Page 82 - STAV broj 236

PRIKAZ

“Deveti je jul. Došli smo na otok. Niko Već s trinaest godina Bušatlija se priključio antifašističkom
ne zna kako se on zove. Barake poredane, pokretu. Fašističke vlasti Mostara više puta su ga hapsile, ali je
a nema ljudi. Gledamo ga sa palube. Brod
‘Punat’ se usidrio i mi izlazimo. Straža on svaki put nakon puštanja nastavljao s ilegalnim radom. “U to
galami na nas. Strahovito viču, deru se. vrijeme moja majka je pomagala ilegalcima u Vitini i skrivala ih u
Osjećam ja, nije dobro. Sami smo, ne vi- našoj kući. Tako je primila u kuću židove Roberta i Jelku i njihovo
dim druge zatvorenike. Utjerali su nas dvoje djece i spasila ih da ne budu transportovani u logor. Oni su
u jednu baraku, gdje smo se skinuli pot-
puno goli i obukli neke otrcane vojničke se kasnije prebacili u Italiju i ostali su živi”
uniforme. I sad smo robovi. Isprebijaše
do smrti nekog milicionera, navodno je i olakšanje osjetio je tek četrdeset godina zbog poštovanja prema godinama. Profe-
bio IB-ovac. Sad ćemo mi tu raditi: va- poslije, nakon prvih demokratskih izbora. sor Bušatlija potom je otišao u Centralu
diti kamen. (...) Svaki dan krvoproliće. SDA, ali ni tu nije udovoljeno njegovim
Nekog jadnika iz Šapca su toliko prebili BUŠATLIJIN ANGAŽMAN zahtjevima da ide na borbenu liniju. Ipak,
da je odmah umro. Zamotanog u deku su U TEŠKIM VREMENIMA upornost se isplatila, te je ne kraju pri-
ga odnijeli na obalu i bacili u more. To ja Autor knjige Nihad Halilbegović upo- mljen u Štab za zaštitu dobara kulture,
sve gledam svojim očima. Sjećam se slu- znao je Bušatliju kada je počela agresija što je s oduševljenjem prihvatio.
čaja kad je neki momak, sportski građen, na Bosnu i Hercegovinu. U to je vrijeme Kako se agresija rasplamsavala, ak-
visok i jak, uzeo dvije porcije, vezao oko Halilbegović bio sekretar Sekretarijata tivnosti profesora Bušatlije su se umno-
pasa i pokušao preplivati do Velebita. Kad za narodnu odbranu Grada Sarajeva. U žavale. Uskoro je počeo obilaziti linije i
se umorio, vratio se. Onda su njega krv- Gradski sekretarijat došao je Bušatlija i držati predavanja borcima. Podizao je nji-
nički izubijali dok nije izdahnuo. Toliko tražio sastanak. Kako piše Halilbegović, hov moral i hrabrio ih u odbrani domo-
je jaukao da je čitav otok odjekivao sve kada ga je primio na razgovor, Bušatli- vine. Na tome je neumorno radio sve do
dok nije iznemogao. Mnogi su podlegli ja je rekao: “Bosna je napadnuta, Sara- kraja rata, kada se vraća naučnom radu i
od mučenja i torture. Bilo je slučajeva da jevo danima granatiraju. Došao sam po organiziranju bosanskohercegovačke di-
zatvore čovjeka u ćeliju u baraci (svaka dozvolu da formiram jedinicu s mojim jaspore i izbjeglica.
baraka je imala ćeliju), pa kad on ožedni i studentima i da idemo pravo na liniju Zbog njegovog enciklopedijskog zna-
pođe pomagajsati, oni mu donesu mokra- da branimo domovinu. Ne smijemo do- nja o prirodi, bio je stručni saradnik u više
ću da pije. Nevjerovatno, nevjerovatno, zvoliti JNA i drugim srpskim jedinicama dokumentarnih filmova BHT-a režisera
koliko su imali mašte u mučenju ljudi”, da uđu u grad.” Dinne Kassala. U pismu koje je poslao
rekao je Bušatlija. “Namjera profesora da brani grad Halilbegoviću Kassalo navodi filmove u
Kada je u oktobru oslobođen, zapri- bila mi je simpatična, čak me je i ohra- kojima je Bušatlija bio stručni saradnik,
jećeno mu je da ne smije govoriti gdje je brila, ali...”, piše Halilbegović, ističući piše o nagradama koje su osvojili, ističu-
bio. Kako je istaknuo u intervjuu, slobodu da mu u tome nije mogao izići u susret ći da je druženje s profesorom bilo neza-
boravno: “U kanjonu (Rakitnice, op. a.)
nam je govorio Homerovu Ilijadu i Odi-
seju, Shakespearevog Hamleta, Romea i
Juliju..., a kada bi se dotakao naše histo-
rije, onda nema spavanja – od ilirskih
plemena pa do ovih današnjih. Osjećate
da, dok pričam o profesoru, ne mogu pri-
čati bez emocija i sa stilom koji je ‘malo
uvrnut’ jer pričam o jednom geniju i za-
ista ne mogu drugačije”, pisao je Kassalo.
Svoja znanja profesor Bušatlija ugra-
dio je i u hidroelektrane širom svijeta
kao rukovodilac pojedinačnih projekata
“Energoinvesta” od 1971. do 1990. godine.
I pored svega navedenog, Bušatlija
nije zapostavljao vlastito akademsko usa-
vršavanje i istraživački rad. Halilbego-
vić u knjizi navodi bibliografiju od 113
naučnih radova. Osim toga, navodi i
“Deveti je jul. Došli smo na otok. Niko ne zna kako se on zove. stručne ocjene pojedinih radova, te do-
nosi dva izuzetno vrijedna priloga: fo-
Barake poredane, a nema ljudi. Gledamo ga sa palube. Straža tografije i izbor radova i intervjua prof.
galami na nas. Strahovito viču, deru se. Osjećam ja, nije dobro. Sami dr. Ibrahima Bušatlije. Sve to ovu knjigu
smo, ne vidim druge zatvorenike. Utjerali su nas u jednu baraku, čini doista vrijednom. Ona nam otkri-
gdje smo se skinuli potpuno goli i obukli neke otrcane vojničke va jedan nesvakidašnji život i energiju
čovjeka kojeg mnogi nisu poznavali, a
uniforme. Sad smo robovi. Isprebijaše do smrti nekog milicionera, koji je svojim naučnim, građevinskim,
navodno je bio IB-ovac. Sad ćemo mi tu raditi: vaditi kamen” humanitarnim i kulturnim radom za-
dužio generacije koje dolaze. n

82 12/9/2019 STAV