Page 64 - STAV broj 387

DRUŠTVO

Brusa bezistan

skoro pola

milenija bije
u srcu Baščaršije

ZADUŽBINA

DAMATA

GARAVIH

OBRAZA

Piše: Izet PERVIZ Ovu građevinu sagradi Rustem-paša Opuković, sultanski
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ zet, za kojeg se priča da mu je sam šejtan ugljenisao lice.

riča o Brusa bezistanu na Baščaršiji, je duboko u pamćenju da je otvara samo u ne zaklone i odnesu daleko, u neko drugo
u kojem je danas smješten Muzej najintimnijim trenucima, u tome ga ometa- vrijeme, iz kojeg se dječak, po svim zako-
grada Sarajeva, kao i tolike druge ju siluete majčinog lica zaogrnutog rupcem, nima maštenjskim, mora vratiti kada tra-
Ppriče o građevinama podizanim po uplakane oči u koje će se utopiti sav njegov va, gusta, legne po njegovim roditeljima,
Bosni za vrijeme osmanske uprave, začinje bivši i budući svijet i njena ruka što miriše nastojeći da kakvom zavijom, džamijom,
se u svijesti devetogodišnjeg dječaka. Slika na baščensku zemlju, ona mu pruža krišku mostom ili bezistanom zatrpa tu provaliju
je uvijek ista, razmotava se u bezbroj varija- kruha, golemu, namazanu nevjerovatnim unutar svoje duše što se otvorila onog dana
cija: desetak jednoličnih dječaraka kose po- slojem kajmaka, preko kojeg se, kao zlatni kada se pogledom grčevito hvatao za jedan
žutjele od sunca trucka se u taljigama koje konci, sjaje niti livadskog meda u ukusu za hrast usred polja, koji zvahu Stup, kao što
se priključuju na Carigradsku džadu i po- kojim će tragati cijelog života, od Stambola ju je do tada, tu provaliju, zatrpavao gla-
dižu takvu prašinu da zauvijek, kao kakav do Irana, od Pešte do Krima, uzalud. vama posječenih neprijatelja, zveckanjem
neproziran veo, zaklanjaju djetinjstvo rasko- Iza dječaka ostaju rascvjetala butmirska beskrupuloznih dvorskih smicalica ili na-
madano u nekoliko jetkih i bolnih prikaza polja i on se naposljetku pogledom hvata za grtanjem dukata, svile, brokata i svakakvog
koji će ih, kao utvare, proganjati cijelog ži- razgranali osamljeni hrast, s kojeg su ple- drugog bogatstva za svoga gospodara, koji
vota. I dok dječak, sklupčan u uglu, nastoji menitaši, pušući u rogove, dozivali kme- mu je omogućio da se popne na najviše ste-
da kroz proreze između dasaka s kojima je tove da se okupe kada bi imali saopćiti ne- penike moći, ali nikada mu ne dopustivši
vanjski svijet odvojen od njega, pogledom što važno. I drži se tako za njega, grčevito, da onaj davni svoj život nakalemi na neki
svojim obujmi što širu sliku zavičaja i sakrije sve dok ga grubi hrbati Trebevića sasvim novi i da opet bude cio i svoj.

64 5/8/2022 STAV