Page 40 - STAV broj 401
P. 40

DRUŠTVO




           ČLANAK O OTVORENJU DŽAMIJE U BOSANSKOJ KRUPI, OBJAVLJEN U
           LISTU “TARIK” (GOD. 1908-1909, STR. 59-62)



           Na 2. redžeb šerifa ove godine doživjela je   snovao, ne bismo s ovako skladnom izra-  dokaz daje, osim one novčane potpore za
           krvava Krajina taki šenluk (veselje) kakav se   dom danas ovaj ‘bejtullah’ vidjeli.   gradnju, što je ovaj put četiri krasna ćilima i
           rijetko događa. Toga dana bilo je svečano   Ovo je, s pomoću Božijom, ponos islama i   jednu sedžadu u vrijednosti od 1.500 kruna
           otvorenje Pazardžik džamije u Bosanskoj   gajret muslimana podigao, zato da se ov-  po njemu poslala. Onda je zahvalio svima
           Krupi. Već prije na dan počela su se braća   dje skromno Bogu ibadet čini i da se s ove   prisutnim koji izvoliše svojim dolaskom ovu
           muslimani iskupljati, a u petak oko podne   vite munare ovim ubavim dolinama razliježe   svečanost uveličati, naročito da se zahva-
           kružilo je oko krasne džamije nekoliko hi-  glas uzvišene ‘Ezan Muhammedijje’. Moje je   ljuje gospodi činovnicima, te je u tom spo-
           ljada muslimana. Sve je bilo oduševljeno i   srce puno radosti, veselja, kad mogu kon-  menuo i vladarevo ime, naglasivši da se pod
           kome bi god u lice pogledao vidio bi da je   statirati da je bratska sloga harmonizirala   njegovom mudrom upravom ehli islam ovih
           zadovoljan i da se sretnim osjeća što vidi   za cijelo vrijeme radnje ove džamije, pa se   zemalja razvija i zaželio je njegovu veličan-
           toliki broj muslimana na jednom okupu,   u milost Božiju uzdam da će nas ta sloga   stvu caru i kralju Franji Josifu I zdravlje, na
           gdje samo vlada islamski osjećaj i gdje se   i dalje pratiti i da će nam ta ista sloga još   što je za tri puta odjeknulo iz nekoliko hilja-
           zabacuje i najmanja osobna korist. Ovom   raznim hairli podhvatima uroditi. Gdje je slo-  da glasova. Iza toga proučio je dovu za koju
           je šenluku prisustvovalo braće i iz malih   ga, tu je sreća! Složnoj braći osigurana je   ga je zamolio kotarski vakufski predsjednik.
           kotara, a iz bližnjih kotara – kao iz Cazina,   bolja budućnost!    Poslije toga naredio je hadži Hasan-efendiji
           Bišća i Bosanskog Novog – došla je po-  U gradnju ove džamije doprinašao je svak po   Vojiću da prouči hutbu a Mehmed Tofik-efen-
           dobra kita braće.                 svom ‘iktidaru’ (mogućnosti), pa ne trebam   diji Okiću da bude imam. Hutbu i namaz
           Od predsjedništva “Ulema medžlisa” (vr-  ovdje isticati pojedinaca koji su najvećom   u potpunom su redu obavljeni, premda je
           hovnog starješinstva) bio je veleučeni gos-  svotom i trudom radnju podupirali, jer sam   toliko svijeta bilo da je stotinu metara oko
           podin hadži Mehmed Džemaluddin-efendija   uvjeren da bih njihov skromni ponos time   džamije prostor zauzeo. Sve je bilo trijezno
           Čaušević kao zastupnik njegove presvije-  povrijedio. Ono što su za džamiju žrtvovali,   i savjesno kako to islamski edeb iziskuje i
           tlosti reisu-l-uleme i okružni muftija Bihaća   sresti će ih gdje im najmilije bude na ‘rozi   zato je sve tako uredno teklo. Da bi svako
           hadži Jusuf-efendija Jahić, te sve krupsko   mahšeru’ (Danu okupljanja). Samo mi je ista-  mogao s imamom zajedno obavljati rukju,
           činovništvo s gospodinom kotarskim pred-  knuti nadmjernika (glavni arhitekta) veleu-  bilo je nekoliko mujezina koji su s imamom
           stojnikom. Kad je bio vakat džuma-nama-  čenog gospodina Karla Ficingera, koji nije   tekbirili. Mnogo glasova prelijegalo se je u
           za, došao je pred džamiju vrijedni šerijat-  žalio truda da svojom arhitekturskom umjet-  jedan glas, a ovaj je iščezavao u svemiru.
           ski sudac i predsjednik Kotarske vakufske   nošću radnju ove džamije što bolje izvede.   Iako se je posporo klanjalo, ipak je ugodno
           komisije Ragib-efendija Kosović i donio je   Mi mu se na ovoj dobroti javno od srca za-  vrijeme za čas proteklo.
           ključ od džamije, pa je u prisutnosti braće   hvaljujemo. A sad, veleučeni efendija, pre-   Poslije namaza izišao je na ćurs zastupnik
           muslimana i gospode činovnika izrekao vrlo   dajem Vam ključ ove džamije s molbom da   njegove presvijetlosti reisu-l-uleme hadži
           krasan govor oslovivši zastupnika njegove   je Vi prvi otvorite i da prije toga ‘mekamehu   Mehmed Džemaluddin-efendija Čaušević,
           presvijetlosti, našeg urednika, s naslovom   munasib’ (na mjestu) jednu dovu proučite!”  pa je počeo kazivati vaz, ali taki kakve va-
           “veleučeni efendija”. Taj zbog radi krasnoće   Na to je uzeo ključ gospodin h. Mehmed   zove nažalost ne čuje od naših vaiza. On
           donosimo u cijelosti:             Džemaluddin-efendija Čaušević, pa je naj-  je u svom vazu najprije rastumačio šta je
           “Veleučeni efendija! Predajući ključ ove dža-  prije vrlo krasnim riječima odvratio (obratio)   džamija i kako je prava džamija za Hazreti
           mije u ruke vaše veleučenosti, dozvolite mi   predsjedniku mjesne komisije. Istakao je u   resul ekrem vakta sagrađena, te da su prve
           da koju riječ ovom priliko progovorim. Pred   svom govoru da ga iz dvije ruke veseli što   džamije bile određene, pokraj klanjanja i za
           tri godine na ovom mjestu bijaše posve opa-  vidi danas tako krasnu džamiju s vitom ka-  naučavanje te veli da su se tokom vreme-
           la i porušena džamija. S ove strane poletio   menom munarom na onom mjestu gdje se   na prilike promijenile i drukčije potrebe na-
           zid da pa’ne, a s ove strane munara ležaše   je prije tri godine nalazila vrlo harabna dža-  stale, tako da se sad moraju pokraj džamija
           kao mrtav čovjek. Ova žalosna slika našeg   mija, koju nije dopuštao islamski ponos i to:   razni mektebi i medrese otvarati. Ovdje je, u
           najsvetijeg mjesta povrijedila je ponos naše   da ga veseli jedno kao člana “rijaset ilmije”   svom vazu, na vrlo zgodan način prešao na
           uzvišene vjere. I mi smo, ne računajući na   (Rijaseta), čija je briga u prvom redu nasto-  nauku i (njenu) težinu i potrebu. Govorio je
           one ogromne novčane žrtve i trud, čvrsto   jati da se ovakve krasne džamije po našoj   kakva je korist od znanja i kakva je šteta od
           odlučili, uzdajući se u pomoć Božiju, na ra-  domovini podižu, a drugo, da se veseli jako   neznanja, do čega znanje dovodi a do čega
           zvalinama ove stare džamije podići zgradu   što se ovako krasna džamija podigla u njego-  neznanje. Zaključivši da uzvišeni islam zna-
           koja će dostojna biti da se zove ogledalom   vom rodnom mjestu. Zatim je u ime njegove   nje zahtjeva, te je opominjao da je dužnost
           islama. Samo pogledajte u sklad pojedinih   presvijetlosti reisu-l-uleme i u ime slavnog   starijih da šalju mlađe na nauku. Govorio je
           dijelova ove džamije i čvrstoće njezine izra-  Zemaljskog vakufskog ravnateljstva izrazio   u svrhu nauke pa veli da Kur’an azimuš-šan
           de, pa ćete odmah moći zaključiti kakvom   priznanje krupskim muslimanima, osobito   nalaže slogu i bratsku ljubav. Ovdje je lijepo
           je bratskom slogom, od početka do kon-  vakufskom predsjedniku mjesne komisije,   razlučio da je sloga uvjet opstanku, a da je
           ca radnje, podupirata. Kako je čvrst i ničim   koji su u slozi i bratskoj zajednici radili ne   nesloga gotovo rasulo. Na koncu svog vaza
           nepomućen bio nijet. Kako je samo ‘ridaen   žaleći ni truda ni novaca dok su tako lijepu   zaključio je da su stari dužni svoje mlađe
           lillahi’ (Božije zadovoljstvo) sve svoj trud i   džamiju podigli, veleći da je njihov rad pravi   školati i naučavati tako da mlađi poznaju
           novac u ovaj ‘bejtullah’ (Božiju kuću) ula-  islamski osjećaj i da zaslužuju pohvalu, na   i vremena u kojem žive, te okolnosti koje
           gao. Jest, bio je nijjet ‘halis’ (iskren), jer da   čemu se on najsrdačnije zahvaljuje. Istakao   ih okružuju i da će se tek tako potomstvo
           je ama iko svoj trud ili uloženi novac na ka-  je visoku Zemaljsku vladu veleći da i vlada   znati u nezgodama snalaziti i prihvaćati za
           kvom ‘magšuš nijjetu’ (neiskrenoj namjeri)   priznaje trud krupskih muslimana, a tome kao   zgodna ali dopustljiva sredstva i konačno




         40  11/11/2022 STAV
   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45