Page 79 - STAV broj 236

Karabeg je zatražio od donosioca pi- “Ahmed je bio veseljak čovjek. Jednom se napio i takav došao
sma Nikole Martića da se autori, uz utip- u ‘Liru’. Tamo je zakuhao nešto s mladim ustašama, došlo je do
kana imena, i vlastoručno potpišu. Nikola
je otišao, ali se vrlo brzo vratio. Vratio se oštre svađe... Ahmed je u jednom trenu podigao ruke i viknuo:
s istim pismom, ali bez imena Ibrahima ‘Živio Staljin!’ Zatvorili su ga u ‘Ćelovinu’. Posavjetovan je da
Kajana. Na “njegovom mjestu” je stajalo će spasiti život ako se ‘opravda pijanstvom’ i ‘dobrovoljno
novo – ime Vladimira Pavlovića. Mugdim potvrdi svoje hrvatstvo samovoljnim odlaskom u domobrane’. U
ga je (sada!) i objavio.
Nisam nikada smatrao da trebam rea- domobranima je bio do kraja rata. S malo škole, bez zanata”
girati na taj postupak jer nikada nisam bio
ni konsultiran, niti informiran o “odgovo- Središnji je prilog razgovor s prof. dr. Esa- jednoj radionici na Carini, gdje je danas
ru L. Amidžiću”, prema tome ni potpisan. dom Ćimićem. Nakon uvodnih razmatra- ‘Elektro-Hercegovina’. Početkom pedese-
Nisam ni bio na plenumu, a Udruženje nja značaja popisa stanovništva, te nove tih godina prešao je u ložionicu Željeznič-
pisaca odbilo je moju prijelaznu aplika- nacionalne kategorije Musliman, voditelj ke stanice. Bio sam još predškolsko dijete.
ciju u članstvo. će profesoru: “A kako ćete se Vi opredijeli- Jedan prizor: Majka me pridržava i vodi –
Naravno, pismo je trebalo gledati (kao ti?” Profesor: “I na ovom popisu upisat ću “da ocu odnesemo čisti veš u ‘Ćelovinu’”.
i tekstove u Životu) u kontekstu Deklara- istu nacionalnost koju sam oduvijek pisao.” Zatvoren je. U ložioni je, mjesec dana po-
cije o položaju i nazivu hrvatskog književnog “Kako ste se pisali?”, neumoljivo će vodi- slije, izbio požar. Sumnja je pala na njega.
jezika (1967) i odgovor na njega srpskih telj. Dr. Ćimić kaže: “Uvijek sam se pisao Sumnjiv je ionako, bivši domobran. Vje-
književnika Predlogu za razmišljanje – koji Hrvatom. A nacionalnost nije košulja, pa rovatni reakcionar koji je ostavio tinjaju-
reafirmiraju svoje nacionalne jezike – hr- da je sad svučem i odjenem drugu. Vidite, ći smotak pucole natopljene mašinskim
vatski i srpski. U tom nezavidnom procje- moj brat se opredjeljivao kao Srbin i rekao uljima... “Hoću li ga vidjeti?” – pitao sam
pu prava naroda, Bosna i Hercegovina, a mi je da će i na ovom popisu biti Srbin.” majku. “Hoćeš, sine” – govorila mi je.
posebice Bošnjaci s netom “priznatom na- Kao mlad čovjek, nisam intimno osje- Na ulegnutoj zaravni (gdje je sada
cijom” pod imenom Musliman – našli su ćao te “zadane košulje”, osjećao sam ih, glavna pošta) zatekli smo stotine sirotinj-
se u neizdržljivoj poziciji: kako imenovati makovski rečeno, “tehničkim”. Okrenuh ski odjevenih “škutora”, rodbine, što su
svoj jezik?! Mak Dizdar je upravo tekstom se ocu: “Stari moj, kako ćeš se ti sutra svojima u zatvoru donijeli isto što i moja
Marginalije o jeziku i oko njega, osvrtom na izjasniti?” I dodah, želeći ga preduhitriti majka. Veš, nešto kolača, duhan i ćat. Is-
naslage bosanske pisane baštine – pisa- svojim stavom: “Valjda Muslimanom, da punili su u polukrugu prostor pred meni
ne bosanskim jezikom, šutljivoj javnosti prvi put budemo svi u porodici ono što je- nevidljivim željeznim vratima u sredini
izrekao ime našeg jezika. Podržavao sam smo, a ne kao dosad – ti Hrvat, i majka sa dugog dvorišnog zida zatvora. S vremena
upravo taj stav: neotuđivo je pravo svakog sestrama – neopredijeljeni, i brat Remzo na vrijeme vrata bi se otvorila, stražar bi
naroda da svoj jezik naziva imenom koje je – Hrvat, naravno i ja...” preuzeo paketić, ceker ili u platno zamo-
sam odabrao i koje je historija potvrdila. Ocu nestade smješka s lica potamnjela tan sadržaj robijašu u pritvoru koji može
Propagandni partijski komiteti koji bolešću. “Ne znam... Može li se pisati Hr- trajati mjesecima. Ali, oca nisam mogao
se življe javljaju u pisanim i govornim vat – Musliman?” Zanijekao sam glavom. vidjeti. Klečao sam na koljenima na rubu
medijima uoči samog popisa stanovniš- Tiho je dodao: “Za mene je najvažnije da te ljudske mase, vjerujući da ću oca ipak
tva, s lansiranim nacionalnim imenom sam musliman”. opaziti između nogu tužne gomile. Ništa!
Musliman, Makovu jasnu sugestiju nisu “Ne plači...”, majka me podigla i otresala
prihvatili. Nisu prihvaćali ni prijedloge OČEVA TAJNA O TOM KAKO JE s mojih pantalonica prah osušenog blata.
da se vrati ime Bošnjak. Na to bi se od- POSTAO DOMOBRAN
govorilo: Bošnjaci su bili i bosanski Hrvati Moj je otac preselio na drugi svijet osam NADA SE OSMJEHUJE IZ
i bosanski Srbi, ne možete vi (ime Bošnjaci) godina kasnije. Nakon dženaze, u večeri SVE BLIŽE BLIZINE
uzurpirati i prisvojiti ga samo za sebe. Ali, kad su u roditeljski stan prilazile komšije Smaila je dobila prvo radno mjesto u
narodu s imenom Musliman – unaprijed i rodbina, dođoše i tetka Džulba i njezin “Dermi”, vrlo skromno doduše, ali smo
je zapriječen povratak prava “naziva jezi- muž Muhamed Pajo. U kasnoj večeri, kad bili sretni. I moja se nada osmjehivala iz
ka bosanskog imena”. su se komšije razišle, Pajo će reći meni i sve bliže blizine! Na nečiju sam preporu-
tužnim mojim sestrama: “Znate li kako se ku primljen na mjesto referenta marketin-
POPIS STANOVNIŠTVA 1971; ŠTA JE Ahmed našao u domobranima?” Vjerovao ga u Nakladnom zavodu Matice Hrvatske.
GOVORIO DR. ESAD ĆIMIĆ sam da je postao pozivom o regrutaciji re- Direktor mi je bio poznati književnik Pero
Radovao sam se popisu stanovništva. dovne vojske u endehaškoj državi. Ali, Pajo Budak. U listopadu 1971. godine sve je vrilo
Napokon ću izbjeći izjašnjavanje o naci- ispriča nešto što nisam mogao ni sanjati. pod političkim gibanjem “masovog pokreta-
onalnoj neopredijeljenosti, kao većina od “Ahmed je bio veseljak čovjek. Jednom ra” predvođenog Savkom Dapčević Kučar.
moje porodice, ali i kao Hrvata po ocu, se napio i takav došao u ‘Liru’. Tamo je za- Pokret nije bio usmjeren rušenju ni Partije
ili kao Jugoslavena, što mi se, srednjoš- kuhao nešto s mladim ustašama, došlo je ni Jugoslavije, ali je oslobodio nevjerovat-
kolcem, sviđalo kao neka suprakategori- do oštre svađe... Ahmed je u jednom tre- nu nacionalnu energiju koju je Tito ugušio
ja, koja doduše ništa ne rješava. Popisna nu podigao ruke i viknuo: ‘Živio Staljin!’ 1. studenog, na moj 27. rođendan – Savki-
kategorija Musliman u smislu nacionalnosti Zatvorili su ga u ‘Ćelovinu’. Posavjetovan nim izbacivanjem iz Komunističke partije.
bila mi je sasvim u redu. je da će spasiti život ako se ‘opravda pijan- Tog dana bio sam prvi put u Beču. I prvi
Ne mogu se sjetiti datuma zakazanog stvom’ i ‘dobrovoljno potvrdi svoje hrvat- put susreo dr. Smaila Balića. Razgovarao s
popisa, ali, dobro se sjećam fragmenta emi- stvo samovoljnim odlaskom u domobra- njim u uredu za socijalnu skrb, koji je vo-
sije Mozaik Televizije Sarajevo! Nešto ne- ne’. U domobranima je bio do kraja rata. dio s Teufikom Velagićem. I, zanimljivo, od
vjerovatno i tempirano! S malo škole, bez zanata. umora zaspao sjedeći dok je Smail pričao.
Čekam s majkom i ocem tu najavlje- Spominjao je rad u Hotel ‘Bristolu’, ‘kod Tu sam, u tom uredu, na Radiju Zagreb,
nu i reklamiranu pretpopisnu emisiju. Kalmana’. Poslije rata učio je za bravara u slušao o padu Savke Dapčević... n

STAV 12/9/2019 79