Page 40 - STAV broj 259

DRUŠTVO

Mevlevijska tekija Isa-bega Ishakovića na Miljacki

NAJSTARIJA USTANOVA

U SARAJEVU

Rušile su je poplava i do temelja spaljivali požari, posljednji
Piše: Izet PERVIZ put srušile su je vlasti 1957. godine, a danas je nacionalni
spomenik koji mora biti obnovljen

toljećima je išaptavana ta škr- i samog sultana Mehmeda II Fatiha, osva- mistike, dodaju kako, po svoj prilici, neg-
ta legenda nad bentovima pre- jača Carigrada i Bosne. Kazuju oni kako dje u ovom gradu još postoji neko ko zna
ko kojih je Miljacka uskakala u je posljednji did bosanski predao štap lič- gdje je “bogumilski štap”. Oni kazuju da
Sovaj grad. Nije bila baš za svačije no sultanu kada je ovaj ušao u Sarajevo, a je najvjerovatnije iznesen iz tekije prije
uho. Mogao ju je čuti samo onaj ko je bio sultan da je štap povjerio na čuvanje der- rušenja i da je sakriven na tajanstvenom
blizak ljudima zaogrnutim misticizmom, višima u tekiji. mjestu. Kao mogućeg čuvara štapa ili tajne
koji su je zidovima svojih tekija krili od o njemu navode hadži Mustafu Strika, za-
poganluka ovog svijeta. Onaj koji ju je bio SPOMENICI SPOMENIKU mjenika šejha Isa-begove tekije pred njeno
spreman primiti kao zalog ulaska u društvo I dalje priča legenda kako se taj štap, rušenje. Prije smrti je on tajnu navodno
probranih i obdarenih potpunijim znanjem kao kakvo neprocjenjivo naslijeđe, preno- prenio svom sinu Seidu, jednom od najzna-
morao ju je nositi kao tajnu nad kojom po- sio s koljena na koljeno. Putovao je od šejha čajnijih poznavalaca sufizma u Bosni, koji
čiva duh ovog grada. Kao o velikom ćupu do šejha obilježavajući duhovnu moć i po- preseli 2010. godine i bi sahranjen pored
prepunom zlata zaklonjenom u tajnovitim sebnost ove tekije koje više nema kao što nakšibendijske tekije u Ulici Potok. Ako
budžacima porodične kuće, tako se moralo je žezlo obilježavalo ovosvjetsku moć kra- nije pripovijedana samo s pustom željom
ophoditi i prema onom o čemu je govorila, ljevskih dinastija. Od ruke do ruke, okru- da se jednim štapom, u legendu zaogrnu-
jer je njen objekt, barem za ljude koji su je žen zikrom, halkama sapetim od Božijih tim svetošću dida Crkve bosanske, kao
između sebe prepričavali, bio vrijedan ta- imena i šumorenjem Miljacke, putovao je kakvom pribadačom spoje dva vremena
man toliko da mu vrijednost ne dotakneš štap posljednjeg dida bosanskog četiri i po – tajanstveni bosanski srednji vijek i nje-
ni seharom iz koje će se presipati dukati. stoljeća i opet nije doputovao do nas. Za- gova šizma koja već stoljećima raspaljuje
Kazuje nam ta legenda kako je posljed- vršilo se to putovanje s ovozemaljskim pu- maštu historičarima, pjesnicima i raznim
nji did Crkve bosanske štap svoj ostavio baš tem šejha Ruhi-efendije, za kojeg kažu da je znatiželjnicima s dobom otomanske Bosne,
ovdje, u zametku Sarajeva, u srcu Vrhbosne. preselio 1924. godine. Od te se godine štap u kojoj je veća polovina Bošnjana obgrlila
Kaže da ga je dao u amanet, da ga čuvaju jednostavno izgubio i niko ne zna gdje je. islam – i ako ima u ovoj priči i zrnca isti-
i paze mevlevije, smjerni derviši Isa-bego- Neki pripovjedači kazuju kako je štap, ne, za nadati se je da tajna štapa posljed-
ve tekije, tu, na obali, gdje Miljacka utiče ipak, dočekao 1957. godinu, kada je tekija njeg dida nije otišla zauvijek sa Seidom
u grad. Neki pripovjedači uvlače u legendu srušena. Obavijajući svoju priču oblandama Strikom u grob.

40 20/2/2020 STAV