Page 67 - STAV broj 387

mezara podigla crna magla od koje se konj dana mogao probuditi a on potpuno zabo- toga nimalo ne čudi što je odabrao da u
pod njim prepao i propeo se tako žestoko i ravio jezik na kojem je odojen. S Bošnja- Sarajevu sagradi građevinu u kojoj će se
iznenada da je Sulejman kao od šale izletio cima, kojih je bilo posvud po Stambolu, trgovati tkaninom, a ne džamiju, ili zavi-
iz sedla i našao se na zemlji. Kada mu je teško je nalazio zajedničku riječ i razgo- ju ili kakav drugi vjerski objekt. Njegov
Rustem-paša, koji nije bio tako glup pa da vor se kidao, a to je bilo dovoljno nekim bog, kazat će zlonamjerni, bio je novac i
ne razumije kuda je ciljala sva ova priča, zlobnim hroničarima da ga prokažu kao samo se pred zveckanjem zlatnika klanjao.
prišao i pružio mu ruku, Sulejman ostade onog koji se loše ophodio prema braći, a Preferirao je reljefni velur i grimizni
zaprepašten – Rustemovo lice bijaše crno posebno prema roditeljima; njih je, na- saten. Dubrovčani su to znali pa su ga go-
kao ona magla što se još dizala iz Bajazi- vodno, ostavio da žive u najvećoj bijedi, dinama poručivali iz Venecije, iz Firence,
tovog mezara. Kažu da je Sulejman tada kao svinjari na Butmiru. Demantuje ih iz Fesa, odasvud, samo za njega. Kao isku-
prokleo Rustem-pašu i zamolio Boga da Hamdija Kreševljaković kada kazuje da san trgovac, plaćao ih je pšenicom sa svojih
mu i u smrti ovako lice ocrni i da tako za- je na Vratniku, u blizini Lubine džamije, i grčkih polja koje je Mihrimah donijela u
uvijek obilježi onog koji nahuška oca da koju izgradi dizdar tvrđave Hodidjed, iz- miraz. Ona, Mihrimah, bila je luda za egzo-
ubije sina. Lice Rustemovo ostalo je crno vjesni hadži Ejnehan, pa se po njemu tada tičnim slasticama koje su samo Dubrovča-
sedamdeset dana. i zvala, kuću imala sestra Rustem-pašina ni znali nabaviti. Posebno je voljela slatki-
imenom Nafisa. Neki francuski putopis- še od šećerne paste izrađivane u formama
TRGOVAČKA STRAST ci navode da je brata Sinana postavio za raznovrsnih životinja. Kazuje se da ih je
Kažu da je, zahvaljujući bogatstvu s kapudan-pašu, pa dopisuju kako je osta- škrto čuvala i da joj je naprosto bilo žao
kojim se ni sultansko nije moglo mjeri- tak porodice ostavio na ulici kada su došli da ih pojede. Uvečer bi ih premetala pre-
ti, i prije nego će biti imenovan za vezira, u Istanbul da ga posjete i da nije htio da ko ruku i redala ih po muževu tijelu koje
Rustem-paša bio strahovito moćan. Bilo čuje za njih dok ne prime islam. Mnogi se pretvaralo u pravu menažeriju sred koje
je nezamislivo da na osmanski dvor dođu historičari tvrde da se porodica Opuko- je ona gradila scenu za basne. Dok je po
poklisari s bilo kojeg kraja svijeta a da ne vića iz Bijelog Polja pored Mostara dose- suprugovom tijelu razastirala cijelo jedno
donesu dar i za Rustem-pašu. Bio je toliko lila u Butmir, te da je brat Rustem-pašin i pozorište, jela je zahare začinjene sjemen-
drzak da je i sam slao svoje ljude delega- čuveni Mehmed-beg Karađoz, koji izgradi kama pipuna, anisom, korijanderom i pi-
cijama i nalagao šta će mu donijeti. Tako najljepšu džamiju u Mostaru, a kazuje se njolima, ili je grickala sitne bombone koje
je, dvije godine prije nego će postati veli- da je jedan njegov brat živio u Sarajevu i Dubrovčani pakovahu u raskošno ukrašene
ki vezir, od dubrovačkih izaslanika naru- da je i on podigao džamiju. kutije i zavodljivo zvektiše njima.
čio četiri komada tkanine, reljefni velur, Rustem-paša je prekomjerno volio Katilšehzade ili Princoubica, kako su
zeleni i žuti saten i damast boje pistacija i tkanine. Njima je stalno obgrtao Mi- ga u polušapatu nazivali po stambolskim
sve to u poklon. S Dubrovčanima je razvio hrimah. Birao je one profinjene i dugo kahvama, ipak bude sahranjen u haremu
poseban odnos, kako to opisuje Vesna Mi- ih mirisao i pretakao preko šaka kao da Šehzade džamije na Fatihu u Istanbulu.
ović u svojoj studiji Moćne osmanske žene dolijeva vodu. Onda ih je nadnosio nad Nju je u spomen na princa Mehmeda, sina
i dubrovački diplomati. Oni su ga nazivali sunčevu svjetlost i škiljio kroz njih pra- sultana Sulejmana, kojeg kuga odnese u
zaštitnikom njihovih interesa na osman- teći kako se sunčevi traci u hiljade boja dvadeset i prvoj godini, izgradio čuveni
skom dvoru, te su mu na ime toga davali presavijaju po njenim naborima. Oni Mimar Sinan. Kasnije su u isto turbe sa-
godišnje 1.000 dukata i 16 komada razno- koji su svjedočili tom zanosu kazivali su hranili njegovog brata Džihangira, Grba-
vrsnih tkanina. da nikada nisu vidjeli živa insana da se vog princa, koji, kažu, bezrezervno voljaše
S njima, Dubrovčanima, vezivala ga tolikom dubinom koncentracije predao umorenog princa Mustafu, nikad ne oprosti
je moćna i nesalomiva strast – trgovina. nekoj stvari i poredili su ga s dervišom ocu za sinoumorstvo i ubrzo sasvim uvenu
Njegova opijenost trgovinom i uspjeh koji potonulim u zikr. Jednostavno je nesta- i predade se smrti.
je izvirao iz nje mogla se porediti samo s jao s ovog svijeta i njegova duša odlazila Odmah iza turbeta u kojem leže braća
dubrovačkom – Osmansko Carstvo većeg je daleko. Rustem-pašin samozaborav u princa čijoj je smrti, tvrdi se, svesrdno ku-
trgovca nije vidjelo. I vezivao ga je jezik – tim časovima bio je tako golem, prepri- movao, sahranjen je Rustem-paša, a ponad
satima je s njima mogao razgovarati na ma- čavaju neki kovači legendi, da su mu sli- mezara mu uzdignuto posebno turbe, kao
ternjem, koji je već izgovarao istočnjačkim ne, kao duboko usnulom čovjeku, curile da nam historija kani pokazati da se i ona
naglaskom i silno se bojao da bi se jednog na usta a da toga nije bio svjestan. Zbog umije smješkati ironičnim smiješkom. n

STAV 5/8/2022 67