Page 39 - STAV broj 259

VRIJEME PUNO LJUBAVI
Naime, u vihoru bjesomučnog div-
ljanja četničkih hordi istočnom Bosnom
tokom Drugog svjetskog rata, u Blagaj je
1943. godine stigao kamion pun malo-
ljetne djece, bez roditelja. Među njima je
bio i četverogodišnji Šahin, Izetov otac.
Svaka imućnija porodica u Blagaju sebi
na brigu uzela je po jedno dijete. Šahina
je u skrbništvo uzeo Muhamed Softić
Velagić. Šahinovog brata Safeta primi-
li su u porodicu Kajan, Kanu je primio
Muharem Dizdarević. Ćamila Čauševi-
ća primio je Muhamed Novo, Sulejma-
na Vrućaka primio je Hamdija Velagić, Hasan Softić Velagić
a Mejru iz Čajniča hadži Ibrahim Volje-
vica. Njih petnaestak.
Živa sjećanja na to vrijeme i Šahina
još uvijek nosi osamdesetpetogodišnji
Šaćir Fazlagić. U djetinjstvu su bili neraz-
dvojni. Provodili su vrijeme u dražesnim
igrama lopte (napravljene od krpa), klisa i
svega drugog što su mogli domisliti. “Bio
je vedar, nasmijan, krupan i pun snage.
K’o da ga sad gledam”, kaže Šaćir. Prija-
teljstva izgrađena na taj način nikad nisu
prestajala. Blagajci se sjećaju da je godi-
nama poslije čuveni blagajski Beg Novo
znao po dvadeset pet dana i noći čuvati
lubenice da ih Ćamil kad dođe s odsustva
ubere svojom rukom.
“U tim vremenima bilo je malo hljeba,
a puno ljubavi”, kažu Blagajci. Dok pre-
nosi porodična sjećanja, danas sedamde- Šaćir Fazlagić
settrogodišnji Hasan Velagić ne uspijeva
sakriti suze prepune sjete, prepune sreće mu Goražde. Velagići, prema Hasano- filmski zaplet desio se kad su Šahinu re-
i ponosa ne samo na svoje roditelje koji vim tvrdnjama, dijete nisu prepustili kli da mora ići za Goražde. Kradomice
su pokazali visok stepen humanizma i so- amidži, te su očekivali da po njega dođe se iskrao iz kuće i sakrio u Zelenoj peći-
lidarnosti već i na Izetov uspjeh. Čim je biološki otac. Tokom Šahinovog borav- ni, smještenoj u vrletnim okomitim li-
stigao u porodicu Velagić, malog Šahina ka u porodici Velagić rođen je i Hasan, ticama što se sa Starog grada nadvisuju
su okupali, nahranili, a Hasanova majka koji tvrdi da su htjeli Šahina i službeno iznad Blagajske tekije.
mu je sašila prikladno odijelce. Prihva- usvojiti, ali to nije bilo moguće. Pravi Ipak, vratio se u svoje Goražde. Di-
tili su ga kao svoje rođeno dijete, a u to jelio je sudbinu svojih sunarodnjaka, za-
vrijeme, osim pristiglog Šahina, imali su vršio u to vrijeme planirano školovanje i
još kćerku Enisu. Šahin je rastao u toli- zaposlio se u “Pobjedi”, jednom od pri-
ko toplom porodičnom okruženju da se vrednih preduzeća u tom gradu. Nedugo
u godinama koje su dolazile potpuno sra- zatim, napravio je svoju porodičnu kuću
stao sa svojom novom sudbinom i novim i živio lijepim životom, ali Blagaj nikad
okruženjem. Radio je sve što su radila i nije zaboravio. Nakon što se oženio i ste-
druga djeca. Pomagao porodici u svemu kao svoju porodicu, Šahin je s velikom
što je bio kadar. Unosio drva, išao u njivu, radošću redovno posjećivao Blagaj, sta-
ali i svojom vedrinom uveseljavao svoje ze i vrleti na kojima je odrastao. Između
društvo, dječake i djevojčice svog urasta. njega i porodice Velagić prijateljstvo je
Znalo bi se ponekad desiti da ga pošalju bilo neraskidivo. Jednom su ga zatekli
i na kakav ozbiljniji zadatak, čak do su- na obližnjim njivama ponad brze i hlad-
sjednih Vranjevića da kriomice donese ne rijeke Bune a da se prije toga nije na-
duhana. Šahinu se život u Blagaju, pri- vratio u Velagića. Jednostavno, osjećao je
sjeća se porodičnih predanja Hasan, to- to svojim zavičajem kao da je kod svoje
liko dopao i svidio da je u Blagaju ostao kuće. Šahin je u Blagaj dovodio i svoju
i nekoliko godina poslije rata. djecu. Kćerki je dao ime po Enisi Velagić,
najstarijoj Muhamedovoj kćeri. Umro je
PRIČA O ZELENOJ PEĆINI nakon posljednje agresije od posljedica
Hasan se ne može sjetiti zašto je, infarkta u Goraždu. Velagići, Hasan i nje-
kada je Šahinu bilo 11 godina, po njega gova braća, kako to i priliči, prisustvovali
došao njegov amidža da ga vrati u rodno su njegovoj dženazi. n

STAV 20/2/2020 39