Page 69 - STAV broj 387

izgledati malo čudno, pa da kažemo šta ima u tome poseb-
no), njemu je bilo dovoljno da zna kako dalje...
I gdje ga je to dovelo? Na Božiju kapiju. Srest će sada
učitelja koji ulazi u njegov život, taj jedan Božiji čovjek. On
nam je rekao da ga je doživljavao kao vārisa Poslanikovog,
dakle onog koji nasljeđuje, u ovom dinskom smislu, ono s
čime je došao Poslanik, a. s. I tu je našao sve ono što mu je
trebalo. Kasnije, kad smo ga i mi upoznali (uz Allahovu po-
moć i neizmjernu dobrotu, da u naš život uđe jedna takva
osoba), imali smo priliku da svjedočimo to što je nama bilo
nasib, svakome pojedinačno. Ovaj njegov put me podsjetio
na semu, derviški ples. Svi ste imali priliku da vidite kako
izgleda i kako se izvodi taj ples. Vidjeli ste kako se derviši,
oni u crnim odorama, lagano, korak po korak približavaju
učitelju. Ta crna odora jedan je od išareta na tijelo u kom je
zatočen duh, od Boga udahnuta iskra u svaku osobu. I sad oni
polahko idu, a dok hode, slušaju naj, šute (nema nikakvog go-
vora), a Mesnevija počinje s tim: Slušaj ovaj naj... (Slušaj ove
Božije ljude koji su se potpuno ispraznili od sebe, a onda na
taj “instrument” Hakk svira, zato je taj govor nadahnjujući –
nije to šaranje po pijesku, gatanje i snovi, nego je to ilham od Boga
Uzvišenog.) Dakle, šta rade ti derviši u semau? Slušaju naj i
polahko prilaze učitelju, a vidjeli ste njihov položaj: ruke su
im prekrštene i drže se za ramena i u tom vidimo jedan grč,
taj hal qabda (stisnutosti), ali kad ih dovede to slušanje i hod
do šejha, oni počinju da skidaju tu crnu odoru, ruke se šire, to
je već hali-bast (jedna širina) i počinje taj ples. Lijeva noga je
fiksirana na tlo, a desna je slobodna i pravi kružnicu. Znači, Hafiz Mehmed Karahodžić
on je svojom nutrinom čvrsto vezan za onu iskonsku čisto-
ću, za fitret, na kojem je Allah, dž. š., svakog čovjeka stvorio, Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
a ona desna noga koja kruži pravi jedan krug kao da nam
kazuje: takvi ljudi, koji su u fitretu ovako ukorijenjeni, oni mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
izlaze na tu kružnicu, na tu periferiju, komuniciraju s nama, Karahodžićem prenosi u nastavcima
kao što i mi to naizgled radimo, ali u biti, oni su vanjštinom
vezani za nas, a svojom nutrinom za Boga Uzvišenog. To je dersove iz “Mesnevije” održane u
kategorija ljudi za koje se u ajeti-kerimu kaže: Ljudi koje trgo-
vina ne odvraća od zikrullaha...(En-Nur,37). Ni jedan tren oni Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
ne zaboravljaju Hakka. Kao takvi, oslobođeni ovoga oklopa
– desna ruka okrenuta prema Nebu, lijeva spuštena prema sastoji ovaj naš put: podizanje i spuštanje drva, odnosno tih
zemlji – primaju te milosti od Gospodara, bereket, tu ljepo- tereta. Puno, puno nekakvih tereta mi nosimo i, onda kad
tu koja im stiže od Njega, i šta rade? Oni to ne zadržavaju za dođemo u kontakt s ovim kapijama, ne možemo da primimo
sebe, jer to nije njihovo, oni to dobro znaju, i to daju drugi- ono što bi oni imali da nam daju. Kaže na jednom mjestu hz.
ma, i onda drugi na tim izvorima započinju svoje putovanje. Mevlana da su ti ljudi (ti Božiji odabranici) tako blizu, goto-
Vidimo kako izgleda taj put. Normalno, on ima svoju vo su vezani za tebe, priljubljeni uz tebe, ali ako želiš da ih
osobenost, jednu posebnost vezano za svaku osobu, ali, on vidiš – podigni glavu gore, nemoj dolje gledati, tj. probudi u
otprilike, ovako izgleda. sebi uzvišeno stremljenje jer su oni nebeski! Sjećate se kako
I mi smo, kad smo djeca bili, imali taj jedan hal. Šta god nam je u onom bejtu rekao ko su ljudi Arša, a ko zemaljski.
nam neko kaže, mi kažemo tako je, jer to zahtijeva položaj Moramo skinuti ovaj teret da bi u tom susretu s njima mo-
dječaštva da tako odreaguje; stariji što nam kaže – tako je; u gli da primimo ono što će nam oni prenijeti. Dakle, sve se
školi što nam kažu – to je tako, ne može drukčije biti... Me- vraća na to kako si se spremio da bi mogao čuti ono što će
đutim, kad čovjek malo izraste, postane punoljetan, kad mu doći s te strane.
neke druge stvari postanu bliže, onda može da dođe do razo- Neku noć mi kćerka Hatidža pokaza na internetu, negdje
čarenja: da, recimo, u institucijama koje se nazivaju vjerske u Njemačkoj je to bilo, neki mladići su u korice Kur’ana sta-
vidi u njima stvari koje, rekli bismo, malo šta imaju s vjerom vili Bibliju i sad pitaju ljude napolju, na ulici, (pročitali su
povezano. E onda dolazi do pobune u čovjeku. Sad na sve ono dva-tri stavka gdje se radi o raznim kažnjavanjima) i pitaju
što je govorio “da”, počne govoriti “ne”. Evo te raskrsnice! ih šta vi mislite o ovome. Oni se zgrožavaju, pa onda počinju
Hoće li sad čovjek na toj raskrsnici znati čuti ovu poruku i govoriti svašta na islam, na Kitab, ne mogu da vjeruju da
da li će biti svjestan tog momenta kao što je to bio naš Hadži ima neko ko može vjerovati u takve stvari. A onda na kraju,
Hafiz, koji je šutio i čekao da se pojavi taj znak, kao puto- kad im ti mladići što čitaju iz te knjige kažu: Imamo jedno
kaz gdje i kuda da se krene, ili će možda otići u ovu drugu iznenađenje za vas, ovo nije Kur’an, skidaju omot i kažu ovo je
krajnost, gdje će onda sve to zanegirati i kako li će završiti, Biblija. (A oni su ih, usput, dok su čitali, pitali šta kažete za
Allah najbolje zna. A šta rade derviši u semau? U tom tre- Bibliju u odnosu na ovo što ste čuli, oni kažu da je Biblija
nutku blizine sa svojim učiteljem skidaju ove oklope sa sebe. nešto izuzetno, blago, lijepo itd.) Pa kad vide odakle im se
Sjećate se, prošli put smo vidjeli kako je jedan učenjak, čitalo, začuđeni su pred tim saznanjem, a ne mogu ništa da
odnosno učitelj pokazao svom učeniku taj primjer u čemu se kažu u svoju odbranu. Govorim vam ovaj primjer ne samo

STAV 5/8/2022 69