Page 62 - STAV broj 339

DRUŠTVO

Čaršijska džamija i Crkva svetog Georgija
KLADUŠKE

BLIZANKINJE

Građene su u isto vrijeme, džamija je otvorena 1901, uz

Tekst i fotografije: Izet PERVIZ slavlje kakvo se ne pamti u ovom kraju, a crkva je osveštana
dvanaest godina kasnije.

ri godine klesali su Dalmatinci ka- u Grabarskoj rječici. Zbog toga bi se sva- isklesali mogle bi se četiri rive podići u
men. Udari dlijeta u tvrdo meso ko malo spuštali do obale i, sakriveni u Šibeniku, u Zadru, u Trogiru.
stijenja i još jači udarci čekića o vrbiku, sipali je u drvene džezve iz kojih
T rascvjetale glave dlijeta odjeki- su pili vodu, pa se vraćali, sjedali na svoje VELIKA FEŠTA
vahu cijelom dolinom svakodnevno, od skemlije i nastavljali uporno i tvrdoglavo Tih godina pod kulama starog kla-
zore do akšama. Ne prođe dugo, a narod da biju željezom u kamen, bijeli od kamene duškog grada, koji se na cijeloj Bosni po-
u čaršiji, i sva okolna sela, navikoše na prašine da su im, kao prikazanjima, samo sljednji predade Austrijancima, gradile
ove zvukove, toliko da bi im nedjeljom, oči virile. Ali nikom nije palo napamet da su se dvije bogomolje, i crkva i džamija,
kada Dalmatinci imadoše slobodan dan pa ih prijavi Bahtiji, kotorskom predstojniku, jedna od druge ni sto metara. Vidjela nova
bi se spuštali na Maljevac na misu, bilo koji bi se povremeno dovozio kočijama od vlast to po nekim drugim krajevima Bo-
neobično. Ta tišina koja bi pokrila cijelu Cazina pa nadgledao poslove i raspitivao sne pa zakovrnula da i ovdje bude tako, a
dolinu pod kulama starog grada dolazila se koliko će još kamena trebati, je li im za nadglednika radova postavila Bahtiju.
bi im tad strana i prazna, pa jedva čekaše sve potaman i hrane li ih domaćini dobro, Ali i bez Bahtije znao se red i da se onaj
da se u ponedjeljak oglase prvi pijetlovi i pa bi provocirao i, ko biva, u šali pitao, ko radi na izgradnji džamije ne treba pri-
da opet zaječe od brda do brda odjeci dal- izvrćući pod dalmatinski, a pricmrče li se micati alkoholu i tačka. Samo što je s Kra-
matinskih čekića, kojima oni smekšavaše bevanda barem nediljom. jišnikom uvijek bilo tako da se taj nikada
ono drugo /č/. Govorahu čekić, a domaći A bio je dobar čovjek taj Bahtija i na- nikakvih propisa nije pridržavao doslov-
svijet im se smijaše i nikako ne mogaše da rod ga je volio. Kad bi vidio da je pretje- ce, pa ni tih. Ako je iko to znao, onda su
se načudi tome da može biti /ć/ u takvoj rao sa svojim radoznalim zapitkivanjima, to bili Dalmatinci koji su s ovim ljudima
riječi koja obilježava alatku od gvožđa, okrenuo bi, kođoja, na šalu, pa bi im rekao trgovali i sarađivali stoljećima. Pa sto-
tvrdu, a svrha joj je da udara i da zakiva da mogu popiti kada diljaju kamen za cr- ga nikom nije bilo čudno da se u cijeloj
čavle i kajle ili da, kao kod ovih primor- kvu, ali kada tešu onaj za džamiju, onda Kladuši nije našao ni jedan jedini čovjek
skih ljudi, tjera drugo željezo kroz kamen. jok, to ne valja, nije halal i neće u kabul. I kojem bi palo napamet da ih prijavi i da
Brzo je narod svikao na njih i zavo- tu bi, uz riječ kabul, ponovo uzvraćao “na ostanu ljudi bez posla. Naprotiv, bilo je i
lio te pitome i čestite ljude. Znao je cijeli ozbilju” i mudrovao da oni to dobro zna- takvih slučajeva kada bi neki domaćin,
kraj da potajice drže burače s bevandom ju jer šta su kamenja po Bosni za džamije koji se malo više zbližio s Dalmatincima,

62 3/9/2021 STAV