Page 45 - STAV broj 339

KRIVO SRASTANJE

Život, srećom, ne piše romane
DOK NABASAVAM

NA NEBITNO U

POTRAZI ZA BITNIM

Sjećam se, a ima tome i dvadeset godina, da je, u početku preko mog
Piše: poznanika, a poslije lično, mjesecima kao osica navaljivao na mene
Sadik IBRAHIMOVIĆ goreći od želje da ovjekovječim i ukoričim njegov, kako je govorio,
nesvakidašnje zanimljiv život. Nećkao sam se, u jednom trenutku čak
i rezolutno odbio njegovu ponudu, no nije odustajao i, raspamećen od
samoljubivosti, ponudio mi je dvostruko veći honorar. Prihvatio sam,
ali nedugo potom lik je netragom nestao i nikad mi se više nije javio.

returam po policama s knjigama crnka bila al slabo pjeva al koga briga na- Dželila Sadikovića, pisan ko bi sad znao
i skriptama u potrazi za nečim rod samo zbog nje dolazi. kad i zbog čega.
jako bitnim, ali, a takvo šta po- Joj kad poso navali para ko pljeve. I Inače, doznajem to iz teksta iliti pod-
Pčesto mi se dešava, umjesto onog onda u neka doba dođoše neki mafijaši sjećam se, o Sadikoviću se malo toga zna,
što tražim, nabasavam na davno započeti Rusi su bili kažu oni meni ti ćeš nama gotovo ništa, čak ni to gdje je i kad rođen,
i, srećom, nikad dovršeni “romantizirani davat deset posto od pazara a mi ćemo tek šturi i nedatirani podatak da je objavio
životopis” nekog narcisoidnog pustolova tebi čuvat kafanu. Vidim ja opasni tipovi poetsku zbirku Sevdah i suze i povreme-
iz Gračanice. nema labavo s njima pa im kažem dobro no, opet neznano kad, publicirao liriku
U ruci držim njegov polupismeni večeras kad sravnim pazar daću vam pare. u časopisu Novi Behar. Tu je i jedna nje-
predložak i mojih desetak stranica uo- I onda im ja dam te pare i iste noći gova pjesma. Evo je:
bličenog teksta. pozovem neke moje jalijaše iz Minhena
Sjećam se, a ima tome i dvadeset go- da sutra dođu u Beč i razvale te mafijaše. “Ti me možeš lijepa čedo
dina, da je, u početku preko mog pozna- I dođoše ovi moji. Dođoše i Rusi tra- Kol’ko hoćeš milovati
nika, a poslije lično, mjesecima kao osi- že pare. Kažem ja njima ne dam pare a i Ali srca-srca svoga
ca navaljivao na mene goreći od želje da ovi moji nadigoše hampu na njih i izbi Ne mogu ti nikad dati.
ovjekovječim i ukoričim njegov, kako je tuča ne zna se ko koga mlati.
govorio, nesvakidašnje zanimljiv život. Dođe i policija napraviše zapisnik To sam srce davno dao
Nećkao sam se, u jednom trenutku objašnjavam ja njima da su me Rusi reke- Jednoj crnki, prvoj koni
čak i rezolutno odbio njegovu ponudu, tirali al džaba ti sve zatvoriše mi kafanu. Zbog čega me crni udes
no nije odustajao i, raspamećen od sa- I onda šta ću pobjegnem u Grac bojim I dan-danas kruto goni.
moljubivosti, ponudio mi je dvostruko se ubiće me ti ruski mafijaši. Kad sutradan
veći honorar. Prihvatio sam, ali nedugo javi mi jaran eno zapalili ti Rusi kafanu. Zbog čega mi pelin-suza
potom lik je netragom nestao i nikad mi Dođem ja u Beč i imam šta i vidit samo Blijedo lice uvijek rosi
se više nije javio. Nikakva šteta, naprotiv. ugarci ostali. Srećom dobro sam osiguro Zbog čega je tako rano
Dakle, nakon tolikih godina, u ruka- kafanu i naplatim dobro osiguranje pa Palo inje po ovoj kosi.”
ma držim u zaborav temeljito arhivirani kontam nije se s njima igrat i nije mi tu
tekst ili, određenije, veliko ništa od čega provrela nafaka pa se spakujem i odem “Ovo je jako loše, trivijalno”, pro-
sam, teške volje i samo zbog prijeko mi u Štutgart. I onda u Štutgartu otvorim šaputah, ali tekst nisam pocijepao, jer,
potrebnog novca, trebao napraviti nešto, piceriju...” pomislih, nije on, jadan, od sile napisao
ali, kako rekoh, na svu sreću nisam. S gnušanjem cijepam rukopis i bacam ovu bezvezariju, ko zna kakva li ga je
Sjedam, čitam njegov rukom pisani ga u kantu za smeće. Malo mi je i muka. muka nagnala da se prihvati pera i, po-
predložak, listam, preskačem i nailazim Otvaram prozor i duboko udišem hlad- gubljen, bježeći od samog sebe, zaluta
na ovaj ilustrativni pasus: njikavi zrak. Osjetih da mi je bolje. Pono- u pjesništvo.
“(...) I onda ja dođem u Beč i otvorim vo se zarovih u potragu za nečim jako mi Ostavljam tekst, prestajem tragati za
kafanu. I onda krene poso al slabo neka- bitnim. I opet isto. Ovog puta nabasah na nečim jako mi bitnim, oblačim se, utoplja-
ko vidim ja hoće narod pjevaljku. I onda također nedovršeni tekst, kroki zapravo, vam i izlazim u sivi, kišni dan. A kamo,
ja iz Cazina dovedem pjevaljku dobra je o pjesništvu malo poznatog Muhameda uopće nije važno. Odavno. n

STAV 3/9/2021 45