Page 56 - STAV broj 387
P. 56

DRUŠTVO



          Zapisi između ratova (124)

          KRIK TEŠKO RANJENOG




          ČOVJEKA LEDIO JE





          KRV U VENAMA





                                            Zvoni nam poljski telefon. Mirza se javlja. Saznajemo da su
          Piše: Amir HASANOVIĆ              četnici opasno stisnuli rovove osam i devet koji su se nalazili
                                            preko ceste. Miralem nas zove, kaže nam da krenemo za njim.


              ežali smo šćućureni u kanalu pored   Dvorište po kojem je jučer sve bilo raz-  ovoj čistoj čarobnoj bjelini ništa nije pod-
              stare kuće sazidane od crvene cigle.   bacano sada je postalo neko novo, čarobno   sjećalo na rat.
              Velike bijele pahulje padale su i pre-  mjesto. Nebo je bilo sivo, a krupne vesele   Moje sanjarenje prekinuo je zvižduk
         Lkrivale mi rukav na jakni. Jutros smo   pahulje neumorno su padale stvarajući sve   granate. Proletjela je iznad mene i pala ne-
          napravili skrovište od nekoliko dasaka i od   deblji tepih prostrt dokle seže pogled. Veli-  koliko stotina metara dalje. Druga je pala
          velikog komada najlona pronađenog ispred   ki grm šaša bio je prekrasno prekriven pa-  mnogo bliže. Momci su istrčali ispod privre-
          kuće. Samir je pušio i puhao u ruke poku-  huljicama, drvo oraha sad je obuklo veselu   menog zaklona i krenuli hitro prema meni.
          šavajući ih zagrijati.            čipkastu haljinicu. Guste pahulje i dalje su   Samir viknu momcima koji su izlazili iz kuće
            Četnici su prethodni dan napali ovaj   veselo plesale skačući na sve strane noše-  preko ceste da idu naprijed: “Idemo dolje
          dio linije na Požarikama. Uspjeli smo od-  ne vjetrom.               u tranšeje! Ako budu granatirali kao jučer,
          biti taj napad, a onda i drugi koji je uslije-  Snježna zavjesa bila je najednom toliko   sigurno će ponovo napasti i pješadijski.”
          dio poslijepodne.                 gusta da se više ništa nije vidjelo dalje od   Trčimo ka položajima dok salva minoba-
            Iznenadni snijeg nije nas nimalo obra-  ograde donjeg dvorišta. Čardak stare kuće   cačkih granata pada po liniji desno od nas.
          dovao. Gledao sam kako se sve oko nas   pogođen granatom doimao se kao neki   Uskačemo u tranšeje, svuda snijeg i blato.
          pretvara u veliku bijelu prostranu poljanu.   čaroban dvorac. Svakim novim korakom   Miralem i Osman pripremili su lijevo
          Pogled mi se zaustavio na kamenom stolu.   kao da sam ulazio u novi svijet ispunjen   mjesto za mitraljez, a mi smo krenuli ude-
          Izgledao je kao velika bijela okrugla torta.   čarolijom. Do jučer obično dvorište i sve u   sno. Dolje je, desetak metara dalje, drugi rov;
          Samo dan prije grane su bile prazne i gole,   njemu poprimilo je preko noći novi oblik.   tranšeja nije povezana s našom, ali vidimo
          a cvijeće sprženih listova od mraza. Navu-  Razgledao sam oko sebe i odjednom se   naše momke koji su ondje zauzeli položaj.
          kao sam kapu na glavu, uzeo pušku i izašao   prisjetio kako sam u djetinjstvu bio rado-  Ponovo salva minobacačkih granata pada
          ispod najlona.                    stan kada bi pahulje prekrile sve oko nas. U   desno od nas. Sporadična pucnjava pretvara





























         56  5/8/2022 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61