Page 63 - STAV broj 339

u dane kada bi na njegovu čeljad došao red
Na Crkvi svetog Georgija, uz ulazna vrata, stoji spomen-ploča.
Ali ne govori nam ništa o vremenu gradnje i tadašnjim ljudima.
Ne, govori nam ta ploča da upamtimo taj 19. juli 1941. godine,
kada su u ustaškoj hajci za pravoslavnim stanovništvom
Cazinske krajine ovu crkvu iskoristili kao stratište.
da priprema ručak i iznosi ga ne meraju,
gdje je iz dana u dan raslo bijelo kameno
brdo izdiljano u kocke, pa znao da odav-
no niko od njih nije išao kući te im zalihe
bevande sasvim presahle, podmetnuo bi
taj flašu domaće brlje u bošču s hranom i
silno ih obradovao. Ali, kako god su mo-
gli bevande piti po cijeli dan a da se na
njima ništa ne pozna, tako su bili slabi
prema domaćoj šljivovici. Hvatala ih je
brzo, kao djecu, smijali su se stariji, i ba-
cala ih u takvu sjetu i sevdah da bi do iza
ponoći znali posjediti uz potok, pričajući
o moru ako bi ih ko imao slušati.
Domaći ljudi, pravoslavni, uzvraćaše
im pričama o Karađorđu Mrkonjiću, koji
je posljednjih godina osmanske vladavine
ustančio po ovim krajevima i pokazivahu
im prema Petrovoj Gori i Ćorkovači, e
tu se skrivao i četovao, a sad, ozbiljno se
priča, treba da postane kralj; katolici što
su dolazili s Maljevca utorkom na pijacu
uzvraćahu im pričama o banu Jelačiću
Bužimskom i o tome kako jedne prilike,
samo zbog toga što mu osmanski kapetani
ne htjedoše vratiti jedno obično čobanče
koje su otrgli od stada, udari na Podzvizd i
zametnu se takvo kreševo da se cijela Kra-
jina dignu na noge, i ova i ona preko Gli-
nice; a muslimani im uzvraćahu pričama
o Muji Hrnjici i njegovom bratu Halilu,
STAV 3/9/2021 63