Page 66 - STAV broj 387

DRUŠTVO

odigrao Rustem-paša. Sav svoj bijes iza- jedini ljudi koji su imali pristup njihovoj kao eho davnih vremena koja nastojimo
zvan smrću princa, kojeg je najviše volio spavaćoj sobi u Mihrimahinoj palači na razumjeti. Kazuje se da je tu priču zapi-
i kojeg, povrh toga, ubi otac, narod izli Uskudaru. Zbog toga je Mihrimah davala sao Evlija Čelebija i da su je prenijeli neki
na Rustem-pašu. Pod tim pritiskom sul- sve od sebe da Rustem-paša ne bude poslan njemački hroničari. Priča ide ovako: Jed-
tan Sulejman morao ga je smijeniti, ali to na službu izvan Istanbula, kazat će oni kada nog dana sultan Sulejman izjaha sa svojim
nije potrajalo. Što zbog praznih državnih im zatražite konkretne dokaze i odmah po- zetom Rustem-pašom u lov. Dok su jahali
blagajni, koje niko nije znao napuniti kao staviti pitanje ta zašto je onda odmah po prema carskom lovištu Kagithane, prošli
Rustem-paša, što zbog konaca koje je po- Rustem-pašinom povratku na položaj ve- su pored Bajazit-džamije, u čijem je hare-
vlačila Hurem, uskoro ga je morao vratiti likog vezira uslijedila velika narudžba iz mu sahranjen sultan Bajazit II, Sulejma-
na mjesto velikog vezira. Opet Sulejman, Dubrovnika. Kažu: tada je Rustem-paša nov djed, kojeg je njegov otac sultan Selim
sakriven iza prozračnih baldahina, gleda zatražio 40 jastuka i 40 navlaka za madrace I uz pomoć janjičara svrgao s vlasti, a malo
kako se katil-gajtan usijeca duboko u vrat od grimiznog, crnog i ljubičastog velura, zatim i otrovao. Kazuje se da Sulejman ni-
na kojem krvne žile oskaču kao žablji mje- s cvjetnim uzorcima koje je sam odredio. kako nije mogao podnijeti da će njegovom
huri, na usta udara krvava pjena, prati je Dodaju: ti cvjetni uzorci morali su biti što djedu zauvijek ostati naziv “Pravedni”, pa
stravičan hropot koji će, skupa sa surovim prirodniji, a šavovi ih nisu smjeli prekida- je tako svaki prolazak pored njegovog me-
stenjanjem oznojenih katila, činiti melodi- ti. Nastavljaju: tada su dubrovačke vlasti zara asocirao u njemu nepravdu koju ovaj
ju njegovih snova do kraja života, a oči na- poslale trojicu svojih plemića u Veneciju u načini kada prekrši osmansko pravilo da
rastaju, nestvarno bijele, i prekrivaju tom potrazi za vrhunskim tkalcima sposobnim najstariji sin nasljeđuje prijestol i htjede
svojom bjelinom svu tminu odbjeglu od da odrade narudžbu. Zamuknu: zamišlje- za sultana postaviti Ahmeta, drugog princa
svjetlosti svijeća po budžacima iz kojih ga no šute i gledaju slušaoca s čuđenjem kao po starosti. Potpuno zanemarujući činjeni-
posmatraju oči princa Mustafe, nevine kao da su mu otkrili najveću tajnu. cu da je njegov otac Selim, kao trećerođeni
zora. Kazuje se da su Mihrimah i Hurem Lice Rustem-pašino bijaše tamno. Oni princ, došao na prijestol državnim udarom,
organizirale ubistvo velikog vezira Kara što po Istanbulu pronosiše priče s dvora i nakon kojeg je poklao svu braću, Sulejman
Ahmet-paše kako bi Rustem-pašu vratile njima sablažnjavaše običan svijet, opisi- je, proučivši Fatihu za dušu svoga djeda i
na položaj, a u tome, zbilja, ništa ne bijaše vahu ga kao lice crno i bezizražajno kao još stojeći pred njegovim mezarom, kazao
veličanstveno. u čagalja. Svemu tome dodavali su njegov kako je njegov djed bio pobunjenik i još
Nju, Mihrimah, Rustem-paša je dr- nizak stas, koji bi već u trećim ustima ne- jednom ponovio priču o njegovom krva-
žao vezanu za sebe zajedničkom strašću prekidnog prenošenja dvorskih tračeva po- vom sukobu s bratom Džemom oko pri-
za skupim tkaninama, nakitom i egzotič- stao gotovo patuljast, i iščuđavali se kako jestolja i nastavio je o tome kako je na sve
nim slatkišima. Zlobni jezici govorili su onolika moć može stati u onako mala i ne- Osmanlije tada bačena nesaglediva sramota
nakon smrti princa Mustafe, a pogotovo izgledna čovjeka. jer je princ Džem pobjegao i našao utočište
nakon ubistva Kara Ahmet-paše, o dubo- Jedan mali dio tih priča, kojima su kod kršćana i tamo robovao ivanovcima i
koj i nesvakidašnjoj seksualnoj perverzi- istanbulske čaršije nastojale same sebi na- papi Aleksandru VI, kojem je ovaj ovdje
ji o kojoj najbolje znaju sluge bez jezika, crtati Rustem-pašin lik, prenose se i danas “Pravedni” plaćao da ga drži u ropstvu i
na kraju nazvao je svoga djeda silnikom.
Kažu da je ovom pričom Sulejman aso-
Kažu, toliko će se zamjeriti pjesnicima i hroničarima i ostalim cirao svoga slušatelja na princa Mustafu,
ljudima od pera da će od onog dana kada sultan ubije sina sina kojeg je morao zadaviti da bi spasio
kroz stoljeća pisati o njemu samo pogrde i predstavljati ga carstvo, kao što i njega, Rustem-pašu, zlob-
nika i spletkaroša, drži kao damada i kao
kao neviđenu moralnu nakazu, a te će priče doći i ovamo i prvog do sebe samo zbog toga što je uspio
narod više ovaj bezistan neće zvati po njemu, kao što onaj suzbiti inflaciju, napuniti državne kase i
ojačati carstvo, a najradije bi i s njim svr-
drugi zove po Husrev-begu, ili onaj treći po Mehmed-begu, šio kao što je svršio s najboljim prijateljem,
sinu Isa-bega Ishakovića, već će ga nazvati po gradu iz kojeg vezirom nad vezirima, Ibrahim-pašom Par-
galijom. Sulejmanove misli bile su tako
je dopremana svila, a most će propasti u zaborav. uznemirene i gorke da se iz Bajazitovog

66 5/8/2022 STAV