na Vijećnici. Kažu da je Mustaj-beg netom riječ o najstarijoj ustanovi u Sarajevu. Da- dolazili, iako ih je bilo manje nego nevolja
pred smrt originalnu Isa-begovu vakufnamu lje piše: “Tekijsku cjelinu su sačinjavali: i mnogo manje nego grijehova.”
posudio Kosti Hörmannu, austrougarskom tekija sa avlijom, mezarjem, šadrvanom Na staklenoj ploči piše da je tekija
činovniku, upravniku Zemaljskog muzeja i i aharom, put od tekije do Šehove korije, više puta rušena u požarima i poplavama
sakupljaču muhamedanskih narodnih pje- vrelo Ebu-hajat, Šehova pećina, Šehov čair i da je svaki put u potpunosti obnavlja-
sama iz Bosne, i da joj se otad gubi svaki na tom putu, te Šehova korija sa ljetnom na. “Godine 1957. tekija je posljednji put
trag. Ovom gradu ostali su tek prijepisi. tekijom (Šehov čardak i dva derviška me- srušena, a groblje je uništeno. Razaranje
Tamo, u tim prijepisima, iznose oni zara). Prostor zapadno od tekijske avlije tekijskog prostora nastavljeno je izgrad-
koji umiju čitati staroturski i arapski, po- bio je uređen kao cvijetnjak.” njom saobraćajnice prema Palama, ne-
red podataka o Isa-begu i njegovim vaku- Taj cvijetnjak dao je miris onoj zakonite benzinske crpke, ugostiteljskih
fima i hanovima, bezistanima i dućanima đurđevskoj noći iz koje izniče priča jednog i drugih objekata. Komisija za očuvanje
nacionalnih spomenika utvrdila je da je
Kazuje nam ta legenda kako je posljednji did Crkve obavezno sprovođenje sljedećih mjera na
zaštićenom prostoru: arheoloških i istra-
bosanske štap svoj ostavio baš ovdje, u zametku živačkih radova, radova na konzervaciji
Sarajeva, u srcu Vrhbosne. Kaže da ga je dao u amanet, prostora, rekonstrukciji tekije i uklanjanju
nezakonito izgrađenih objekata i zabrane
da ga čuvaju i paze mevlevije, smjerni derviši Isa-begove novog građenja.” Evo, jedna ozbiljna dr-
žavna institucija donijela je odluku da se
tekije, tu, na obali, gdje Miljacka utiče u grad Sarajevu vrati Isa-begova tekija.

STAV 20/2/2020 41