Page 59 - STAV broj 387
P. 59

dva TV programa. Bilo je svega što u Olo-
                                                                               vu nije bilo. Toliko blizu, a toliko daleko.

                                                                               OD SAJGONA DO LASA VEGASA
                                                                                  Večer bijaše prijatnija od pretoplog, spar-
                                                                               nog dana. Nije se moglo nigdje izaći. Čini mi
                                                                               se da je vrelina bila ne samo od sunca već je
                                                                               izbijala i iz asfalta, iz zidova, svega onog što
                                                                               je moglo primiti i emitirati toplotu. Srećom
                                                                               da ima puno šume, pa su noći koliko-toliko
                                                                               podnošljive, prozračne, kao stvorene za šet-
                                                                               nju. Vareš je ugniježden unutar planinskih
                                                                               visova Zvijezde, nedostupan četničkoj arti-
                                                                               ljeriji. Valjda je to razlog zašto su izbjeglice,
                                                                               svi oni koji nisu imali kamo otići, u toj mje-
                                                                               ri naselili ovaj gradić. Dugo smo hodali do
                                                                               centra. Grad je dug i uzak. Sigurno više od
                                                                               sat hoda. Sve je puno mladih, bračnih paro-
                                                                               va s djecom, sve je živo, u nekoj razbibrigi...
                                                                               Da nema rupa od gelera, izgorjelih objekata,
                                                                               čini mi da ništa ne bi asociralo da je nekada
                                                                               bio rat. Možda je ovdje rat i prošao? Radile
                                                                               su trgovine. Radili su kafići i kafane. Bilo
                                                                               je moguće kupiti sladoled. Novine. Iz jedne
                                                                               od kafana dopirao je Halid Bešlić i stihovi
          dobri ljudi su poput biserja što sjaji u mra-  tom mjestu! Generacije i generacije... A onda   predratne hit pjesme Zlatne strune. Navira-
          ku. Oni loši se svakako utope u tmini. Tuzla   dođu i uče te u školi tamo neki s Durmitora   la su sjećanja. Halidova sestra stanovala je
          je za primjer. Čuva se suživot!”  i dalje kako ne valja ići u džamiju. Hmm. (   u mom komšiluku. Družio sam se s njenim
                                            Nihad je vrtio glavom). Kako to da su Titi-  sinovima, s Halidovim sestrićima, Haru-
          NIHAD UZVRAĆA UDARAC              ni generali i najistaknutiji komunisti danas   nom i Fehimom. Sresti Halida a ne znati
            Na te njegove riječi, Nihad je već pucketao   najviše odgovorni za ovo zlo što se dešava?   sve o njemu i sve njegove pjesme nije bilo
          prstima po drvenoj klupici, vidio sam crve-  Gdje je to bratstvo i jedinstvo? Onakve ljude   moguće, bar u mahali u kojoj sam odrastao.
          nilo u njegovom licu. “Prijatelju, rekoste ste   poput Alije i Mujkija su zatvarali. I to nepo-  Tih predratnih godina bio je često u Olovu.
          da iz Tuzle. Vidite li vi muhadžere iz Zvor-  sredno pred Olimpijadu. Toliko o slobodi u    Iz drugog kafića vrtio se hit “Divljih ja-
          nika, Bijeljine, Vlasenice, Bratunca? Jesu li   onaj vakat. I molim Vas, nemojte mi o mul-  goda” Motori. Vareš je bio grad mladih. Jedva
          isto doživjeli, možda i gore, ko u ono vrije-  ti-kulti! Ja ga živim. U Armiji sam od prvog   da se moglo proći. Svi su tu večer izašli. Ni-
          me koje, rekoste, pamtite? Ja sam porijeklom   dana. Gdje god je Armija, ostale su i crkve i   sam navikao na takvu gužvu. Tek dvadesetak
          iz Miljevića. To vam je malo selo, gotovo da   džamije! I što je još bitnije, ostao je narod,   kilometara odavde bio je rat. Borbe. Smrt.
          manje ne može biti, pet-šest kilometara od   ma koje vjere bio. Ko podigne glas na mog   Ranjavanje. Prva linija. Paska Luka – voj-
          Olova. E, upravo u tom selu nalazila se mini-  komšiju Slobodana, ja sam ga spreman ovim   na bolnica. Granatiranja. Svakodnevna. Iz
          jaturna, drvena, po svemu skromna, jedna od   rukama (podigao je pesnice u zrak) stući. On-  minobacača. Tenkova. Haubica. VBR-ova.
          najstarijih džamija na Balkanu. Ni po čemu   dje gdje je naša vojska, tu je koliko-toliko red,   Jedni nasuprot drugih, četnički agresor i
          se ona ne može mjeriti s drugim gradskim   ondje gdje su četnici, nema drugih... Nema   branioci – Armija RBiH. Voda se dovlačila
          džamija, veleljepnim, niti po veličini kupole,   Bošnjaka, Hrvata, Roma... Ili su popunjene   u cisternama. Struje više nije bilo nego što
          niti po kaligrafskim ukrasima po džamijskim   humke, ili su protjerani, ili su u logorima   ju je bilo. Telefoni su utihnuli devedeset
          zidovima, niti po munari... Ipak, skoro četiri   poput robova. Slično je i s prostorima pod   druge. Autobuske linije također. Hej, kafi-
          stotine godina unutar zidova te džamije od-  kontrolom HVO-a.”       ći, kafane... Hmmmmm. Sve je u Olovu bilo
          gajaju se insani! Da, dobro ste čuli. Insani!   Čovjek je očito bio iziritiran onim što   podređeno otporu. Olovo je bilo Vijetnam.
          Od malih nogu uče te pokornosti, zahvalnosti   je od Nihada čuo, samo je kratko odgovo-  Sajgon iz 1975. godine. Vareš je bio nešto
          Stvoritelju. Uče da je čovjeku dat razum, da   rio: “Jah, vi mladi najbolje znate.” Ostatak   sasvim drugo. New York. Ili možda bi bio
          je on dužan pomagati, hizmet činiti i biljka-  jednosatnog puta uglavnom je prošao bez   bolji opis – Las Vegas. Sve je bilo trepteće,
          ma i životinjama, a pogotovo ljudima. Ta dža-  razgovora.            živo, bučno, razuzdano, neoprezno, nije se
          mija je u prirodi. Okolo je četinarska šuma.   Nešto poslije sedam sati ulazili smo u   moralo voditi računa o ispaljenju, brojati
          Nahrani, napoji stoku i divlje životinje kad   Vareš. Naš saputnik izašao je na prvoj sta-  sekunde, tražiti zaklon... Bilo je bučno na
          nema vode, uredi stazu, put popravi, zasadi   nici, na samom ulazu u grad. Mi smo pro-  način na koji nisam navikao... Muzika na-
          stablo, pomozi nevoljniku, putniku, komši-  dužili ka naselju Majdan.  rodna, muzika zabavna, elektro... Glasovi
          ji, onome ko je u potrebi, dijeli – jer tvoje je   “Dobrodošli, hajd’ uđite! Bujrum, ne   ženski, glasovi muški, oni sitni i oni krupni
          ono što daš! Čini dobro roditeljima i rodbini,   stoj’te na vratima s tim ruksacima”, reče   ili pak piskutavi što se naprežeš da ih čuješ,
          čini dobro komšijama, ne gledaj ko je... To   nam Nihadova sestra. “Kako si, sejo”, upi-  da ih razumiješ. Sve me je činilo nervoznim
          su lekcije među prvima koje se uče, koje ži-  ta Nihad. “Dobro. Kako si mi ti, vojniče?   s osjećajem da ne pripadam ovdje, s nekom
          viš cijeli život. U borbi si, džihadu sa svojim   Kako su roditelji? Upita, smijući se sve vri-  grižnjom savjeti što sam ovdje i što slušam
          egom kako bi postao bolji, mekši prema lju-  jeme od dragosti, od radosti, onom kojom   muziku! Činilo mi se da je ovo druga pla-
          dima, za ljude, za zajednicu, da si od koristi,   sestra dočekuje brata kojeg dugo nije vidjela.   neta! Druga dimenzija! Nestvarno! Sanjam
          da bi mogao zaslužiti Božiji oprost. I tako,   Otišao sam do kupatila. Bilo je vode. Tople   li? Zar ovako nešto postoji u zemlji Bosni,
          kako rekoh, nije malo, četiri stotine godina na   vode. Bilo je struje. Bio je telefon. Bilo su   usred rata?    n


                                                                                                    STAV 5/8/2022 59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64